BIZcomment

Javna preduzeća „jednakija“ od privatnih


Autor je Adnan Smailbegović, predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH

Godinama već poslodavci iz realnog sektora ukazuju na neravnopravan odnos vladajućih struktura spram javnih i privatnih kompanija u Bosni i Hercegovini. Nažalost, povlašteni položaj javnih preduzeća u odnosu na privatne kompanije za vladajuće je nešto što se podrazumijeva i što se kao ne bi smjelo dovoditi u pitanje.

Dovoljno je baciti pogled na listu najvećih dužnika za PDV ili poreze i doprinose u entitetima, na kojima godinama čelne pozicije čvrsto drže javne kompanije pa će i laiku postati jasno kako je u našoj zemlji ubjedljivo najgori poslodavac država (entiteti, kantoni, općine).

Pokušaji nadležnih inspekcijskih organa da se kroz blokade računa i slične aktivnosti od javnih preduzeća naplate dugovanja ostaju samo to – pokušaji. Brzom akcijom vladajući (za to imaju konsenzus i stranaka i naroda) sprečavaju svaki takav pokušaj, a javnosti se kao uspjeh pokušavaju predstaviti rezultati pojedinih javnih preduzeća koja umjesto da godišnje duguju milion KM državi, sada duguju pola miliona!!!

Sa privatnim kompanijama situacija je u slučaju dugovanja kristalno jasna. Dugovanja se ne opraštaju, automatski se ide u stečajni postupak i dugovanja naplaćuju. Kako i treba biti. Ali za sve podjednako, jer u ovoj oblasti nemamo razdvojenu zakonsku regulativu pa da jedna pravila važe za javna, a druga za privatna preduzeća. Naravno da smo kao privatni poslodavci itekako svjesni činjenice da je „gledanje kroz prste“ javnim preduzećima uzrokovano političkim, a ne ekonomskim razlozima. Znamo i da je zapošljavanje u javnim preduzećima najsigurniji način regrutiranja glasačke mašinerije za izbore, da su javna preduzeća i poprilično siguran izvor za finansiranje političkih stranaka itd.

Sistem izbora uprava, upravnih i nadzornih odbora u javnim preduzećima odavno je poznat kao „podobni, a ne sposobni“. Ali očigledno su zaboravili da se i na podobne odnose zakoni koji propisuju da svi poslodavci u (F)BiH moraju plaćati PDV, poreze, doprinose i više od 3.200 parafiskalnih nameta nametnutih od istih tih vlasti. I da svako kršenje zakona znači istražni postupak i (uglavnom) sudsko procesuiranje. Ko se još sjeća sudske presude izrečene menadžerima, upravnim i nadzornim odborima za dokazana kršenja zakona?

S druge strane, godinama čekamo da vladajući u javnost izađu sa konkretnim, razrađenim planom rekonstrukcije ili revitalizacije javnih preduzeća koja su godinama gubitaši. Osim upumpavanja budžetskih (ili što je još gore kreditnih) sredstava da bi se izmirila stara dugovanja, u situacijama kada obespravljeni radnici s pravom zatraže ono što ih sljeduje, nema jasnog plana kako gubitaša pretvoriti u profitabilnu javnu kompaniju, izmiriti dugovanja prema državi, radnicima, dobavljačima…

Ono što je nesporno jeste da posljedice loših odluka, lošeg upravljanja, nagomilanih gubitaka snose oni koji rade, stvaraju novu vrijednost, izmiruju obaveze prema državi, radnicima, dobavljačima. Jer njihova sredstva umjesto u povećanje penzija, invalidnina, razvojne projekte idu na izmirivanje dugova koje su stvorili „podobni, a ne sposobni“.

“Svi stavovi, mišljenja i zaključci koji su izneseni u ovom komentaru ne odražavaju nužno stav i mišljenje Poslovnih novina, već isključivo autora.“