Autor je mr.sc. Faruk Hadžić, makroekonomski analitičar. Autora možete pratiti na Facebooku, Twitteru i Linkedinu.

Iz dana u dan, sve sam više i više siguran da je monetarna politika u BiH privatizovana i da nije u funkciji ekonomskog razvoja naše zemlje.

Iako kao zemlja imamo Centralnu banku, to ustvari nije prava Centralna banka kakve imaju druge zemlje u svijetu, već ustvari Valutni odbor, najniži stepen funkcionisanja monetarnog sistema jedne zemlje.

Razumjevajući da je nakon završenog rata, trebalo ostvariti monetarnu i cjenovnu stabilnost, trebamo razmisliti da li je ovaj sistem kakvog trenutno imamo u funkciji razvoja naše ekonomije?

Kako ustvari funkcioniše naš monetarni sistem i koje mehanizme kao država smijemo koristiti? Naša valuta je fiksirana za EUR, a to znači da po fiksnom kursu, možemo emitovati KM-a onoliko koliko imamo deviznih rezervi. Svaka emitovana KM treba biti pokrivana u 100% iznosu sa EUR-ima. Kada su u pitanju mehanizmi monetarne politike, kao država koristimo samo stope obavezne rezerve, a to znači koliko procenata komercijalne banke moraju zadržati kao rezervu na prikupljene depozite, a koliko plasirati kao kredite.

Jedan od bitnih mehanizama monetarne politike predstavljaju operacije na otvorenom tržištu. To u principu znači da Centralna banka može kupovati ili prodavati državne obveznice. Ovaj mehanizam je međutim zakonski zabranjen za korištenje na domaćem tržištu, ali nije na inostranom i direktno je vezan za naše devizne rezerve.

Kada su u pitanju naše devizne rezerve, one su povećane sa 5,7 milijardi KM (2008), na 10,37 milijardi KM (2017). Interesantan podatak se odnosi na fizičku količinu deviza koju posjeduje CB BiH u svom trezoru. Ovaj iznos je bio najveći prije izbijanja Svjetske ekonomske krize (2008) i iznosio je 212 miliona KM, što je činilo 3,36% ukupnih neto deviznih rezervi. Dolaskom Svjetske ekonomske krize, raspoloživi iznos smanjen je u 2009. godini na 107 miliona KM, te je iz godine u godinu opadao. U 2017. godini, taj iznos je ponovno iznosio 219 miliona KM, s tim da to čini sada 2,1%  ukupnih neto deviznih rezervi.

Politika upravljanja našim deviznim rezervama je takva da je preko 95% deviznih rezervi deponovano van granica BiH, te se one nalaze ili na računima drugih inostranih banaka, ili su uložene u vrijednosne papire stranih vlada. Tako je od 2008. godine, iznos deponovan kod stranih banaka pao sa 4,77 milijardi KM na 2,56 milijarde KM u 2017. godini. Sa druge strane, iznos uložen u vrijednosne papire stranih zemalja je povećan sa 1,3 milijarde KM u 2008. godini, na 7,34 milijarde KM u 2017. godini.  Prema dostupnim podacima dobit Centralne banke BiH je u 2017. godini je iznosila 12 miliona KM, što spram uloženih 7,34 milijarde KM čini povrat od samo 0,16%!

Niska stopa prinosa na uložene vrijednosne papire, koja iznosi samo 0,16% dovodi u pitanje ovaj cjelokupni sistem funkcionisanja ulaganja naših deviznih sredstava. Iako to Zakon o Centralnoj banci BiH zabranjuje, možda trebamo razmisliti o drugačijem pristupu i ulaganju vlastitih sredstava u naše vrijednosne papire, putem operacija na otvorenom tržištu. Na ovaj način, mi ustvari deponujemo novac van BiH, vidjeli smo kakvoj stopi prinosa, koji onda strane banke i druge finansijske institucije vraćaju nazad u BiH, u vidu kredita za infrastrukturne projekte, ili kroz razne aranžmane vezano za pomoć budžetima.

Sa druge strane posljednjih godina, u više navrata su vršene emisije vrijednosnih papira (trezorskih zapisa i obveznica) entiteta u BiH, kako bi se finansirale razne budžetske potrebe.

Iz razloga, što je zakonski zabranjeno da naša Centralna banka može kupovati državne vrijednosne papire, to nije zabranjeno komercijalnim bankama u stranom vlasništvu, koje posluju u BiH. Ove banke upravo su do sada bili isključivi kupci vrijednosnih papira koje su emitovali entitetske vlade.

Prema dostupnim podacima, za period od šest godina, oba entiteta su su na ime finansiranja troškova kamata isplatili 281 milion KM komercijalnim bankama. U istom periodu Centralna banka je po osnovu prikupljene dobiti ulaganjem naših deviznih rezervi u vrijednosne papire drugih zemalja, ili polaganjem novca kao depozit, prikupila i doznačila državi 88 miliona KM. Razlika je 193 miliona KM. To u principu znači, da smo kao država izgubili 193 miliona KM samo na ovim transakcijama! Ujedno ovaj iznos predstavlja i oportunitetni trošak držanja naših rezervi u inostranstvu.

Postavlja se pitanje da li je ovaj način ulaganja i poslovanja Centralne banke BiH ispravan, iako imamo zakonska ograničenja. Da li je na ovaj način “privatizovan” ovaj mehanizam monetarne politike, jer ono što nije dozvoljeno državnoj institiciji, jeste privatnim?

Centralna banka je mogla dio svojih depozita povući iz inostranstva, diverzificirati svoj portfolio i na taj način dijelom uložiti novac u vrijednosne papire entiteta, po višoj kamatnoj stopi, nego što imamo u inostranstvu. Time bi se povećao prinos naše Centalne banke. Sa druge strane, entiteti bi dobili jeftiniji pristup tržištu kapitala, što bi smanjilo izdatke po osnovu kamata, čime bi više novca ostalo za finansiranje drugih obaveza koje proizilaze iz budžeta, poput povećanja penzija, ili infrastrukturnih projekata.

Na kraju, trebamo se zapitati, da li ovaj način funkcionisanja monetarnog sistema u BiH donosi više štete ili koristi za naš ekonomski razvoj?

“Svi stavovi, mišljenja i zaključci koji su izneseni u ovom komentaru ne odražavaju nužno stav i mišljenje Poslovnih novina, već isključivo autora.“