Mišljenja o milenijalcima su veoma podijeljena, mada će većina prevagnuti na negativnu stranu. Nazivaju ih i generacijom idiota, zlatnim ribicama, jer im okolnosti drže pažnju svega nekoliko minuta.

Došlo je i to vrijeme da se takve generacije zaposle i zaplivaju burnim morem zvanim život. Šta milenijalci žele od posla? Da imaju svrhu, do doprinesu na neki način zajednici i, naravno, da prostor bude atraktivan i moderan, a kuhinja uvek bogata hranom i kafom.
Postoji nekoliko uzroka koji su doveli do toga da ljudi rođeni od ’94. godine pa nadalje budu čudni, lijeni, neradnici, depresivni itd. Naravno, svaka čast izuzecima.

U devedesetim su popularne knjige bile o roditeljstvu, ali i one koje su se bavile  psihologijom vaspitavanja djece. Zato je ponašanje milenijalaca uslovljeno neuspješnim roditeljskim strategijama i uticajem novih tehnologija. Nestrpljenje i takvo okruženje stvorilo je talas mladih ljudi koji ne mogu da se snađu u realnom svijetu.

Roditelji su toj djeci govorili da su posebni, jedinstveni, da mogu da dobiju šta god požele, kad god požele. Dobijali su nagrade za greške i slaba dostignuća, što u startu degradira nečiji talenat, uloženo vreme i trud. A samim tim se i to dijete oseća kao da nije zaslužilo tu nagradu i sve to dovodi do kontraefekta i osećaja nezadovoljstva i niskog samopouzdanja.
Šta se dalje dešava? Ti ljudi izađu u realni svijet. Odjednom shvate da stvari ne funkcionišu onako kako su oni učeni da funkcionišu. Odjednom je pred njima mali milion izazova.

Shvate da nije tako jednostavno naći posao, i da je još teže taj posao raditi valjano i kako treba. Zatim, shvate da ne mogu dobiti sve što požele kad god požele i da ljudi postoje i žive van njihovog balona ružičaste sapunice.

Još jedna činjenica koja ne ide na ruku milenijalcima jeste nedostatak socijalnih vještina. Zbog vremena kojeg provode za tabletom, telefonom, računarom, nemaju pretjeranog dodira sa stvarnim svijetom, sa starijim ljudima, pa čak ni sa njihovim vršnjacima. Sklapaju se prijateljstva koja su površna, kao i veze i odnosi, i kada odrastu oni nisu u stanju da oforme dubok smisleni odnos sa nekom osobom.

Zato u radnom okruženju dolazi do incidenata i neslaganja jer oni ne poznaju autoritet. Ne znaju kako da se ophode prema starijim osobama, prije svega, ne poštuju druge i tuđe vrijeme. Većinom su sebični, razmaženi i očekuju da im se sve servira na tanjiru, a oni ne daju ništa za uzvrat. Kako su odrastali u masovnom potrošačkom društvu, u njih je ugrađena svijest materijalista i bitniji im je kvantitet od kvaliteta. Često kasne na posao, na sastanke, ne izvršavaju radne zadatke i neodgovorni su, navodi Bizlife.rs.