Nakon dvije decenije gotovo eksponencijalnog ekonomskog rasta, kinesko tržište se drastično promijenilo. Ekonomski rast pratio je i građevinski bum. Slobodne ekonomske zone poput Šangaja generirale su ogroman broj radnih mjesta i nezaposlenost je svedena na minimum. Međutim, vremenom je, logično, rastao i standard življenja. To je jedan od razloga koji navodi američke kompanije da svoje pogone presele u susjedni Meksiko, a u nastavku navodimo i ostale.

Lokacija
Menadžerima američkih kompanija mnogo je jednostavnije redovito posjećivati proizvodne pogone locirane u Meksiku. Putovanje u Kinu ipak traje skoro 12 sati i zahtjeva mnogo prethodnog planiranja. Također, Meksiko se nalazi u istim vremenskim zonama kao SAD, što umnogome olakšava komunikaciju.
Još važnije, isporuke robe iz Kine su mnogo skuplje i dugotrajnije. Isporuka klasičnog kontejnera iz Kine u SAD košta 7000,00$ i traje dvije do tri sedmice, a iz Meksika svega 2800,00$ i 2 do 5 dana.

Kvaliteta
Meksiko ima mlađu, raznovrsniju i stručniju radnu snagu. Veliki procenat meksičkih radnika poznaje engleski jezik. Također, učestalije posjete menadžera proizvodnim pogonima i jača kontrola kvalitete, garant su boljeg proizvoda.

Cijena rada
Iako je Kina godinama slovila za jedno od najjeftinijih tržišta rada, danas je rad u Meksiku 20% jeftiniji. Kada tome dodamo veću produktivnost prosječnog meksičkog radnika, razlika je još veća. Plate u Meksiku se pritom mnogo rjeđe mijenjaju, pa je poslodavcima lakše predvidjeti troškove radne snage.

Trgovinski sporazumi
Meksiko je ugovorna strana u čak 12 različitih međunarodnih trgovinskih sporazuma, koji mu garantiraju povlašten pristup tržištima 44. države. Zbog toga je Meksiko jedna od najotvorenijih država u međunarodnoj trgovinskoj razmjeni. Članstvo u NAFTA-i omogućilo je ovoj sjevernoameričkoj državi da transformira svoju ekonomiju i učini je mnogo ovisnijom o proizvodnji i izvozu.

Cijene kirije, režija i transporta
Troškovi koje kompanije treba da izdvoje za rente, režije i transport u Meksiku su mnogo manji u odnosu na Kinu. Troškovi električne energije su 4% niži, prirodnog gasa čak 60%, a kirije poslovnih prostora 40%.