Kada je 2000. godine Adnan Hrenovica u Bosni i Hercegovini predstavljao svoje planove za uspostavljanje kreditnog biroa, mnogi u BiH su ga pitali: da li ste normalni? U našoj zemlji tada nije postojalo detaljno praćenje privrednih kretanja i potreba bh. kompanija i ekonomije.

„Iako je LRC kreditni biro počeo sa radom prije 18 godina, firma pod ovim imenom bila je prisutna na tržištu unazad 30 godina“, kaže na početku razgovora za Poslovne novine osnivač LRC-a Adnan Hrenovica.

Danas je LRC najveća bonitetna kompanija u BiH u kojoj stasava treća generacija menadžera. U ovoj godini slave svojevrsno punoljetsvo – 18 godina postojanja, što će biti obilježeno brojnim aktivnostima. No, kako je sve počelo?

Od 1984. godine Hrenovica je radio u sektoru poslovnih informacija u SAD-u. On je 1999. godine dobio informaciju da u BiH dolazi do ukidanja Službe društvenog knjigovodstva i da su firme počele poslovati preko komercijalnih banaka, pri čemu je došlo do ogromne praznine upravo u oblasti u kojoj je Hrenovica bio stručnjak, a to je dostupnost informacija.

„Takva praznina iznenada nastala na tržištu koje nije bilo pripremljeno za obradu i razmjenu informacija, navela me je na razmišljanje da pokrenem kreditni biro u BiH“, ističe Hrenovica.

U našoj zemlji krajem prošlog milenija nije bilo registra koji bi pokrivao cjelokupnu teritoriju BiH i omogućio finansijskom sektoru i kompanijama transparentnost podataka radi lakšeg i sigurnijeg poslovanja. Hrenovica je uvidio da je Bosni i Hercegovini itekako potreban kreditni biro na nivou onih u svim ekonomijama svijeta, te je odlučio vratiti se u BiH i osnovati takvu kompaniju.

„Ta ideja je bila okružena nevjerovatnim pesimizmom i skepticizmom od strane mnogih, jer prethodni sistem nije prepoznavao transparentnost u pristupu informacijama. Govorili su mi kako takav projekat ne može zaživjeti u BiH. Uspostaviti kreditni biro bio je veliki izazov u uslovima koje sam tada zatekao u BiH. Zemlja je već bila podijeljena na entitete i kantone, pa je tim prije bio potreban kreditni biro. Međutim, u BiH nije postojao ni opis djelatnosti za kreditni biro. Pitali su nas da li je to uslužna, neuslužna djelatnost, ili možda proizvodna djelatnost? Desilo se i da ljudi koji su radili u bankama nisu znali šta je kreditni biro“, objašnjava Hrenovica.

No, i pored svih poteškoća, Hrenovica i mladi tim ljudi koje je okupio oko sebe nisu odustajali.

„Mediji su nam pomogli da educiramo stanovništvo što je trajalo otprilike dvije godine. Ali ni nakon toga institucije u BiH i pojedinci koji su tamo radili nisu željeli da razgovaraju s nama. Sam pojam transparentnosti poslovnih informacija već je izazivao negativne reakcije“, priča Hrenovica.

Velikim trudom i zalaganjem LRC je ipak osnovan u BiH, a u godinama koje će doći u ovoj kompaniji su mnogo radili na edukaciji, privukli brojne klijente, i najzaslužniji su što je Svjetska banka još 2003. godine uvrstila BiH na svoju kartu, kao prvu zemlju u jugoistočnoj Evropi u kojoj postoji kreditni biro.

Time je BiH dobila i zvaničnu potvrdu kao zemlja u kojoj je omogućeno transparentno poslovanje, a za strane ulagače to je trebao biti prvi znak da u bh. okruženju mogu pronaći “uspješne i finansijski zdrave strateške partnere”.

Preporuka Svjetske banke otvorila je i vrata za implementaciju projekta u drugoj zemlji. Bilo je to u Armeniji, gdje je LRC uspješno uspostavio kreditni biro.

Prisutnost LRC-a na bosanskohercegovačkom tržištu praktično je olakšala poslovanje čitavom finansijskom i realnom sektoru u BiH, jer je LRC upostavio prvi zvanični web-bazirani registar za cjelokupno tržište BiH u kojem su bile sadržane informacije iz oba bh. entiteta.

Još u početku, osnivanje kompanije zahtijevalo je i odabir adekvatnog kadra. Hrenovica ističe da je donio odluku da se u potpunosti  osloni na mlade.

„Firma se od 2002. godine bukvalno gradila na mladima, jer sličnih institucija i organizacija u BiH nije bilo. Ti mladići i djevojke nisu imali iskustva. Sa svojih 22, 23 godine oni su vjerovali u uspjeh prema kojem je većina bila skeptična. Oni su svojim radom, trudom i zalaganjem uspostavili prvi kreditni biro u Jugoistočnoj Evropi. Oni su konstantni sve ovo vrijeme i rasli su zajedno sa LRC-om“, ističe Hrenovica.

Jedan od njih bio je Emil Kučković koji je, kako kaže Hrenovica, uložio veliki napor i odrekao se mnogo toga kako bi stekao potrebna znanja.

„Emil je kod mene došao prije 16 godina i počeo je raditi kao asistent. Bilo mu je interesantno sve što sam mu ispričao, pogotovo sfere poslova LRC-a koji su tada u Jugoistočnoj Evropi praktično bili pionirski. Prošlo je toliko godina od našeg prvog susreta i kao u svakoj priči koja ima dobar kraj, obično se kaže: učenik je prevazišao učitelja. To je bio i cilj prve menadžerske generacije LRC-a“, zaključio je Hrenovica.

Kompletan članak čitajte u specijalnoj publikaciji Poslovnih novina “Brzorastuće kompanije u BiH i regiji”.