Američki predsjednik Donald Trump odložio je uvođenje kaznenih carina EU-u za još jedan mjesec. Što on sada očekuje od Europe? Kako treba reagirati EU? Stručnjaci su više-manje složni. Od ožujka zemlje, koje prodaju čelik i aluminij u SAD, moraju računati s uvođenjem kaznenih carina od 25 i deset posto. Izuzete su za sada EU i neke druge zemlje. Predsjednik Trump je naime produžio rok za EU do 1. lipnja. Njegov zahtjev je sljedeći: EU i druge zemlje trebaju uvesti kvote za izvoz čelika i aluminija u SAD. Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Junkcer je međutim odbio da sa SAD-om pregovara “pod prijetnjom pritiskom”.

“Donald Trump gleda na ono što se proizvodi unutar granica SAD. I on razmišlja u kategoriji igre čiji je rezultat nula. To znači ako se u SAD-u više proizvodi, uvoz mora biti smanjen”, kaže Rolf Langhammer, bivši zamjenik predsjednik Instituta za svjetsku ekonomiju u Kielu.

Ono što ima na umu jest samoograničavanje izvoza, smatra Langhammer. Sve to ga podsjeća na Svjetski sporazum o tekstilu iz 1995. godine. Zemlje u razvoju su se, kako kaže, tada obavezale na dobrovoljno samoograničavanje izvoza kako bi izašle u susret industrijskim zemljama.

“To je apsolutno dirigirajući, socijalistički instrument iz prastarih vremena. Upravo to Trump želi ponovo imati”, kaže Langhammer za DW.

Južna Koreja je prva zemlja koja je poklekla i prihvatila uvođenje kvota.

“On uvijek uzima zemlje kod kojih se osjeća najjačim. Južna Koreja je politički ovisna od podrške SAD. Dakle Trump tamo postavlja pravila”, smatra Langhammer.

EU je do sada ovaj zahtjev striktno odbijala.

“EU ne bi trebala ići ka gospodinu Trumpu i moliti ga da bude izuzeta od uvođenja carina. Previše čelika predstavlja globalni problem koji se samo globalno može riješiti”, smatra Langhammer. On kaže da je zahvaljujući tehnološkom napretku smanjena i potreba za čelikom.

“Mi ćemo imati više sekundarnog čelika, recikliranog čelika iz otpada, nego primarnog čelika. Tu Amerikanci tehnološki zaostaju u odnosu na druge zemlje. To znači, oni mogu proizvoditi više, ali nitko neće uzimati njihov čelik jer on nije konkurentan”, kaže Langhammer.

To potvrđuje i Društvo za poticaj gospodarstva Germany Trade & Invest (GTAI).

“Širom svijeta se 2017. godine prodala njemačkog aluminija i čelika u vrijednosti od 23,3 milijarde eura. Od toga je šest posto (1,4 milijarde eura) otišlo u SAD”, navode u GTAI.

“Ovdje je prije svega riječ o specijalnom čeliku i njegovim legurama. Oni su iz ugla visokospecijaliziranih kupaca samo djelomično zamjenjivi proizvodima američke čelične industrije.”

Drugim riječima: Ako 1. lipnja dođe do uvođenja carina na uvoz čelika iz EU-a onda bi troškove platili američki krajnji korisnici.

Zbog toga Rolf Langehammer Europskoj komisiji savjetuje sljedeće: “Ostati potpuno cool. Ako dođe do uvođenja carina onda podići tužbu pri Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. I onda pregovarati i sklopiti o Sporazum o slobodnoj trgovini sa SAD-om.”

U vlastitom interesu bi, kako kaže Langhammer, EU trebala smanjiti carine na određene proizvode, primjerice automobile. On također smatra da bi EU trebala skrenuti pogled s Donalda Trumpa na jaku uslužnu djelatnost SAD.

“Amerikanci bi trebali gledati na to da Amazon i Google puno prodaju u svijetu, ali General Electric ili General Motors ipak ne tako puno”, kaže Langehammer.

Na isti način na sve gleda i Gabriel Felbermayr, ekspert za pitanja trgovine na Institutu Ifo u Münchenu. On je proveo istraživanje o uslužnim djelatnostima i prihodima poduzeća i došao do podatka o suficitu SAD-a u visini od 14 milijardi američkih dolara u odnosu na EU u protekloj godini.

“SAD stoga nisu manje ranjive od EU”, smatra Felbermayr, piše SEEbiz.