Čak 53 posto bankara u Hrvatskoj tvrdi da se ne mogu nositi s Amazonom, Appleom, Facebookom, Googleom te fintech startupima, od kojih se očekuje da će im u idućih pet godina direktno konkurirati na hrvatskom tržištu.

Rezultat je to istraživanja britanskog LM Researcha za norveški fintech startup Auku, a koja je u četvrtak proširila poslovanje na Hrvatsku.

Daniel Döderlein, osnivač i direktor Auke, kaže da su skandinavske banke, kao i servisi poput AliPaya u Kini pokazali se iznimno uspješnima zahvaljujući mobilnom bankarstvu.

“S obzirom na sve preduvjete koji su u Hrvatskoj uspostavljeni, vrlo je izgledno da će sustavi mobilnih plaćanja biti vrlo uspješni, a trenutačno ne postoji dominantan sistem mobilnog plaćanja na hrvatskom tržištu”, kaže Döderlein.

Dodaje da je to djelom tako što sistemi poput Apple Paya i Google Paya u Hrvatskoj još nisu dostupni. Unatoč tome, Auka, koja nudi niz različitih usluga platnog prometa, na hrvatskom tržištu ima znatnu konkurenciju. Ovdje je tako već dugo američki PayPal, a odnedavno i finski Instantor. No, u poslove s plaćanjem u digitaliji ušli su i veliki lokalni igrači poput PBZ-a s vlastitim rješenjima, Zaba odnedavno surađuje s hrvatskim fintech startupom AgentCASH-om, Erste banka koja ima svoj digitalni wallet, Addiko koji je ponudio i bankarstvo preko Vibera.

Tu su i samostalni igrači poput Aircasha, Abita, Trilixa, Infobipa, Bitkonana, Ostendo Consultinga i eKupi iz M SAN grupacije, zatim myPOS-a te pružatelji specijaliziranih tehnologija poput Infinuma i Microblinka pa sve do kompanija koje nude e-račune, među inima, HT-a i Fine.

U Auki smatraju da nisko pouzdanje domaćih bankara u vlastitu mogućnost nošenja s fintech konkurencijom (u Hrvatskoj 18 posto, u EU 25 posto) ukazuje da se nisu spremni uhvatiti u koštac s tim pitanjem. Dodaju da je to problem, jer će banke u EU biti regulatorno zaštićene od primjene PSD2 direktive samo do septembra 2019.

“Banke koje su uvele uspješne sustave mobilnog plaćanja u početku su bile vrlo hrabre, ali to je rezultiralo uspjehom”, zaključuje Döderlein.