Neretvanska poljoprivreda bačena na koljena

Na neretvanskim poljima propadaju lubenice. Tek dozreli plodovi teško se mogu prodati, a neretvanska poljoprivreda je bačena na koljena.Uvoz je potpuno uništio domaću proizvodnju, povrće proizvedeno u plastenicima, paradajz i paprike se ne može prodati, a ništa bolja situacija nije ni sa lubenicama, koje upravo dozrijevaju na neretvanskim poljima.Lubenica se prodaje po cijeni od oko 30 feninga za kilogram, što je ispod svake razine isplativosti proizvodnje, a razlog je uvozni kontigent iz Italije. Upućeniji u dešavanja na tržištu poljoprivrednih proizvoda drže da je riječ o lubenicama iz Maroka koje su dospjele u Italiju, otkuda se kao talijanska proizvodnja uvozi u Hrvatsku.''Stanje u neretvanskoj poljoprivredi je alarmantno. Uvozi se roba izvana, iako se zna da berba počinje kod nas i domaća roba se ne može prodati. Još je veći problem što se ta uvozna roba deklarira kao domaća i prodaje kao takva sedmicama prije nego što počne berba kod nas. Mi jednostavno ne možemo konkurirati u proizvodnji državama koje imaju jeftiniji repromaterijal i radnu snagu od nas'', govori Bjeliš.Ove sezone u Neretvi će biti ubrano oko dvanaest hiljada tona lubenica. Ali pitanje je hoće li se to uspjeti prodati, jer na tržištu dominiraju uvozne lubenice, koje su značajno lošije kvalitete. I dok se lubenica prodaje kako-tako, pa i po cijeni od 40 feninga za kilogram, lubenice se ne mogu prodati nikako. Tako se ponavlja prošla godina, kada su stotine kilograma lubenica ostale neobrane na neretvanskim poljima.Neretvanski poljoprivrednici stoga traže da se država uključi u ovu problematiku kako bi se zakonski ograničio uvoz, odnosno da se utvrde pravila da na policama trgovačkih centara polovina voća i povrća bude iz domaće proizvodnje. Ali sve su to samo želje jer neretvanski proizvođači ne mogu prodati svoje lubenice. Ako država nešto ne poduzme, najavljuju proteste i blokade prometnica. Jedino tako će se, kažu, za njih čuti.Kao glavne razloge propasti poljoprivrede agronom Željko Bjeliš navodi ulazak Hrvatske u EU, u kojoj se domaća poljoprivreda nije snašla te se uvoze lubenice iz Makedonije, Grčke, Albanije, gdje zriju prije negoli u dolini Neretve. U vrijeme kada zrije domaća lubenica u tim zemljama je već berba pri kraju, i oni mogu ići s nižim cijenama kako bi bili konkurentniji na našem tržištu, što u konačnici uništava domaću proizvodnju lubenica."Trgovački lanci u stranom vlasništvu favoriziraju uvozne lubenice, ali i ostale poljoprivredne proizvode, jer je proizvodnja u dolini Neretve posljednjih godina opala pa se trgovački lanci pribojavaju da se ne pojavi nedostatak poljoprivrednih proizvoda", kazao je Bjeliš, naglašavajući da nema interesa za proizvodnju lubenica jer je velik ulog u proizvodnju i prevelik rizik.Po njegovim riječima, u Neretvi se u zadnjih desetak godina proizvodilo više od 700 hektara lubenica, a sada je to spalo na tristotinjak hektara, jer je uvoz uništio domaću proizvodnju.Neretvanski poljoprivrednici očekuju pomoć od RH i EU. Proizvodi iz trećih zemalja ne bi trebali olako ulaziti na područje RH jer je to tržište Europske unije, koje se treba štititi od nelojalne konkurencije.