Tema u fokusu

Kako je prim. dr. Zlatko Kravić od Opće bolnice stvorio uspješnu kompaniju?


Opća bolnica ”Prim. dr. Abdulah Nakaš” može se pohvaliti da, pored kvalitetne zdravstvene usluge, odlično i posluje.

Ova ustanova pravi je primjer dobre organizacije i ispravnih poslovnih odluka, a stvari su se posložile otakako je prije dvije godine na čelo bolnice došao prim. dr. Zlatko Kravić. Vrsni hirurg pokazao je i odlične menadžerske vještine, pa su pozitivni rezultati vidljivi na svakom koraku.

Kravić je poziciju direktora preuzeo 2016. godine, dok je od 2011. dio kolektiva ove bolnice. Prethodno je sedam godina proveo u Libiji, a od 1997. do 2004. radio je u Federalnom ministarstvu odbrane. Bio je dio kolektiva Traumatološke klinike na Koševu, radio je u Travniku, a rat je proveo u dobrinjskoj bolnici. Danas je, između ostalog, i poslanik u Federalnom parlamentu.

Heroj u bijelom, kako su ga mnogi prozvali, govorio je u opširnom intervjuu za Poslovne novine o poslovanju bolnice, gorućim problemima, aktuelnim projektima, priznanjima…

Kada ste preuzeli vođenje bolnice, cilj vam je bio da ju dovedete do savršenstva. Koliko ste danas blizu toga?

”To je jako teško reći. Dosta posla smo uradili, međutim, treba još jako puno uraditi. Ova bolnica je sekundarnog nivoa zdravstvene zaštite, a moja želja je da je dovedem do savršenstva. Međutim, savršenstvo ne postoji, pogotovo ne u velikim zdravstvenim sistemima. Uvijek ima trzavica, ali to je dnevna politika i to je ono što se dešava svaki dan. Sistem mora samostalno funkcionirati i kad je direktor tu i kad nije. Savršenstvo je kad uspostavite da jedan sistem funkiconira tako, da može amortizirati sve bočne udare u tom sistemu. Treba dosta stvari popraviti u unutarnjoj organizaciji same bolnice, a finansijski smo dosta dobro stali, štedimo i imamo vlastite prihode. Novac nije problem, najveći problem je svijest ljudi koju treba promijeniti.”

Nedavno ste stigli do priznanja da ste najbolji ljekar i da je vaša bolnica najbolja u FBiH. Koliko vam to znači?

”Dosta mi to znači. To pokazuje da su promjene koje smo radili protekle dvije godine urodile plodom. Priznanje mi je utoliko draže jer dolazi iz ankete samih korisnika i nije institucionalno, nego je bazirano na zadovoljstvu, odnosno nezadovoljstvu pacijenata. Doduše, i prošle godine bili smo u užem izboru, završili smo drugi, a sada smo napredovali. To predstavlja i veliku obavezu jer jednom kad dobijete to priznanje, onda se morate potruditi da to opravdate i iduće godine. Također, kroz ta priznanja testirate sebe i cijeli sistem kako funkcionira. To je i potvrda našeg rada i potvrda da su promjene bile svrsishodne.”

Ranije ste spominjali partnerstvo sa firmama. Koliko ste to uspjeli realizirati?

”To možete gledati na više načina. Najvažniji od svega su dobit i ulaganje bolnice. Ako vam kažem da smo u prvih šest mjeseci tekuće godine dobili toliko novca koliko smo dobili za cijelu prošlu, to pokazuje da smo na pravom putu što se tiče tog partnerstva. Radili smo to na više načina, a osnovno je bilo da iznajmimo dijelove prostora koji su stajali prazni, pogotovo je to važno za operacione sale. Imamo devet operacionih sala koje rade od 9 do pola 3, i postavljalo se pitanje – šta je sa tim salama nakon tog vremena. Griju se, troše struju i predstavljali su samo potrošnju. Rješenje je bilo u tome da ih izdamo privatnim ordinacijama kako bi oni mogu operirati u tim salama, a ako pacijenti nastave liječenje u ovoj ustanovi, to je još jedna dobit za nas jer se to plaća. U prvih šest mjeseci imali smo skoro milion dobiti samo od toga, a do kraja očekujemo još toliko. Mi smo sa određenim subjektima sklopili ugovore da pored prostora koriste i naše usluge, naše ljude prilikom operacije, da plaćaju sterilizaciju, hranu, odvoz infektivnog otpada, pa mi dođemo kao out servis našim korisnicima. Nama je bitna korist šire društvene zajednice.”

Na koje ste projekte posebno ponosni?

”Najvažniji projekt bio je akreditacija, odnosno da bolnica dobije certifikat za kvalitet. Sve ostalo što smo uradili praktično proizilazi iz te certifikacije. Da bismo dobili to, morali smo promijeniti niz stvari, a najteže je bilo promijeniti psihologiju uposlenih, njihov pristup pacijentu i interpersonalne odnose koje zahtjeva ta akreditacija. Trebalo je uspostaviti punktove za kontrolu kvaliteta, tako da budemo sposobni da bolnica sama određuje kvalitet. Morali smo uložiti u novu opremu, nove stvari, put sterilnog, put nesterilnog… Zatim, projekt pedijatrije je isto jedan od vrlo važnih projekata jer poznata je činjenica da ta služba ne funkcionira na veliko zadovoljstvo građana. Problem je mali broj pedijatara i nepostojanje odjela u kojima će se rješavati pedijatrijski slučajevi sekundarnog nivoa zdravstvene zaštite. Krenuli smo i u taj projekt i čekamo da započnu građevinski radovi. Ponosan sam što smo upravo dobili novi magnet, kojeg smo kao i CT kupili kako bismo smanjili liste čekanja. Pokušavamo i s novim načinom rada kako bi propusna moć bila optimalna. Ponosan sam i na obnavljanje kadra, mnogi su otišli u penziju, a mladima trebate dati dobru edukaciju. Trudimo se da svako prođe određenu edukaciju. Medicina je danas jako napredovala, stalno se pojavljuju novi segmenti, pravci, klinike, a znanje kad se unapređuje, ono se segmentira. Mi ne možemo ići na usku specijalizaciju jer smo opća bolnica, ali možemo dati dio edukacije iz određenih oblasti. Treba direktno pratiti trendove i pronaći ono što je optimalno za naše pacijente. Moramo biti tako profilirani da pacijentima pružimo najbolje i da im omogućimo ono što se sada radi u svijetu. Ipak, jako je teško jer imate puno faktora koji utječu na pristup pacijentu.”

Koliko je korupcija prisutna u zdravstvu?

”Generalno, korupcije ima, ali mislim da u zdravstvu nije toliki problem koliko se piše. Mi smo napravili antikorupcioni tim i na svim vidljivim mjestima istaknuli smo plakate i radimo na tome da se svaka neregularnost, ukoliko postoji, prijavi. Mora se tačno i definirati šta je korupcija jer to nije baš najbolje prikazano. Mislim da korupcija u našoj ustanovi na najmanjoj mjeri, ne možemo sigurno reći da je nema, jer ona postoji otkad je ljudskog roda. Ipak, mislim da smo na putu da korupciji stanemo kompletno u kraj.”

Nedostaje li državi zdravstvenog kadra?

”Državi nedostaje zdravrstvenog kadra. Ja sam tri puta raspisivao konkurs za prijem radiologa i tri puta se niko nije javljao na oglas. Visokostručnog kadra nemamo na bacanje i mislim da nam je on potreban. Odlazak kadrova iz naše zemlje ima ekonomski, ali i političko-socijalni aspekt. Mnogi odlaze zbog neizvjesnosti koja vlada u zemlji jer ovdje niste ni u šta sigurni. Nema planiranja, ovdje se ništa ne radi toliko planski. Međutim, migracija kadra nije problem samo naše zemlje. Švedska je, naime, prije desetak godina imala ogroman odliv kadra, ljudi su išli nezadovoljni poreskom politikom, pa su vidjeli da u Americi mogu zaraditi dosta više. U Švedsku su tada masovno dolazili ljekari iz Litvanije, Latvije i Poljske, tako da je to prisutno i kod drugih. Moramo prije svega napraviti generalni plan za razvoj, da se ne dešava da država ulaže u obrazovanje kadra, a da onda druge zemlje od toga imaju korist.”

Kako gledate na ‘konkurenciju’?

”Zbog ovakog načina finansiranja zdravstva, koje je, mišljenja sam, neodrživo, nemamo konkurenciju. Vjerujem kako smo ostali jedini u svijetu koji zdravstvo finansiraju nekim paušalima, pa je nama pacijent samo trošak. Zbog toga treba promijeniti način finansiranja zdravstva, jer ovako ne vodi nigdje. Mi sa većim brojem pacijenata stvaramo veći gubitak, dok sa manjim zarađujemo bolje. Umjesto da je obrnuto i da bolnica može zaraditi. Ovako vi dobijete paušal pa vam je broj pacijenata proporcionlan sa gubitkom. Uvođenje sistema finansiranja po tome koliko ste uradili, šta ste uradili i koliko kvalitetno, dovelo do toga da određene zdravstvene ustanove dobru posluju i ostvaruju zaradu koju bi mogle uložiti u daljni razvoj sitema. Zbog svega navedenog možemo kazati kako nema konkurencije na tržištu u ovoj branši, a kad bi se to promijenilo, onda bi svakoj ustanovi bilo stalo do toga da ima što više pacijenata i što više zaradi, te tako opravda svoje poslovanje. Trebalo bi konačno početi raditi i preventivne programe, a masu stvari do pojeftinjenja zdravstva trebalo bi spustiti na primarni nivo. Moramo raditi na razvoju primarne zdravstvene zaštite, koja se konačno treba uozbiljiti i podnijeti određeni teret i odgovornost.”

Šta je to što kao menadžer najčešće govorite kolegama?

”Rad, red i disciplina. Zdravstvo je sistem u kojem svaki čovjek mora znati šta radi i koje su mu obaveze. Pošto je tih obaveza jako puno, a kadra nedostaje, kolege najčešće savjetujem ovako: Stisni zube i izdrži. Također, timski rad je jedna od najznačajnijih stvari i timski rad je zakon”.

(Razgovarao: Alen MEHANOVIĆ)