Istraživanje “Žene u biznisu” realizira se u okviru projekta “100 najvećih u BiH“ koji predstavlja godišnji pregled uspješnog poslovanja domaće privrede. Opsežnom anketom pokušali smo doći do podataka o tome koliko su žene menadžerice značajan faktor bh. ekonomije i tako dobiti što jasniju sliku o njihovom položaju u domaćem poduzetništvu.

Sporo kretanje žena u najviše hijerarhijske razine u kompanijama često se pripisuje tzv. “staklenom plafonu”. Taj je termin nastao u SAD-u u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća sa ciljem da opiše “nevidljivu, vještačku barijeru napravljenu od predrasuda u stavovima i predrasuda u samim kompanijama, koja ženama zatvara put ka najvišim menadžerskim pozicijama”.

Upadljiva činjenica

Iako je udio žena na višim menadžerskim pozicijama u BiH nešto veći od onog u drugim zemljama, podaci prikupljeni uz pomoć ankete i raspoloživi podaci iz drugih izvora ukazuju na postojanje ”staklenog plafona” u bh. kompanijama. Žene menadžeri smještene su uglavnom na nižim razinama rukovođenja, što im ne omogućuje značajnije sudjelovanje u procesima strateškog odlučivanja u kompanijama. Postotak žena s fakultetskim obrazovanjem u bh. kompanijama mnogo je veći od njihovog udjela u menadžerskim pozicijama i ta je činjenica posebno upadljiva kada se usporede podaci s onima koji se odnose na muške zaposlenike.

Pozicija i uloga žena u bh. kompanijama daleko je od toga da se smatra popularnom temom u akademskim krugovima, a kao posljedica toga svjedoci smo nedostatka relevantnih pokazatelja kojima bi se moglo koristiti. Istraživanje prikazano u ovom tekstu poduzeto je s namjerom da se istraži pozicija žena u menadžmentu u Bosni i Hercegovini. U ovoj je anketi uzorkovanje primijenjeno tako da su odabrane kompanije sa liste 100 najvećih bh. kompanija za koje se smatra da su reprezentativne za izvođenje generalnih zaključaka o temi koja se istražuje.

Istraživačko pitanje postavljeno u ovoj anketi može se definirati kao: kakva je trenutna situacija u broju žena na menadžerskim pozicijama u bh. kompanijama i koji su razlozi za postojanje “staklenog plafona” u ovoj zemlji. Cilj ovog istaživanja jeste osigurati preliminarne nalaze o poziciji žena u menadžmentu u bh. kompanijama i ponuditi moguća objašnjenja zašto su žene nedovoljno zastupljene na upravljačkim položajima u BiH.

U našem istraživanju učestvovala su 642 ispitanika iz najuspješnijih bh. kompanija, od čega 524 žene (81,6%) i 118 muškaraca (18,4%). Anketnom upitniku pristupilo je 420 (65,4%) onih koji se nalaze na rukovodećim pozicijama u svojim kompanijama, te 222 (34,6%) osobe koje ne obnašaju takvu vrstu funkcije.

Zanimljivo je da, iako su brojna svjetska istraživanja pokazala da su žene u poslovnom svijetu manje plaćene od svojih muških kolega, takvo mišljenje ne preovladava kod naših ispitanika. Da su žene jednako plaćene u njihovim kompanijama odgovorilo je 54 posto ispitanika, dok je 46 posto onih koji ipak smatraju da muške kolege imaju veću plaću za obavljanje iste pozicije.

Ženama je teže u poslovnom svijetu, pokazali su rezultati ankete. Naime, čak 79 posto ispitanika istaknulo je kako se žene u biznisu moraju potruditi mnogo više u odnosu na muškarce. Ono što je poražavajuće je podatak koji govori da čak 74,2 posto ispitanika smatra kako postoji određena diskriminacija prema ženama u poslovnom okruženju, dok je 25,8 posto onih koji tvrde suprotno.

Odranije je već poznato da su problemi sa kojima se poslovne žene susreću brojni, te da se poduzetnice moraju više truditi i dokazivati nego muškarci. Često se događa i da okolina ne pokazuje dovoljno razumijevanja za poduzetne ambicije žena, što je razlog za mnoge da odustanu od svoje ideje prije nego što su je i počele ostvarivati. Najčešći problem kojeg imaju naši ispitanici je ostvarivanje balansa između karijere i porodice (53,4%), dok je na drugom mjestu manjak podrške od strane kolega (22,9%). Da žene teško ostvaruju autoritet u poslovnom okruženju smatra 15,1 posto ispitanika, a u zanemarivom postotku izdvojeni su društveno-socijalni momenti i to da je teško biti nadređeni muškim kolegama.

Odgovori na pitanje o tome koliko su dugo žene na rukovodećim pozicijama u njihovim kompanijama pokazali su još jednu razliku u odnosu na stanje u svjetskoj privredi. Naime, žene u bh. kompanijama, ukoliko dobiju priliku za to, zadržavaju se duže na rukovodećim pozicijama u odnosu na svjetske standarde. Oni koji su pristupili ovom istraživanju kazali su kako 26,6 posto njih ima žene u vrhu menadžmenta svoje kompanije u periodu od jedne od pet godina, a 26 posto kompanija ukazale su povjerenje ženama i u narednih pet godina. Skoro identična slika je i nakon tog perioda, pa u rasponu od 10 do 20 godina na čelu firme žena se nalazi u 24,8 posto slučajeva. Osam posto kompanija na čelnim pozicijama ima ženu preko dva desetljeća, dok u 14,6 posto firmi trenutno nema menadžerica.

Izbor za saradnju

Interesantan je i podatak da čak 62,5 posto ispitanika preferira žene na rukovodećim pozicijama, dok njih 37,5 posto radije sarađuje se muškarcima. Međutim, ako gledamo s kim je lakše poslovati, onda je postotak na strani menadžera. Tako se 58,4 posto ispitanika izjasnilo kako je lakše sarađivati sa muškarcima, dok je 41,6 posto njih koji smatraju da su žene jednostavnije.

Mogućnosti za žene koje ulaze u svijet poduzetništva rastu, no taj proces ovisi o vrsti djelatnosti, jer različite djelatnosti osiguravaju različite mogućnosti za brži razvoj poduzetništva kod žena. Osnovni hendikepi za značajniju zastupljenost i veću kompetitivnost žena u poslovnom svijetu ogledaju se u tradicionalnim predrasudama, sociološkim stavovima odgovornih za razvoj poduzetništva, nepovjerenju prema ženama, te nedorečenosti zakonodavne infrastrukture kao pretpostavke za snažniji razvoj poduzetništva.

Piše: Alen MEHANOVIĆ

Funkcije koje nisu za žene?!

Fokus analize na razini društvenog sistema na širem je društvenom okruženju i na očekivanjima u pogledu uloge spolova koja se razvijaju unutar jednog društva. Na toj razini analize, centralnim procesom smatra se proces socijalizacije uloge spolova, zato što upravo on direktno utječe na izbor zanimanja pojedinca. U prilog tome ide i podatak da žene u BiH veoma rijetko bivaju promovirane iznad određene razine upravljanja u različitim strukturama. Kao primjere možemo uzeti pozicije Visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, predsjedavajućeg predsjedništva BiH, premijera Vijeća ministara BiH, direktora Agencije za privatizaciju, guvernera Narodne banke ili predsjednika neke od najuspješnijih međunarodnih banaka. Naime, nikada ni na jednoj od tih pozicija nije bila žena.