KOPAONIK BIZNIS FORUM: Politika mora da uklanja barijere biznisu

KOPAONIK BIZNIS FORUM: Politika mora da uklanja barijere biznisu

Predstojeći, 26. Kopaonik biznis forum biće održan od 3. do 6. marta u Kongresnom centru hotela Grand na Kopaoniku. Kako su saopćili organizatori, centralna tema ovog skupa biće – “Srbija deset godina poslije velike recesije: snažan rast kao imperativ”.

Očekuje se da će Forum ugostiti više od 1.500 učesnika, profesora, državnih zvaničnika, članova diplomatskog kora, poslovnih ljudi, domaćih i stranih investitora, predstavnike međunarodnih finansijskih organizacija.

Pored ključnog razvoja Srbije između dva KBF-a, neke od tema koje će biti zastupljene su i startapovi kao digitalni pokretač Srbije, regionalni ekonomski razvoj Zapadnog Balkana, osnaživanje digitalne ekonomije, preporuke razvoja biznisa na Balkanu, a za Poslovne novine govorio je Aleksandar Vlahović, predsjednik Saveza ekonomista Srbije i predsjednik Programskog odbora Kopaonik biznis foruma.

Koja je ključna tema ovogodišnjeg Kopaonik biznisa foruma?

”Tema ovogodišnjeg Kopaonik Biznis Foruma je: Srbija deset godina poslije Velike recesije: snažan rast kao imperativ. U prvom kvartalu 2019. navršava se deset godina od prve recesione krize srbijanske privrede koja je bila neposredna posljedica svjetske ekonomske depresije. Od tada do danas privreda Srbije je tri puta bila u recesiji, da bi se tek od 2015. godine ustanovio pozitivni trend rasta aktivnosti, ali sa skromnim i kolebljivim stopama rasta. U proteklih 10 godina Srbija je uvećala BDP kumulativno za približno 10%, što je, sa izuzetkom Hrvatske, najslabiji rezultat u region. U istom periodu BDP u Albaniji je porastao 30%, u Rumuniji 24%, u Makedoniji, i pored dvogodišnje političke nestabilnosti, 23%, a u Bugarskoj, BiH i Crnoj Gori za cca 17%. Mjerama fiskalne konsolidacije stabilizovani su ključni makroekonomski agregati, eliminisan je budžetski deficit, započete su reforme tržišta rada, sistema penzionog osiguranja, državne administracije i konačno je u centar ekonomske politike dospio dugoročno održivi rast. Danas Srbija ostvaruje fiskalni suficit, postoji cjenovna stabilnost, a nivo investicija, naročito stranih, je povećan za 2,5 pp, mjereno u odnosu na BDP. Treba napomenuti da je zaustavljen trend povećanja javnog duga, te da je on u protekle dvije godine značajno smanjen. Naime, 2015. godine javni dug je iznosio približno 74% BDP, da bi na kraju prošle godine bio na nivou od 56% BDP. Međutim problem su slabe ukupne investicije, koje ne prelaze 19% BDP, i, razumljivo, to ne predstavlja dobru osnovu za buduće veće stope rasta. Upravo se povećanju nivoa investicija mora posvetiti posebna pažnja, i to će biti jedna od naših poruka sa Kopaonik Biznis Foruma. Također, namjera nam je da upozorimo da svako prevremeno popuštanje u javnoj tekućoj potrošnji može dovesti do produbljivanja eksternih deficita, i to zbog toga što se takve negativne tendencije već uočavaju, i to kao posljedica bržeg rasta plaća u državnom sektoru od ostvarenog rasta BDP-a. Svjedoci smo sve češćih upozoravanja da svijetu prijeti nova ekonomska kriza, stoga jedno od osnovnih pitanja koje će se razmatrati na Forumu je i da li je privreda Srbije i čitavog regiona danas u boljoj kondiciji, te da li je region spremniji za eventualne ekonomske potrese i kako u takvim uslovima ostvariti robusni rast u narednom srednjoročnom periodu.”

Prema programu, utisak je da je region još više zastupljen u odnosu na prethodne godine. Šta bi bile ključne poruke za jačanje saradnje u regionu? Koliko je važno okupljanje predstavnika iz regiona na ovakvim događajima?

”U pravu ste. Mi smo više puta isticali u proteklih nekoliko godina da nam je cilj da Kopaonik biznis forum postane regionalni događaj, odnosno, da teme koje su predmet rasprave ne budu usko vezane za Srbiju, već za čitav region Zapadnog Balkana. Ovo stoga što je Forum, po svom značaju i interesovanju, odavno prevazišao nacionalne okviru, kao i zbog toga što su privrede zemalja regiona međusobno visoko povezane. Za gotovo sve naše zemlje Zapadni Balkan je, poslije tržišta EU, najvažniji trgovinski i investicioni prostor. Ove godine na Forumu ćemo imati privrednike iz Makedonije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Slovenije. Također, učešeće će uzeti i predstavnici vlada i nevladinog sektora, kao i ugledni akademičari iz regiona. Smatramo da je ovakvo okupljanje privrednika i akademičara našeg regiona veoma važno, pošto nema puno konferencijskih platformi gdje se može uputiti snažna poruka, koja će biti i medijski adekvatno propraćena. Naša poruka sa Kopaonika je nepromijenjena: politika mora da uklanja barijere biznisu, odnosno da bude usaglašena sa poslovnim intencijama. Nažalost, realnost je nerijetko drugačija, pa umjesto uklanjanja barijera dnevnopolitičkim borbama, zapravo stvaraju nove za poslovnu zajednicu.”

Kako biste ocijenili dosadašnju regionalnu saradnju i šta se može učiniti da ona bude još bolja?

”Međusobna saradnja zemalja Zapadnog Balkana je prirodna i ima duboke historijske korijene. Sve ove zemlje, izuzev Albanije, bile su dio jedinstvenog ekonomskog prostora. Dovoljno je analizirati strukturu vanjskotrgovinskih tokova unutar regije i zaključiti da je ona posljedica činjenice da smo, ne tako davno, bili dio jedne zajedničke države. Prostor za unapređenje međusobne saradnje postoji. Čini mi se da tome mnogo više doprinose poslovni nego politički lideri. Politika mora da slijedi potrebe poslovne zajednice, odnosno da uklanja barijere slobodnog protoka robe i kapitala. Unapređenje konkurentnosti naših zemalja će se postići jačim ekonomskim povezivanjem. Danas je Srbija prvi trgovinski partner Crnoj Gori, Makedoniji, jedan od najvažnijih BiH, tržišta Hrvatske i posebno Slovenije su, također, značajna i na strani izvoza i uvoza. Također, Srbija,  ostvaruje suficit u razmjeni sa Crnom Gorom, BiH, Makedonijom, a ima gotovo uravnoteženi tok sa Slovenijom. Sve zemlje regiona, brže ili sporije, streme zajedničkom cilju – EU. Između nekih zemalja su već započeti zajednički infrastrukturni projekti, sa ciljem da se čitav ZB nađe na mapi Transevropske transportne mreže. Izgradnjom kvalitetnih saobraćajnica doprinijeće se još boljim vezama privreda regiona. Da bi se sve  komparativne prednosti iskoristile, koje nesumnjivo postoje, potrebna je čvršća saradnja ne samo između realnog i finansijskog sektora, već i stvaranje odgovarajućih institucionalnih mehanizama na nivou čitavog regiona ZB. Nažalost, mi imamo mehanizam CEFTA 2, koji očigledno ne funkcioniše uspješno, a ne postoji način da se kazne zemlje koje se ne pridržavaju prethodno postignutog dogovora.”

Utisak jer da se zemlje u regionu suočavaju sa sličnim, ako ne i istim strukturalnim problemima – rast, nezaposlenost, dupli deficiti, visok vanjski i javni dug. Šta je potrebno da bi se počelo sa rješavanjem problema?

”Jasno je da je kriza iz 2008. godine imala snažan negativni utjecaj na sve zemlje našeg regiona. On se,uglavnom, ispoljio kroz značajno smanjenje stranih direktnih investicija i povlačenje finansijskog kapitala. Sve zemlje su nespremno sačekale ekonomsku krizu, opterećene brojnim inherentnim problemima. Zbog toga je i pad (sa izuzetkom Albanije) bio drastičan. Svi ti unutrašnji problemi nisu bili jasno vidljivi u godinama visokog priliva ino kapitala. Bila je stvorena lažna slika da je moguće razvijati privredu i njenu strukturu dominantno u sektoru usluga, da će se vanjski i unutrašnji deficiti doživotno pokrivati uvezenim kapitalom, da se može trošiti više nego što se proizvede, da su moguće visoke investicije uz nisku štednju, a da je rast tekuće potrošnje moguće imati bez obzira na nisku produktivnost i dohotke. U slučaju Srbije, apresijacijom dinara bila je obesmišljena aktivnost u sektorima razmenljivih dobara i usluga. Nadalje, niti jedna zemlja Zapadnog Balkana nije bila spremna da, nakon početka velike krize, drastičnim rezovima sredi stanje u javnim finansijama i započne realizaciju agende strukturnih reformi. Umjesto da se slijede pozitivni primjeri baltičkih zemalja (koje su, uzgred, u 2009. imale još dublji pad u poređenju sa našim regionom), da se primjene mjere štednje, da se restrukturiraju i privatizuju državna preduzeća, većina zemalja ZB je izabrala put ubrzanog zaduživanja, kao način finansiranja sistemskih neefikasnosti. To je bio put odlaganja reformi. Danas, sve zemlje Zapadnog Balkana, manje ili više uspješno, sprovode programe fiskalne konsolidacije, koji su zasnovani na štednji. Sa sličnom mjerom uspjeha realizuje se i program strukturnih reformi. Međutim, rast je i dalje nedovoljan za dostizanje prosječnog standarda u EU. U protekloj godini rast u ZB je dostigao projektovani nivo od 3,5%, zahvaljujući ubrzanju aktivnosti u Srbiji. Zaposlenost je dostigla predkrizni nivo, međutim, nezaposlenost mladih, zajedno sa negativnim demografskim razvojem i migracijom stanovništva, je i dalje najveći problem. Posebnu pažnju treba obratiti na narastajuće eksterne rizike, koji postaju dominantni faktori utjecaja na buduće makro projekcije. Obezbjeđenje fiskalne održivosti i makroekonomske stabilnosti treba da budu glavni prioriteti ekonomske politike. To podrazumijeva dalje smanjenje učešće javnog duga u BDP-u, održanje fiskalnih deficita na nivou do prosečno 1% BDP-a, smanjenje eksternih deficita, te uspješniju realizaciju strukturnih reformi”.

Najnoviji tekstovi

Pin It on Pinterest

Share This

Share!

Podjeli ovaj sadržaj sa prijateljima.