Odmalena se priča da je matematika bliža dječacima, a književnost i likovno djevojčicama. Ipak, to ne mora da bude slučaj i priča o tome da su žene ‘slabiji pol’ i da ih neuspjeh parališe je prevaziđena.

Mudre žene sve zanima, a naročito finansijski aspekt poslovanja. Njih niko ne može da prevari ili uskrati za nešto što im pripada i što zaslužuju, a jedna od fascinantnih žena sa zavidnim poslovnim pothvatima je Sanja Lopar.

Jedna od najuspješnijih i najutjecajnijih Sarajki poznata je u svjetskim krugovima kao posebna i drugačija, urbana i moderna žena na sebi jedinstven način. Rođena je u Sarajevu, a u Ženevu se preselila 1992. nakon što je njen osmogodišnji sin ozbiljno povrijeđen u ratu.

Žena koja à priori odbija da joj neko kaže da nešto „nije moguće“ ili da nešto „ne može“, dokazala je suprotno u ratnom Sarajevu, kada je njen tada osmogodišnji sin bio teško ranjen i kada su sva vrata bila zatvorena za njegovu hitnu evakuaciju. Svojom odlučnošću i svojom borbom je i poslije silnih peripetija ravnih SF filmovima, uspjela i pobijedila. Spasila je svog sina. Kaže da joj je to najveći uspjeh u životu…

Vratimo se malo unazad… Lopar je diplomirana novinarka i do 1989. je radila kao novinarka za RTV Sarajevo. Kada je prestala raditi u novinarstvu, odlučila je otvoriti vlasititu kompaniju nafte čime je postala prva žena koja je slomila državni monopol ovog sektora.

“Poslije nekih 10 godina novinarstva, imala sam silnu želju da radim nešto za sebe. I imala sam sreću da 1989. godine, na projektu formiranja „Dobre Vibracije“, prve privatne televizije na prostorima bivše Jugoslavije, upoznam četiri izuzetne mlade i sposobne žene: Vilmu Potočnik, Suzanu Vidaković, Aidu Čaušević i Tatjanu Badanjak s kojima sam, kako danas moderno kažu, ‘kliknula’. Imale smo fantastičnu energiju. Predložila sam im da osnujemo kompaniju i da zajedno, svaka u svom segmetnu, uradimo nešto svoje, nešto drugačije. Na njihovo pitanje – šta ćemo da radimo – , ja sam rekla da trebamo raditi u segmentu u kojem ima najviše para. Bit je, naravno, ako ideš nešto da radiš i da zaradiš. Moja ideja je bila – nafta. A one meni kažu: ‘Sanja, kako nafta, ne može nafta, to ti je državni monopol”, prisjeća se tih vremena.

Kako je tada još imenom i prezimenom bila prepoznatljiva kao novinarka, ona je to iskoristila da nazove Antu Markovića sa kojim je bila u jako dobrim odnosima i najavi se u Beograd.

“Tek kad sam ušla u kabinet, rekla sam da ga trebam privatno i kažem mu kako sam osnovala kompaniju i da bih željela da prodajem naftu i cigarete i da mi treba autorizacija da počnem da to radim. Kaže on meni: ‘Sine dragi, pa ti nisi normalna, pa gdje si ti našla baš naftu i cigarete, siva ekonomija, crno tržište, nije to za tebe’, a ja mu odgovorim da on meni samo poptiše tu autorizaciju, a ostalo je na meni. Po povratku u Sarajevo, nas pet žena odmah smo se organizovale, jer logično je pitanje, iako mi sad imamo sve dozvole – kako napasti tržište?! Svaka telefon u ruke i zvati koga sve treba, svaka u svom domenu, i mi smo buknule, ta kompanija Sagitta (Strijela) je, mogu reći, za mjesec-dva postala izuzetno snažna, jer smo bile prve na tržištu sa jednom takvom pričom”, pojašnjava Lopar kojoj je ratni vihor odnio ovu kompaniju.

„Peripetije koje smo imale u početku, bile su stvarno dosta velike, ali smo se mi u svim situacijama super snašle i onako baš ženski, elegantno izvukle kao pobjednice. Bilo je tu i mafije koja je prijetila, ali su nas poslije „tête à tête“ (licem u lice) pustili na miru i čak štitili od drugih. Taman smo prebrodile prve porođajne muke i vrlo brzo narasle, došao je rat i sve smo izgubile…“

Networking je ono u čemu su žene zaista dobre. Mudre žene održavaju svoja poznanstva naročito kada je riječ o ljudima iz iste branše, klijentima, partnerima, advokatima. Dobre veze i poznanstva određuju tok vaše karijere i olakšavaju vam život na mnogo načina, a to se pokazalo tačnim i u slučaju ove uspješne Sarajke koja se izborila za svoje mjesto u ‘muškom svijetu’.

Da su preporuka i ‘dobar glas’ zlata vrijedni u poslovnom svijetu bila je svjesna i Lopar koja je vrlo strastvena u svemu što radi, a otvaranjem sopstvene kompanije pronašla je nedostajući komadić slagalice u svojoj ličnosti. Time je dobila svoju originalnost i ono nešto što je razlikuje od drugih.

Njen brend oduševio je sve ljubitelje dobrih cigara. Svojoj prvoj kubanskoj cigari dala je ime „Sarajevo“, a i Ženeva u kojoj trenutno živi – također je dobila svoju cigaru koju je izradio Cigar club „GenevaCigars“ u kojem je Lopar bila potpredsjednica.

Njena kompanija “Lopar International” nadaleko je poznata po proizvodnji luksuznih kubanskih cigara koje proizvodi u limitiranim serijama. Lopar kaže, njene cigare su sve ono što je ona zapravo. U njih je pretočila svu svoju energičnost, karizmu i složenost.

Ali, kako je sve počelo? Naime, 2002. godine je imala sreću da upozna neke vrlo bitne ljude u finansijskom svijetu, koji su joj ponudili da uđe u partnerstvo u jednu ženevsku financijsku korporaciju, što je i prihvatila, jer su pokazali interes da finansiraju u uništenu infastrukturu ratom razorenih područja BiH i Hrvatske. Lopar se suočila sa moćnim i vrlo bogatim muškarcima koji su svi do zadnjeg pušili tompuse.

“Tada nepušač, bila sam k’o riba van akvarijuma… E, tad su mi objasnili da i nepušači mnogo lakše podnose dim ako u isto vrijeme konzumiraju cigaru sa pušačima. I, imali su potpuno pravo! E sad zamislite, ja sam uzela tu cigaru i gledam svoju ruku i razmišljam ‘Gdje će ova ženska ruka s tom cigarom. Ne ide nikako’, a žena se ne viđa sa tompusom u ruci, to je kažu samo za muškarce… Ali sam si rekla ‘Pa čekaj malo, ti imaš nekakvu funkciju, nekakvu poziciju koja je ravnopravna tom istom muškarcu do sebe, pa zašto ja, zato što sam žena, nemam pravo na to?’ E pa ja ću potpisati ovaj svoj karakter sa cigarom u ruci i tad sam i počela javno da pušim. Naravno, nije to bilo baš lako u jednoj kalvinističkoj i dosta konzervativnoj Ženevi, ali sve mi je to dalo jos više volje i kaprica da se pozicioniram baš sa cigarom u ruci. I jednostavno je došlo do nekakve simbioze između mene i cigare. Napravila sam jedan originalan ženski lifestyle i to je zapravo nekakav moj potpis. Mene ćete rijetko vidjeti bez cigare, jer je ona postala  sastavni dio mene i ja stvarno uživam u njoj”, govori Lopar.

I onda je, nešto kasnije, pomislila, zašto da sama ne napravi svoju cigaru, jer do tada, kako kaže, nikad nije izdegustirala cigaru do kraja-cijelu. Uvijek je, kaže, bacala zadnju trećinu jer je bila za nju nemoguća za završiti radi ljutine i gorčine.

Imala je sreću, kaže, da upozna jednog Kubanca, koji u Ženevi živi sa suprugom i kćerkom, a čija porodica na Kubi rola čuvenu Cohibu, dok im je vlastita fabrika u Nikaragvi. Od njega je tražila da naprave cigaru samo za nju i njenog supruga, po njihovom ukusu, ali ne cigaru za prodaju, već samo “za njenu dušu” i da u njoj uživa sa suprugom i bliskim ljudima.

“Uslijedile su dvije godine pokušaja da dobijem taj balans koji je danas prepoznatljiv u svijetu. Moje cigare nemaju taj treći dio“purin“ koji je alkalan, ljut, koji prži usne i zaista je težak za dovršiti. Cijela kolekcija Lopar cigara je perfektno izbalansirana, okrugla i moćnog ukusa sa sklopom aroma koje uvijek iznenade one koji ih prvi put otkriju. Da, jedna Sarajka, koja nema niakve veze sa Kubom, napravila je cigaru koja je oduševila aficionadose širom svijeta i malo poremetila taj dosta zatvoreni muški svijet.  Zašto Sarajevo?! Moja prva cigara, na kojoj sam počela raditi 2007., a koja je ugledala svjetlo dana 2009. godine, dobila je ime po mom rodnom gradu iz razloga što sam odabirom najboljih listova duhana dobila aromu koja me podsjetila na onu koju širi kafa u pržunu i to me vratilo u moje Sarajevo. Poslije je nastala druga, treća…, a od 2013. godine ta je priča krenula i u komercijalnom pravcu, jer sam bila zaista pod velikim pritiskom da počnem prodavati. To vam je ono: Postala žrtva vlastitog uspjeha. Formirali smo porodičnu kompaniju LOPAR INTERNATIONAL SA i našu ljubav prema cigari počeli lagano da dijelimo sa drugima. Nisam ni znala da sam prva Evropljanka u svijetu koja ima svoj cigara brend i koja je uspjela da uđe u tu sferu i sve to je zapravo pokazatelj onoga što sam ranije rekla – da sve možemo postići kada se u to srcem i odlučno upustimo”, kaže Lopar i pojašnjava da su njene cigare potpuno prirodne i bez ikakvih hemijskih dodataka ili pojačivača okusa ili mirisa, koje ne prolaze proces fumigacije nego imaju mnogo duži proces frižidera sa različitim temperaturama do 78-satnog zamrzivanja kako bi se uništile eventualne larvice ili insekti koji se znaju uvući u listove duhana.

Njeni listovi prolaze četiri i više fermentacije, a dolaze iz više zemalja Južne Amerike po čemu se i izdvajaju u odnosu na druge. Svaka cigara ima svoj karakter, svoju aromu i svaka se razlikuje od ostalih.

Ova fascinantna životna priča može da posluži kao primjer kako neko može da pokreće, stvara i mijenja, da istražuje, pita i ne pristaje na “ne”, a sjajnu Sanju Lopar moći ćemo vidjeti i slušati 27. novembra na poslovnoj konferenciji ”Pouzdanost 2019”.

(Razgovarao: Alen MEHANOVIĆ)