Oko 33.000 firmi koje posluju u Japanu, imaju tradiciju dugu najmanje 100 godina. Kako su “preživjele” i šta one znače za budućnost Japana?

Japan se neprestano mijenja: počev od demografije društva, preko rastućeg broja turista, pa do sve više robota u službi lakšeg i boljeg života. Po mnogo čemu je poseban, a na listu tih specifičnosti može upisati i ovaj nevjerovatan podatak: najstarije svjetske kompanije nalaze se upravo u Japanu i traju više od jednog vijeka.

U okviru novog serijala “Gen J”, iza kojeg stoji “BBC Worklife”, ovaj medij bavi se i Zemljom izlazećeg Sunca, i to u kontekstu biznisa i novih generacija koje oblikuju njegovu sutrašnjicu.

Davne 2008, Centralna banka Južne Koreje objavila je podatak da je od 5,586 svjetskih kompanija (iz 41 zemlje), starih preko 200 godina, čak 56 posto koncentrisano u Japanu. U 2019. više od 33.000 kompanija starih preko 100 godina – našlo je svoj dom ovdje, između ostalog i najstariji hotel na svijetu.

Najstarija kuća čaja, Tsuen Tea, nalazi se u japanskom gradu Uji, a osnovana je 1160 godine. Leži na uličnom ćošku, s prelijepim pogledom na rijeku i most. U moru zanimljive japanske arhitekture, nije mnogo primjetna, ali je njena historija veoma bogata i značajna za ovu zemlju. Naravno da je ona jedna od glavnih “turističkih stanica”.

Njom trenutno upravlja Jusuke Tsuen (38), koji je novinare BBC-ja dočekao sjedeći na podu, prekrštenih nogu, i ispijajući zeleni čaj iz gvozdenog čajnika.

“Fokusirali smo se na čaj, i nismo željeli da širimo poslovanje. To je razlog zašto opstajem”, kaže on.

Opstanak ove kuće čaja nije veliko iznenađenje za svijet, budući da se oslanja na 900 godina dugu tradiciju, ima svoje ime, postala je atrakcija i jedinstvena je, međutim, ono što ih čudi jeste kako je moguće da sličnih priča ima mnogo. Gigant “Takenaka” iz Osake, osnovan je 1610., a globalni brendovi kao što su “Suntory” i “Nintendo”, vuku korijene iz 1800-ih. U čemu je trik?

Jošimori Hara, profesor s Fakulteta za menadžment, kaže da se ove kompanije nazivaju terminom “shinise”, što bukvalno znači “stara radnja”.

On je, inače, godinama radio u Silicijumskoj dolini, a kaže da japanske firme ispred svega naglašavaju konzistentnost, dok je “profit preko noći” u drugom planu. Hara smatra da je to glavni razlog za izuzetno jak poslovni sistem ove zemlje. Drugi fokus je tradicija. Ovdje se i te kako razmišlja o nasljeđu i porodičnoj sprezi u vođenju biznisa.

Jusuke Tsuen kaže da je mnogo njegovih školskih drugova iz regije Kjoto, također naslijedilo porodične poslove, tako da ta tema za njega uopšte nije bila diskutabilna.

“Ja nisam započeo ovaj posao, naslijedio sam ih od predaka. Ali, da ga nisam preuzeo, propao bi”, kaže ovaj mladi Japanac.

Za razliku od američkih, japanski gradovi stari su mnogo vjekova, pa možda i ne čudi što toliko kompanija ima dugu historiju. Međutim, Inan Sasaki, asistent na Fakultetu za biznis, koji je pisao baš o ovoj temi, kaže da su razlozi još specifičniji.

“Možemo reći da je dugovječnost japanskih kompanija povezana s dugoročnom orijentacijom: riječ je o kulturi koja poštuje tradiciju i svoje pretke, a s druge strane, zato što je ostrvo – Japan nije imao mnogo interakcija s drugim državama, više je bio izolovan”, kaže Sasaki.

Ljudi su nastojali da urade što je više moguće u vezi sa svojim poslovima, jer nisu imali mnogo otvorenih opcija. Dobar dio starih kompanija je srednjeg ili manjeg ranga, vode ih čitave porodice, a usmjerene su na ugostiteljstvo. Neke kompanije su čak imale koristi od širom prihvaćene japanske šeme o usvajanju odraslih muških radnika, u redove svoje porodice, kako bi osigurali neraskidivu nit biznisa.

Primjeri za to su i velike kompanije kao što su “Suzuki Motors” i “Panasonic”.

U regiji Kjoto nalazi se i kompanija posvećena video-igricama, “Nintendo“, iz 1985. Ipak, mnogi ne znaju da je prije svjetskog, komercijalnog uspjeha, ova firma bila usmjerena na pravljenje karata za japansku igru hanafuda, koji su u Evropi proslavili Portugalci, u 16. vijeku.

Profesor Hara kaže da je “Nintendo” odličan primjer kompanije koja se drži načela “core competency”. U njihovom slučaju riječ je o, kaže Hara, “načinu na koji stvaraju zabavu”, ma koliko da se svijet ili tehnologija oko njih mijenjaju.

On navodi i da su kompanije koje se bave proizvodnjom kimona u problemu, jer sve manje Japanki nosi tradicionalnu nošnju. Ali, jedna dugovječna firma Hosoo, iz 1688, smislila je način da odgovori novim trendovima: odjeću prave od karbon fibera, u 3D varijanti.

Međutim, ova priča dolazi s određenim posljedicama. Japansko društvo nije naročito naklonjeno startap sceni, o čemu govori i Mari Matsuzaki (27).

“Ja sam vjerovatno jedina iz svoje generacije koja je odlučila da pokrene startap, dok se u drugim zemljama ljudi ohrabruju da se upuste u ovakve avanture”, kaže ona.

Ono što Japance odvraća od inovativnih poduzetničkih ideja jesu strah od rizika i neuspjeha.