Tema u fokusu

Život poslije korone je već počeo


Život poslije korone je već počeo: mnoge vlade razmatraju mogućnost elektronskog praćenja onih koji su u izolaciji, neki autoritarni režimi već preuzimaju totalnu kontrolu svojih država. Dobrodošli u Orwellovu 1984.

Nakon što je platila hranu jedna je češka dama napustila supermarket, platila 50 čeških kruna (1,83 eura) i pokupila svoju bočicu dezinfekcije za ruke iz dezomata. Produžila je zatim do maskomata, platila 200 kruna (6,50 eura), izvukla svoju novu masku i bacila staru. Nije razgovarala ni sa kim niti je išta dotakla.

Ako mislite da je to priča iz 2050. godine, varate se. U dva češka grada je već moguće dobiti bočice za dezinfekciju i maske za lice iz automata.

U gradu Orduu, u Turskoj, dezinfekcijski tunel je instaliran za one koji su prisiljeni raditi na otvorenome za vrijeme pandemije. Sličan tunel je napravljen ove sedmice i u Sarajevu, za one koji ulaze i izlaze iz lokalnog doma zdravlja.

„Pametna karantena”

Svi već izbjegavaju koristiti novčanice. U apoteci je prodavačica nekim štipaljkama uzela mobitel iz ruku kupca i registrirala elektronski recept. Ista je procedura ponovljena prilikom plaćanja mobitelom. Nitko nije ništa dotaknuo i nitko nije riječ progovorio.

Zabrinutost radi direktnih kontakata s drugim ljudima dovodi do toga da službe koje koriste šaltere, kao u pošti na primjer, možda polako nestanu. Kada sam ovih dana otišao u poštu u Pragu da podignem paketić nisu mi tražili osobnu iskaznicu niti su trebali moj potpis. Kod, koji sam primio SMS-om, je bio dovoljan. Nisam dodirnuo ništa, niti sam imao potrebe razgovarati s poštanskim službenikom. Bili smo ionako odvojeni staklom.

Dakle, život poslije korone je već počeo. Jedan češki političar je rekao kako očekuje da ljudi ubuduće nose maske i za vrijeme sezone obične gripe, što je već odavno svakodnevnica u Japanu. Mnoge vlade razmatraju mogućnost elektronskog praćenja onih koji su u izolaciji. “Pametna karantena” je uvedena u Južnoj Moravskoj, pokrajini u Češkoj, od prvog dana aprila. Cilj je olabaviti karantenu, pustiti ljude da izlaze, brzim testom definirati zaražene osobe, identificirati one s kojima je ta osoba bila u kontaktu u prethodna tri dana, svjesno ili ne, upotrebljavajući digitalnu tehnologiju i izolirati potencijalne nositelje virusa. Ako se ovaj eksperiment pokaže uspješnim, isti model će se primijeniti na sve građane Češke odmah nakon Uskrsa. To je, svakako, opravdano u postojećoj situaciji, ali što ako u nekim zemljama to postane svakodnevna praksa?

Uskoro ćemo, kad kupujemo odjeću dobivati besplatne maske u istoj boji, i svojevoljno kupovati nekoliko njih u drugim bojama. Industrija mode se brzo prilagođava.

Države preuzimaju kontrolu

Kad pandemija oslabi, sekundarna pandemija će se pojaviti. Tapšanje po ramenima, što je dio balkanske kulture, će nestati; u Francuskoj će se prestati ljubiti svaki put kad se vide; Talijani će morati reducirati svoje navike masovnih druženja. Kako su ljudi natjerani da ostaju kod kuće pojačat će se nasilje u obitelji; psihologija je već prepoznata kao jedna od važnijih profesija nakon pandemije. U Wuhanu u Kini neki ljudi odbijaju napustiti kuće iako virusa više nema. Ta vrsta suzdržavanja se definira kao agorafobija. Nakon pandemije liječnici i svi medicinari će trebati vremena da se nose sa stresom nakon trauma, mnogi od njih će psihički “izgorjeti” radeći.

Države preuzimaju kontrolu nad ekonomijom, nacionalne vlade osiguravaju novac ljudima i kompanijama za preživljavanje. Korupcija će zgrabiti tu novu priliku, birokracija će se povećati. Recesija je već počela, uništava biznise i potrošače, u nekim državama se događaju masovna otpuštanja, bankrotstva i financijski gubici se već stvarnost. U takvim situacijama su štrajkovi i pobune realnost, populisti će možda dobiti novu šansu da osvoje vlast.

Neki autoritarni režimi već preuzimaju totalnu kontrolu svojih država. Koronavirus je već potpuno eliminirao demokraciju u Mađarskoj, premijer Viktor Orban sada može vladati dekretima. U Srbiji predsjednik Aleksandar Vučić proglašava izvanredno stanje iako na to nema pravo po Ustavu; neki ministri u Velikoj Britaniji imaju ovlasti da zatvaraju ljude i zatvaraju granice; premijer Izraela Benjamin Netanyahu je zatvorio sudove i odložio vlastito suđenje za korupciju te počeo digitalno nadgledanje ljudi; vojska je u Čileu okupirala trgove gdje su bili prosvjednici prije pandemije; Rusija i Jordan uvode zakone s drastičnim kaznama za one koji šire paniku. Autoritarni vladari vole vlast i uvijek koriste krize da je prigrabe još više.

Dobrodošli u Orwellovu 1984.!

Nije baš sve tako crno, ima i pozitivnih posljedica pandemije. Obitelji su prisiljene međusobno razgovarati, vode se i ozbiljni razgovori i, po prvi put, digitalni aparati se povlače pred druženjem. Satelitske snimke pokazuju mnogo čišći zrak, u New Delhiju za čak 71%. Ptice su se vratile u neke gradove, 97 morskih kornjača je ugledalo svijet na praznoj plaži u Brazilu, delfini se sada vide u Trstu, ribe plivaju kanalima u Veneciji. Solidarnost je nadvladala sebičnost, oni kojima imaju viška hrane je daju onima koji nemaju. Ljudi džogiraju na svojim balkonima, u Hrvatskoj i Italiji pjevaju na njima, liječnici i policajci su postali “naši” liječnici i “naši” policajci, epidemiolozi postaju novi lideri, nogometaši sebi smanjuju plaće i do 70%, članovi vlade u Hrvatskoj će nekoliko mjeseci raditi besplatno. Lista solidarnosti nema kraja.

Svi jedva čekaju da se vrati “normalan” život. Ali, problem je, čim se vrati rutina, vratit će se i neki novi virus. (Nenad Pejić, Deutsche Welle)