Bosna i Hercegovina, kao i veliki dio svijeta, nalazi se usred pandemije koronavirusa. Svakodnevno slušamo o dvije dimenzije ove pošasti. Prva je ona čiju težinu sada najviše osjećamo – zdravstvena, a druga je ona koja će uslijediti i vjerovatno mnogo duže trajati – ekonomska.

Piše: Goran Mrkić

No, treba reći da postoji i treća dimenzija o kojoj se još ne govori, a koja bi mogla biti najpogubnija, a to je politička dimenzija.

Kada je veliki broj ljudi bez posla, kada su gladni, očajni i gube vjeru u bolje sutra, često se okreću ekstremnim političkim partijama koje nude jednostavna rješenja za njihove probleme.

To se desilo u Njemačkoj ranih 1930-ih godina, kada je najveća ekonomska kriza prošlog vijeka na vlast dovela Adolfa Hitlera. Ta kriza, nazvana Velika depresija, počela je krahom američkih berzi 1929. godine, izazvala je ekonomske, socijalne i političke potrese širom svijeta, a okončana je praktično tek Drugim svjetskim ratom.

Nacisti su 1928. godine imali 12 mjesta u njemačkom parlamentu, a 1932. došli su do 230 fotelja. Hitler je imenovan za kancelara u januaru 1933, a do avgusta 1934. preuzeo je apsolutnu vlast nad državom i vojskom, ukinuvši demokratiju i uništivši svaki oblik opozicije.

Cilj ovog teksta nije da bilo kog trenutnog političara uporedi s Hitlerom, već da ukaže na to da duboke i dugotrajne ekonomske krize mogu dovesti do rasta populista nezabilježenog u normalnim vremenima, ali i do narušavanja demokratskih vrijednosti.

Obaveza vlasti je da se svim sredstvima bori sa zdravstvenom i ekonomskom krizom, a zadatak kompletne javnosti je da tu vlast kontroliše i koriguje. Ako se taj balans naruši – onda imamo problem.

Recesija vs depresija

Svijet je od 1854. preživio 33 recesije, ali samo jednu depresiju. Ovih dana, veliki broj vodećih svjetskih analitičara vjeruje da svijet upravo ulazi u novu depresiju – u nešto što bi moglo biti najveća ekonomska kriza ove generacije.

• Recesija je pojam koji označava pad ekonomske aktivnosti, odnosno BDP-a, u trajanju od najmanje pola godine.
• Depresija je produžena recesija koja traje godinama i ima mnogo pogubniji učinak u vidu gubitka radnih mjesta, pada industrijske proizvodnje, potražnje, životnog standarda itd.

Razarajući efekti depresije na živote ljudi i njeno produženo trajanje je ono što dovodi do političkih potresa. Najčešće je riječ o tome da ovakve krize prodube postojeće probleme. Naprimjer, kriza bi mogla dovesti do jačanja nacionalističkih elemenata unutar Evropske unije.

Svijet je već ušao u recesiju, a ostaje da se vidi da li će se uspjeti relativno brzo oporaviti ili će ući u depresiju. U svakom slučaju, ekonomska kriza će biti veoma oštra i imat će velike socijalne i političke posljedice.

Kako će se sve to odraziti na BiH?

Bosna i Hercegovina mogla bi biti naročito teško pogođena nadolazećom krizom: ekonomski, socijalno a možda i politički. Ovo su neke od opasnosti sa ekonomske strane:

Država je ovisna o uvozu, što može biti problem ako, naprimjer, zemlje počnu značajnije ograničavati izvoz ključnih potrepština, poput hrane. Podsjetimo da su mnoge države već zabranile izvoz medicinske opreme u prethodnim sedmicama, što znači da takvo ponašanje više nije tabu.

Bankarski sektor u BiH u narednom periodu će podnijeti ogroman teret krize kroz moratorij na kredite. Pitanje je kako će se to sve odraziti na njega. Može doći do rasta kamata i teže dostupnosti kredita, što će uticati na manju privrednu aktivnost i pad domaće potrošnje stanovništva. Podsjetimo, kamate u prethodnom periodu dostigle su najniži nivo od vremena recesije iz 2008. godine.

Doći će do pada doznaka iz inostanstva, koje su u devet mjeseci prošle godine iznosile oko dvije milijarde i 77 miliona KM.

Past će strane investicije koje, doduše, ni prethodnih godina nisu bile značajne niti su prelazile iznos od milijardu KM. BiH posljednjih godina ima najniži nivo stranih investicija u regionu.

Bit će pogođen izvoz iz BiH koji se lani približio cifri od 12 milijardi KM i bio je od ključne važnosti za metalsku, drvnu i tekstilnu industriju koje zapošljavaju ogroman broj ljudi.

Zbog slabije domaće potrošnje past će i maloprodajni sektor koji je prethodnih godina bio jedan od motora rasta privrede.

Turizam će pretrpjeti veliki udarac jer će putovanja biti onemogućena ili redukovana.

Smanjit će se primanja u javnom sektoru (već najavljeno), što će voditi daljem padu domaće potrošnje.

Da bi se prevazišli svi ovi problemi trebat će snažan i ujedinjen odgovor. No, pitanje je ima li BiH vlast koja takav odogovor može dati. BiH je podijeljena politički, s elitama koje nemaju namjeru da se odreknu privilegija niti da promijene dosadašnji način razmišljanja.

BiH ima korumpirani politički sistem koji, nažalost, svaku situaciju pokušava da iskoristi za ostvarenje vlastitog interesa. Primjer za to je odluka Vlade FBiH da dodijeli novac „podobnim“ općinama i kantonima usred pandemije. Odluka je kasnije poništena, ali samo zbog pritiska javnosti.

Drugi primjer za to je namjera predstavnika RS da iskoriste ovu paničnu situaciju kako bi pokušali uništiti takozvani „Valutni odbor“, koji je temeljni element Centralne banke BiH, kroz priču o oslobađanju deviznih rezervi za pomoć privredi.

Vlasti koje brinu o vlastitim političkim i ličnim interesima dodatni su teret tokom velike krize. Ako u narednom periodu dođe do većih političkih potresa u zemljama Zapada, naši populisti to bi mogli pokušati iskoristiti da provedu svoje agende u cilju sticanja još veće političke i lične moći.

Šta je zadatak javnosti?

Dakle, vlast u narednom periodu mora poduzeti mnogo snažnije mjere za pomoć privredi i radnicima da se umanje posljedice pademije i recesije. Mjere koje su dosad sprovedene ili najavljene služe samo da se ublaži prvi udar krize u naredna dva-tri mjeseca. Riječ je o preraspodjeli novca iz budžeta i vanrednom kreditu MMF-a, a ovim sredstvima će se pokriti dio troškova privatnog sektora, u vidu minimalnih plata i doprinosa radnicima.

No, sve ovo neće biti ni izbliza dovoljno da se izborimo s recesijom (ili depresijom). Bit će potreban čitav set mjera da se ekonomija prilagodi novim uslovima. Morat će se drastično ojačati domaća proizvodnja ali i stimulisati domaća potrošnja, kako bi se nadoknadio pad izvoza, uvoza, doznaka, investicija, kredita…

Što je još važnije, javnost sada mora biti budnija nego ikada. Svaki potez vlasti mora se budno pratiti i slobodno kritikovati. Vanredno ili bilo koje drugo stanje ne smije biti opravdanje za ušutkivanje javnosti ili njeno isključivanje iz procesa donošenja odluka.

Zdravstveni radnici su sada na braniku našeg zdravlja, državne institucije, zajedno s privatnim kompanijama, moraju osigurati ekonomski opstanak i oporavak, a mediji i šira javnost imaju zadatak da odbrane demokratske vrijednosti.

(Tekst je nastao u okviru projekta “Ekonomija, talac korumpiranog sistema” koji je finansiran od strane USAID-ovog Programa osnaživanja nezavisnih medija kojeg implementiraju CPCD i Otvorena mreža. Preneseno sa Biznisinfo)