Obilježavanjem svjetskog dana turizma, 27.09.2020. polako se završava kvartalni period koji je u ”normalnim” vremenima predstavljao krunu rada pred kraj ljetne turističke sezone.

Ove godine, koja je će u svjetskim analima ostati zabilježena kao ”smrtna godina” za turizam pa samim time i hotelijerstvo, akcenat i pažnja, a na preporuku Svjetske turističke organizacije pri UN – u, stavljen je na ruralni turizam i njegov razvoj.

Ruralni turizam je jedan od raširenijih selektivnih oblika turizma, koji ovisi o ljepoti krajolika, naslijeđu i kulturi, ruralnim aktivnostima te načinu življenja na tom području. Vijeće Europe je 1986. godine definiralo ruralni turizam kao “turizam na seoskom području sa svim aktivnostima koje se provode na tom području gdje vlada harmonična sredina, odsutnost buke, očuvani okoliš, komunikacija s domaćinima, domaća hrana te upoznavanje pa i participacija u seoskim poslovima“.

Često se sami pojam ruralnog turizma poistovjećuje s pojmom agroturizma. Važno je napomenuti da agroturizam predstavlja uži pojam od ruralnog turizma, a širi od turizma na seoskim obiteljskim gospodarstvima.

BiH je sama po sebi ruralna

S obzirom na cjelokupnu situaciju u našoj državi, postavlja se pitanje u kojoj mjeri se ovakav vid turizma i u ovim vremenima može razvijati. Gledajući infrastrukturalno i po broju hotelskih i smještajnih kapaciteta kojima raspolaže naša država, a koji se nalaze u ruralnim područjima, govorimo o zaista malom broju istih.

BiH smatra se jednom od najruralnijih zemalja u Europi i prema kriterijima koje je postavila Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) nalazi se na četvrtom mjestu. Ispred BiH nalaze se samo Crna Gora, Irska i Finska.

Uzimajući u obzir da je gro naše ”hotelske industrije” smješten u većim gradovima i da zadovoljava određene svjetske standarde, ono što karakteristiše ruralni dio je manja prisutnost hotelskih kapaciteta i njihov stepen standardizacije koji i nije na toj razini.

Ruralni turizam prije svega obuhvata seoski turizam

Ako se uzme u obzir da ruralni turizam prvenstveno uključuje seoski turizam kao njegov pojavni oblik, te ostale kao što su vinski, kulturni, lovni, ribolovni, vjerski, manifestacijski i drugi oblici, možemo zaključiti da naša država zaista ima veliki potencijal u ovom segmentu.

Ista konstatacija se može uzeti i kod seoskog turizma koji obuhvata agroturizam, kušaonice, izletište, ruralne kuće za odmor, ruralne obiteljske hotele kao i ruralne kamp oaze te etnosela. Gledajući segmentirano, BiH zaista ima sve preduslove za razvoj istih. Koliko god zvučalo sarkastično, možda je i ovaj period COVID pandemije i dobro došao da se u većoj mjeri probudi svijest o potrebi za razvoj ovog vida turizma kako infrastrukturalno a tako i institucionalno.

Statistički gledano, broj noćenja u registrovanim seoskim i planinskim imanjima kao i hostelima, prenoćištima te hotelskim smještajnim objektima ja za bilježio rekordan porast uzimajući u obzir isti period prošle godine. Osim domaćeg stanovništva, iz naše države, prednjačili su gosti iz susjedne Srbije te Crne Gore, dok je u zadnjim danim mjeseca septembra bio i pojačan broj dolazak gostiju iz arapskih zemalja.

Ono što smo spoznali kao građani naše države, jeste da većina nije bila upoznata sa bogatstvima koja ona posjeduje i koje su prednost istih. Prije svega blizina izletišta i samih destinacija.

Difuzni oblik smještajnih kapaciteta

Potencijal za razvoj zaista postoji i gledano kroz isti, nameće se da bi kroz difuzni oblik smještajnih kapaciteta broj gostiju koji posjećuje naše turističke destinacije ove vrste mogao da bude i dosta veći, a samim time raznovrsnost ponude bi bila ta koja bi privlačila goste. Kod ovog oblika radi se o restauriranim apartmanima u svrhu iznajmljivanja.

Npr. prema italijanskim zakonima, da bi se u ruralnoj sredini mogla osnovati ovakva vrsta difuznog hotela, mjesto treba posjedovati ljekarnu, trgovinu prehrambenih namirnica, kiosk, banku i instituciju za kulturna događanja.

Difuzni hoteli se nalaze u starogradskoj jezgri i koriste se stare kuće i apartmani. Hotel ima najmanje sedam soba i smještajne jedinice raspršene po cijelom mjestu. Recepcija je smještena na dva mjesta, jedna se nalazi na ulazu u hotel, a druga na trgu. Odstupa od standardnog hotela i privatnog smještaja.

Sami cilj ovakvog hotela je da se iskoriste potencijali ruralne sredine u najvećoj mjeri kroz povezivanje sa lokalnim stanovništvom i njihovim aktivnosti koje su vezane uz turiste. Doprinosi razvoju cijelog mjesta i čini ga kvalitetnijim za formiranjem nove turističke ponude.

Koncept difuznih hotela iziskuje ujednačeni privredni rast sredine

Ovakav tip hotel ne iziskuje izgradnju novih objekata, što znači da ne narušava samu ruralnu sliku sredine, te je usmjeren na iskorištavanje postojećih objekata. Tako dolazi do valorizacije mjesta i ostvaruje se pozitivan ekonomski učinak. Koncept difuznih hotela potiče ravnomjerni gospodarski rast sredine.

Ono što razlikuje difuzni hotel u odnosu na standardnih hotel, jeste to da nije prostorno ograničen, smještajne jedinice se nalaze na različitim lokacijama. Vlasnička struktura nije ograničena jednim vlasnikom. Bitno je znati da za funkcioniranje, prodavanje i promoviranje ovakvog tipa hotela postoji više oblika vlasništva; od pojedinaca (uz podršku obitelji) koji uz vlastite kapacitete u najmu mogu imati i apartmane/sobe svojih susjeda do novoformiranih udruga ili agencija od strane općina ili drugih subjekata.

Hotel ima mogućnost poslovanja tokom cijele godine. Naglasak je na autentičnosti, prijateljskom odnosu sa domaćinom te Brigi o slobodnom vremenu gosta. Također vodi se dosta računa o detaljima, povezanosti s lokalnim stanovništvom. Ono što je najvažnije, jeste da ovaj vid hotela ”prodaje” cijelo mjesto i utiče na razvoj same ruralne sredine.

Primarna vodilja i konceptualna misao difuznog hotela je da se u što kraćem vremenu osjećate kao dio zajednice. Da Vam se pobudi plemenski osjećaj pripadnosti istoj te da postanete ”privremeni mještanin”.

Difuzni hotel je priča i emocija. Doživljaj treba da bude zaista autentičan

Danas u Italiji posluje oko 60-tak difuznih hotela (albergo disperso) dok je npr. hrvatsko ministarstvo turizma u Strategiji razvoja hrvatskog turizma do 2020. godine, modelom difuznog hotela dala prioritet u razvoju privatnog smještaja. Uvođenjem ovakvog oblika integracije smještajnih i ugostiteljskih kapaciteta, Šibenik bi bio prvi grad u Hrvatskoj koji bi pokrenuo takvu inicijativu, a osnovna ideja je stavljanje u funkciju građevina unutar povijesne jezgre grada kojima se daje nova vrijednost kroz turističke usluge te povezivanje postojeće ponude privatnog smještaja.

Brojne prednosti

Ruralni turizam zaista donosi brojne prednosti a koje se ogledaju u očuvanje naseljenosti ruralnog područja, stvaranje većih površina seoskog gospodarstva, osposobljavanje seoskog stanovništva za samostalan rad, poticanje proizvodnje i prerade poljoprivrednih proizvoda, oživljavanje starih zanata, oĉuvanje izvornih običaja, proširenje turističke ponude. Pomoću svih ovih prednosti dolazi do pokretanja niza gospodarskih i negospodarskih aktivnosti u ruralnoj sredini.

U vremenu odumiranja urbanog turizma i zatvaranja urbanih hotelskih kapaciteta, ovakav vid smještajnog/konceptualnog rješenja se nameće kao prilika za spajanje ugodnog, korisnog, profitabilnog i za održivi razvoj zdravog rješenja.

Piše: Enis Hadžimujić

Poslovne novine