Cilj je zacrtan: do 2050. veći dio svijeta preći će na čiste izvore energije. A šta ćemo s otpadom?

Preuzimajući dužnost predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Joe Biden je povrh papira koje je već prvog dana trebao potpisati stavio odluku o povratku ove zemlje Pariškom sporazumu o klimi kao najznačajnijem dokumentu za obuzdavanje klimatskih promjena. Dogodilo se to na dan kada su lideri više od 70 zemalja obilježavali petu godišnjicu od donošenja tog akta u kojem su se obavezali da će preduzeti veće napore na smanjenju emisije štetnih gasova sa efektom staklene bašte koji doprinosi globalnom zagrijavanju. SAD su taj sporazum napustile prije četiri godine odlukom bivšeg predsjednika Donalda Trumpa.

Sa Bidenom na čelu SAD imaju ambiciju da do 2050. godine u potpunosti pređu na čiste izvore energije i dostignu nultu emisiju gasova sa efektom staklene bašte.

Ove preuzete obaveze predstavljaju istorijski važan događaj. Na Kinu, Japan, SAD i Evropu ukupno otpada znatno više od polovine globalne emisije stakleničkih gasova i više od polovine svjetskog BDP-a. Ciljevi postavljeni Pariškim sporazumom sada su evidentno dostižni na nacionalnom i regionalnom nivou. Osim toga, naporima koje ulažu vlade sada su komplementarne i obaveze koje preuzima čitav niz industrija i korporacija. Nikada ranije globalni pokret za borbu protiv klimatskih promjena nije bio veći ni konkretniji.

Slijedom rečenog, 2021. će biti i godina kada će kompanije napraviti zaokret od striktno kratkoročne orijentacije na profit vlasnika ka strategijama fokusiranim na dugoročnu održivost njihovih biznisa, kao i na interese i doprinose svih zainteresovanih aktera.

Osim stakleničkih gasova, najveću prijetnju kvalitetu života na planeti predstavlja otpad kojim je zemlja zagađena od vrha (površine pod vječnim ledom) do dna. Osim načelnog tretiranja tog zajedničkog problema, svijet još nije našao pravi i zajednički odgovor na tu pošast. Na to je u nekim člancima svojevremeno upozoravao i Al Gore, raniji potpredsjednik SAD-a.

Ako bi SAD tokom Bidenovog mandata inicirala dokument sličan Pariškom sporazumu, bio bi to ekološki trijumf najveće svjetske sile.

Bosna i Hercegovina ima ozbiljne ne samo ekološke nego i ekonomske i socijalne probleme u vezi sa tretiranjem otpada. To je posljedica niske kulture življenja dijela stanovništva, neprovođenja zakona i akata iz ove oblasti, nedostatka poslovne posvećenosti menadžera tretmanu različitih vrsta otpada itd. Nedavna pojava četiri hiljade kubika otpada na brani Hidroelektrane Višegrad pokazalo je da je u BiH ozbiljan problem nedostatak posvećenosti menadžera ovom problemu.

Za razliku od višegradske elektrane, na branama sistema elektrana na Neretvi već odavno ne plutaju plastične flaše i ostala negdje bačena ambalaža. Elektrane su uložile znatna sredstva za opremanje službe koja se brine o čistoći rijeke i pouzdanosti brane. Njih s vremena na vrijeme nenajavljeno obilaze i predstavnici Svjetskog komiteta za brane koji je bitku sa otpadom bačenim u hidroakumulacije i vodotoke već odavno stavio u svoje prioritete. Začudo je kako da ne stignu osmotriti šta se događa na Drini.

Piše: (Hajdar Arifagić)