Pandemija COVID-19 je ostavila mnoge posljedice po ekonomiju Bosne i Hercegovine, prema svim ekonomskim pokazateljima. Iznenadno gašenje ekonomije, koja je išla uzlaznom putanjom, istina nedovoljnom, dovelo je do gubitka najmanje 30.000 radnih mjesta na nivou Bosne i Hercegovine. Struktura izgubljenih radnih mjesta je pokazala da je čak 9 od 10 otkaza došlo iz četiri privredna sektora. Prema pokazatelju obima vanjskotrgovinske razmjene, Bosna i Hercegovina se vratila na nivo 2017. godine. Pad izvoza iz Bosne i Hercegovine, koji je lančano doveo i do pada bruto domaćeg proizvoda, uticao je i na manju naplatu poreza i doprinosa za čak 892 miliona KM u odnosu na 2019. godinu.

Veća i brža potrošnja novca

Ipak, postepeno otvaranje ekonomija širom svijeta uticalo je i na vraćanje potrošačkog optimizma i oporavak ekonomske aktivnosti, što je praćeno povećanjem vanjskotrgovinske razmjene i rastom industrijske proizvodnje tokom 2021. godine. Najveće zasluge za oporavak vanjskotrgovinske razmjene, konkretnije izvoza, ima rast strane potražnje za proizvodima iz Bosne i Hercegovine zbog teškoća u nabavci materijala, sirovina i poluproizvoda sa tržišta Azije. Problemi su se generalno pojavili u lancima distribucije zbog ogromnog paketa pomoći država širom svijeta, jer se primijenio koncept štampanja novca i pomoći građanima kako bi trošili više i time potakli ekonomsku aktivnost. Za razliku od klasične ekonomske krize kada štampanje novca i davanje novca građanima kako bi više trošili ima smisla jer potiče ekonomsku aktivnost, ta mjera je u krizi koju je uzrokovala pandemija COVID-19, nakon početnog pozitivnog efekta, napravila više štete nego koristi. Paketi pomoći širom svijeta su iznosili oko 10,4 triliona dolara. Za razliku od dosadašnjih ekonomskih kriza kada su krize nastupale na kraju poslovnog ciklusa, sada su ekonomije država zaustavljene na sredini svog puta. Građani su imali novac, htjeli su ga trošiti i putovati, ali nisu imali gdje. Nakon prvobitnog šoka i svega što se desilo, mnogi su se naglo počeli vraćati „u normalnost“. To vraćanje u normalnost je značilo i mnogo veću i bržu potrošnju novca koji se dobio kao pomoć. Kada vam je novac poklonjen, ne biste ga trebali trošiti na putovanja ili odlaske u restorane, već na druga potrošna dobra. Rast potražnje danas je toliko snažan da ponuda ne može u kratkom roku odgovoriti na sve zahtjeve tržišta. Tako se, recimo, i ekonomije poput Velike Britanije bore za vozače.

Umjereni rast inflacije

Kada imate rast količine novca veći od rasta ekonomske aktivnosti, onda dolazi do pojave inflacije. Upravo se to sada dešava širom svijeta pa je ta pojava uvezena i u Bosnu i Hercegovinu. Dodatni problem predstavlja i divljanja cijena energenata, za što postoji nekoliko razloga, od toga dva ključna – dekarbonizacija i rastući protekcionizam među zemljama. Mnogi smatraju da je proces dekarbonizacije došao u pogrešnom trenutku u razvijenim zemljama, jer je prelazak na „čistu“ energiju skup i doveo je do rastućih troškova energenata širom EU. Mnoge zemlje EU danas imaju zabrinjavajući nivo inflacije. Teška vremena onda obično dovode i do teških odluka, što je već sada dovelo i do rastućeg protekcionizma među zemljama.

Bosna i Hercegovina je jedna mala otvorena ekonomija koja ne može uticati na cijene na svjetskom tržištu. Može ih samo prihvatiti. Zahtjevi da se ograniče cijene raznih proizvoda mogu dovesti samo do nestašice. Međutim, zbog rasta cijene energenata širom svijeta, a time i rastuće inflacije, raste zabrinutost među državama širom svijeta šta uraditi u trenutnoj situaciji. MMF je prije nekoliko mjeseci u svom izvještaju objavio da smanjuje prognozu globalnog ekonomskog rasta, uz upozorenje da svijet ulazi u fazu inflatornog rizika, pozivajući centralne banke da budu „vrlo, vrlo oprezne“ i da preduzmu hitne mjere za pooštravanje monetarne politike ako se cjenovni pritisci nastave. Glavna prognoza MMF-a tada je bila da će inflacija naglo porasti do kraja godine 2021. godine, što se na kraju i desilo, te da će umjereno nastaviti rasti sredinom 2022. godine, a zatim će se vratiti na nivo prije pandemije. Drugim riječima, ako centralne banke budu trebale reagovati, možemo očekivati povećanje kamatnih stopa kako bi se smanjila ponuda novca na tržištu. Problem ove mjere jeste što se ona obično donosi kada se ekonomija „pregrijava“ čime, pored rasta kamatnih stopa, dolazi do pada ekonomske aktivnosti i rasta nezaposlenosti. Ovo je ključni razlog zbog čega mnogi što duže odugovlače donošenje ovakve mjere, nadajući se da će inflacija biti privremenog karaktera i da će se tržišta sama vratiti u ravnotežu. Ukoliko inflacija nastavi rasti, čak i kroz smanjenje kamatnih stopa, možemo ući u fazu stagflacije, istovremenog pada ekonomske aktivnosti – stagnacije i rasta cijena – inflacije.

Veće kamatne stope

Očekivanja su da će FED biti taj koji će već sad u martu povući prvi potez i povećati kamatne stope za 0,25%, što je, prema trenutnim predviđanjima, prvo podizanje od nekoliko planiranih u ovoj godini. Efekte ovakvih mjera možemo očekivati i u Bosni i Hercegovini u narednom periodu, prije svega u godinama koje dolaze. Na osnovu trenutnih pokazatelja, za očekivati je da će cijene nastaviti rasti bar do polovine ove godine uz nastavak ekonomskog rasta, koji će u mnogome zavisiti od toka trajanja pandemije COVID-a. Ublažavanje restriktivnih mjera i povećanje turističkih dolazaka uz jaču inopotražnju za našim proizvodima može dovesti do stopa ekonomskog rasta koje će biti veće od prognoziranih. Negativni faktori koji mogu usporiti oporavak se odnose na političku nestabilnost, koja će se najviše odraziti na priliv direktnih stranih investicija. Ova godina bi mogla biti godina koja će donijeti veći nivo ekonomske aktivnosti, dok će izazov biti na vlastima da taj nivo pozitivnih kretanja usmjere na vrijeme prema građanima i privredi i olakšaju poslovanje i svakodnevni život građana.

Piše: Faruk Hadžić