Evropa pokušava da za polovinu smanji upotrebu pesticida ali joj to ne polazi za rukom iz čega bi mi u BiH mogli da izvučemo poučan zaključak.

Čim s kraja zime sunce jače zagrije vrijedni ratari će izaći na polja da ih pripreme za sjetvu. Neki će već u toj fazi poljoprivrednih radova posegnuti za hemijskim sredstvima koja uništavaju korov ili štite i ubrzavaju rast biljaka. U brojnim televizijskim i radio emisijama posvećenim poljoprivredi i proizvodnji hrane farmeri se već žale na povećan rast cijena.

Prvo u 90 posto slučajeva spominju gorivo, potom zaštitna sredstva, pa tek onda sjeme i ostali repromaterijal. Očito je da se hemija masovno i neograničeno koristi što je veliki trošak koji ratare ozbiljno brine. Cijene hrane – proizvedene bez upotrebe pesticida i na njima zasnovanog praha ili osnove za tekućinu kojom pršću povrće i voće – već nekoliko godina bilježe ubrzan rast. No domaći poljoprivrednici sa velikim gazdinstvima i agronomi angažovani u poljoprivrednim zadrugama u izjavama rijetko najavljuju da će smanjiti kupovinu hemijskih sredstava i ovog proljeća povećati površine za proizvodnju zdrave (neprskane) hrane.

Očito je da priču o štetnom uticaju pesticida na kvalitet ploda i zdravlje čovjeka treba ponavljati svakodnevno sve dok se rezultati njihove smanjene upotrebe ne vide na njivi ili ne osjete po mirisu koji dolazi iz vrele šerpe na štednjaku.

Smanjenje upotrebe pesticida za 50 posto do 2030. godine jedna je od ključnih mjera Evropskog zelenog plana. Međutim ni u EU ne postoje precizni podaci koji pokazuju koji se pesticidi koriste za proizvodnju hrane u državama članicama te gdje i kada i u kojim količinama se koriste.

Iz Brisela i Beča stižu informacije o potpuno različitom pristupu Evropskog parlamenta i Evropskog vijeća o dostavlljanju godišnje statistike o korištenju pesticida. Neosporno je da poljoprivrednici već dugi niz godina te podatke bilježe u svojim poljoprivrednim evidencijama i da daljih poteza nema.

Dok je Evropski parlament podržao ključne elemente prijedloga, Evropsko vijeće je prošle godine uvelo dalekosežne izmjene koje bi, ukoliko bi bile prihvaćene, rezultirale lošim sistemom prikupljanja podataka te nemogućnošću mjerenja napretka u ostvarivanju zadanih ciljeva. Ako Vijeće država članica u trijalogu progura ove razvodnjene elemente, potrebni podaci za znanstvenu procjenu rizika od pesticida i njihovo smanjenje u okviru Zelenog plana i dalje će nedostajati 2030. godine.

Kad je tako u Evropskoj uniji možete misliti kakav je nered s tim u vezi kod nas. Da nam je pameti koju će nadležni poslušati a poljoprivrednici slijediti rečene nesporazume u Briselu mogli bi iskoristiti da uz dodatne podsticaje zdravu hranu (pri uzgoju netretiranu pesticidima) uzgajamo na mnogo većim površinama i u količinama koje bi plasirali na inostrano odnosno najbliže nam evropsko tržište. Ako je zbog postojećih i drugih barijera ne možemo prodati drugima pojest ćemo je sami i biti zdravi, čili, dugovječni. To nije jeftino, ali nije ni za odbaciti.

Piše: Hajdar Arifagić