Uprkos skupim energentima i teškoćama svjetske ekonomije, Španija je prošle godine ostvarila ekonomski rast koji je iznenadio čak i španskog premijera: 5,5%. Koja je pouka tog čuda?
Prije svega, tu su turisti: uprkos ratu u Ukrajini i sve skupljim energentima, opet su masovno hrlili u Španiju. Majorka, ionako najposjećenije ostrvo u Evropi, prošle sezone je bila praktički puna, a isto je bilo i na Kanarskim ostrvima, gdje sezona zbog blage klime traje i duže.
Dijelom zbog turista koji opet kupuju stanove i vikendice, ali i zbog domaće potražnje, kranovi i živost na gradilištima opet se mogu vidjeti posvuda. To već dokazuje da španska ekonomija dobro stoji.
To pokazuje i španski zavod za statistiku: stopa ekonomskog rasta u 2022. godini iznosila je 5,5%, odnosno postotak o kojem mnoge zemlje sjeverne Evrope mogu samo sanjati. Naravno, Španija ima još dug put da dostigne blagostanje svojih građana Njemačke ili Holandije, ali prošle godine je njemačka stopa rasta jedva dostigla 1,9%, a prosjek u zoni eura bio je 3,5%, piše Deutsche Welle.
A povećanja cijena – jedva da postoje
Ali i španski premijer Pedro Sančez bio je prijatno iznenađen postignutom stopom: “Naša zemlja prolazi kroz krizu bolje od zemalja u našem susedstvu”. Zapravo: MMF procjenjuje da bi ova zemlja mogla ostvariti natprosječan ekonomski rast i u ovoj i u narednoj godini.
A to znači i više radnih mjesta: stopa nezaposlenosti u Španiji je na najnižem nivou u posljednjih 15 godina, ali je i dalje zastrašujuće visoka – 13%, u Njemačkoj je 5,7%, prosjek u EU je 6,1%. Najviše iznenađuje stopa rasta cijena: i pored sve skuplje nafte i gasa, u Španiji je prošle godine iznosila 5,5%, skoro upola manje nego u Evropskoj uniji gdje je iznosila 10,4%. To se nastavilo i ove godine: u zoni evra je u januaru pao na 8,5%, ali Španija i dalje prednjači sa dobrim rezultatima.
Doduše, prošlog ljeta su i u Španiji cijene skočile uz inflaciju od skoro 10%, ali Madrid je uspio obuzdati ovo divljanje. Naravno, i mnogi drugi u Evropi se pitaju: kako su to uradili?
Namirnice, račun za struju, najam…
Kao i obično: pa je država ispraznila torbicu i odrekla se nekih prihoda. Država je intervenisala na tržištu hrane, ali i u zakupninama i cijenama energenata, odnosno u rashodima koji su na drugim mestima ostavili najveću pustoš u novčanicima građana.
Konkretno, španski gornja granica cijene električne energije bio je lekcija: tu je Evropska unija dogovorila “španski model” prošlog decembra. Tamo je prošlog ljeta utvrđeno da sada Španija ima jednu od najnižih cijena struje u Evropi – što sada privlači i strane kompanije kojima je račun za struju važna stavka. Španija je postavila ovu granicu kroz ograničenja cijena za plin koji se troši u termoelektranama: jer ne samo da je zemlja s najviše LNG terminala u Evropi, već postoji i plinovod iz obližnje sjeverne Afrike.
Madrid je također postavio ograničenje za najamnine koje se razmatra i drugdje u Evropi: kirije ne mogu porasti za najviše 2% godišnje. To je trenutno daleko ispod stope inflacije, a pronalazak stana u urbanom centru u Španiji stari je problem. Dugoročno – i ako se ne grade pristupačni stanovi – to može samo pogoršati situaciju, ali se 2022. godine pozitivno odrazilo na kućnu kasu.
Skupo za državu, ali ako se isplati…
Početkom ove godine uvedena je još jedna mjera kojom se država potpuno odrekla prihoda od poreza na dodatu vrijednost za osnovne životne namirnice: hljeb, brašno, proizvode od žitarica, ali i za jaja, mlijeko i mliječne proizvode, voće i povrće… mnogo je lakše uz podršku i javni prevoz: uvedena je besplatna karta za metro, mesečne pretplatne karte za autobuse i vozove postale su upola niže, u Mallroci i na Kanarskim ostrvima javni prevoz je potpuno besplatan – ali samo za lokalno stanovništvo.
Sve to košta – i to ogroman iznos: „Mobilisali smo 45 milijardi evra“, najavio je ovih dana premijer Sančez poslanicima. To je visoka cijena, ali ima smisla ako se isplati – ekonomija je veća, a porezni prihodi veći nego što su ikada bili.
No to kratkoročno nije dovoljno tako da je koalicijska vlada Sancheza socijaldemokrata i ljevičarske stranke Podemos uvela i „privremeni porez solidarnosti”. Njega trebaju platiti banke,energetski koncerni, ali i pojedinci s vrhunskim primanjima. Jer španjolska pouka uspjeha je i stav španjolskog premijera Sancheza: „Mora biti pravedne podjele tereta”.
