Nakon 30 godina predanog i izuzetno uspješnog rada na aktivnostima kopnenog i podvodnog deminiranja, demilitarizacije i drugih aktivnosti zbrinjavanja opasnog otpada u BiH, ali i inostranstvu, kompanija AMPHIBIA d.o.o. Sarajevo pokreće nove pravce djelovanja.

Svoje dugogodišnje profesionalno iskustvo u zaštiti i sanaciji okoliša, sada će usmjeriti u projekte u oblasti turizma i ekologije, i time na najbolji način nadograditi osnovnu djelatnost kojom se bave.

Kako za portal Poslovnih novina ističe Rusmir Hanić, direktor kompanije AMPHIBIA d.o.o. Sarajevo, ponosan je što su uz ogromne poteškoće i nelojalnu konkurenciju svih ovih godina, bili i ostali korektan profesionalan partner.

“Za 30 godina, koliko AMPHIBIA postoji, nije imala blokiran račun i uvijek je bila solventna kompanija sa pečatom profesionalizma, znanja i poštenja. Sačuvati individualnost struke i znanja bio je naš prioritet svih ovih godina, pa će tako biti i u tekućoj 2023., kao i dalje, u budućnosti. Nastojat ćemo se ostvariti kroz procese stručne edukacije u ronjenju kroz SSI školu Scuba Schools International, kao i kroz nove projekte koje pokrećemo u oblasti turizma i ekologije”, istaknuo je Hanić.

Kakvi su to projekti AMPHIBIA- e u oblasti turizma i ekologije koje namjeravate pokrenuti i kakvo je, prema Vašem mišljenju, stanje rijeka u BiH?

“Riječ je o projektima koji su kombinacija ekologije voda u funkciji turizma. Pri tome mislim na rijeke Unu i Drinu, a potom Vrbas i Neretvu. Rijeke su blago ove zemlje, ali nažalost, imaju izuzetan stepen zagađenja fizičkim teškim otpadom naročito Una (željezo, dijelovi karoserija, bijela tehnika), ali i ubojnim sredstvima, o čemu se rijetko u javnosti govori.
U rijeci Uni ima ubojnih sredstava još od II svjetskog rata, a evidentiran je i slučaj bacanja vreće od preko 100 mina u rijeku Unu, kao i zagađenje Crnog Vrela kod Bosanske Krupe. Stanje nije ništa bolje ni u ostalim pomenutim rijekama, jer su naše turističke atrakcije zagađene sa bačenim ubojnim sredstvima i oružjem. Neprimjerene akcije skupljanja zaostalog oružja, samo su ih “obogatile” ovim sredstvima. Poznata je anegdota da u BiH imamo tople i hladne vode. U “toplim” su uglavnom šporeti i peći, a u “hladnim” vodama su škrinje i frižideri.”

Koje sve sadržaje planirate realizovati kroz ove projekte?

“Čišćenje korita rijeka je preduslov za njihovu sigurnu eksploataciju kroz ronilačke izlete i ronilačke škole, odnosno kroz ronilački turizam. To bogatstvo zaista malo koja država ima na dohvat u Evropi. Na vodotoku Drine postoji mali dio, koji neće biti obuhvaćen hidroelektranama. Taj dio moramo srediti i očistiti, jer je Drina vrhunska lokacija za tzv. “speed river diving,” ronjenje niz rijeku. Čak se prema toj metodi ronjenja održavaju takmičenja u svijetu, poput raftinga.”

Zbog čega ste se odlučili na realizaciju ovih projekata i kako će teći njihovo finansiranje?

“Nastojimo da pratimo nove trendove u turizmu. Nisu to nikakve inovacije, ali trebalo bi ih provesti radi nas samih. Čišćenje korita naših rijeka nije jeftin projekat, jer se radi o ozbiljnom otpadu. Njega treba naći, izvaditi i transportovati, a potom deponovati ili neškodljivo zbrinuti. Stoga ćemo naše projekte kandidovati za budžetiranje i finansiranje od strane potencijalnih donatora i fondova.”

Kakvi će, prema Vašem mišljenju, biti krajnji efekti pomenutih ekoloških projekata AMPHIBIA-e u budućnosti?

“Unska regata i slične manifestacije zajedno sa svjetskim prvenstvima u raftingu na Vrbasu, promjenili su sliku turizma i ekonomije u BiH. Ali, važno je da se mijenja i ekologika, stoga smatram da bi pomenuti projekti AMPHIBIA-e dodatno preporodili te krajeve sa ekonomskim efektima. Čišćenje rijeke Une trebalo bi postati trajni sadržaj u narednih 10 godina i tu ne bi smjelo biti komercijalizacije i profita.”

Iskusni ste profesionalac u oblasti ronjenja i deminiranja, čime se bavite još od osamdesetih godina prošlog vijeka, a svoju posvećenost ovom poslu pretočili ste u kompaniju AMPHIBIA. Recite nam nešto više o tome?

“Da, zaista sam svu svoju posvećenost ovom poslu utkao u kompaniju AMPHIBIA, koja je osnovana 1993. godine u Sarajevu, kako bi učestvovala u uklanjanju eksplozivnih ubojnih sredstava, deminiranja, kao i edukacije o tim pitanjima nakon rata.
AMPHIBIA je prva firma u BiH koja je 1994. počela provedbu projekata prevencije u području zaštite od mina i neeksplodiranih ubojnih sredstava za djecu osnovnih škola na području Sarajeva, a kasnije i za cijelu BiH, što je podržano od strane UNICEF-a.
Godinu poslije Vlada Republike BiH imenovala je AMPHIBI-u kao voditelja humanitarnih projekata u ovoj oblasti, koji će se provoditi nakon završetka rata.
Nakon što je potpisan Daytonski sporazum, AMPHIBIA-u je u kontaktu sa NATO-m angažovana na deminiranju najvažnijih lokacija oko aerodroma Sarajevo i dijelova željezničkih trasa Sarajevo-Doboj i Tuzla-Doboj. Potom su se nizali brojni drugi projekti u oblasti kopnenog i podvodnog deminiranja, demilitarizacije, kako u BiH, tako i u inostranstvu. Sve smo to uspješno realizovali u saradnji sa međunarodnim partnerima i domaćim institucijama. Posebno smo se bavili i sigurnosnim aktivnostima zbrinjavanja uskladištenog streljiva, minsko-eksplozivnih i ubojnih sredstava u posljednjih 25 godina.”

Prvi ste u BiH pokrenuli i projekat rehabilitacijskog ronjenja?

“Da, projekat rehabilitacijskog ronjenja koristili smo kod osoba za povećavanje hiperoksigenacija tkiva na povrjeđenim dijelovima tijela, jačanje njihovog samopouzdanja, slobađanja od strahova, specifičnih anksioznosti i niz drugih fizioloških i psihoholoških benefita. Ovaj program je jedan od rijetkih aktivnosti i programa u BiH od rata, koji je dobio međunarodna priznanja. Podržan je i finansiran od strane vlada: Austrije, Češke, SAD, Slovenije, Federacije BiH. Njegov kontinuitet i specifičnost inovacije su prepoznali i nagradili visokim međunarodnim priznanjima Beyond sport, Zaklade ERSTE i Međunarodni olimpijski komitet na konferenciji u Pekingu.”

Kakva je poslovna strategija i politika kvaliteta AMPHIBIA-e?

“Govoreći iz sadašnje perspektive, svi naši procesi rada usklađeni sa IMAS međunarodnim standardom deminiranja. Npr. prvi smo napravili slikovne standardne operativne procedure deminiranja. Imali smo strategiju da se svaki kvadratni cm, gdje smo bili angažovani, mora pregledati na postojanje mina. Posljednjih 15 godina ne participiramo u ovom poslu zbog nelojalne konkurencije i korupcije.”

Da li ste uspjeli ostvariti sve ciljeve, koje ste kao menadžer planirali?

“U najvećoj mjeri da. Blizu 35 godina rada sa ubojnim sredstvima i 45 godina ronjenja u raznim aquatorijskim uslovima, daju mi najjače argumente i pravo da mogu ocijeniti neke od navedenih procesa iz ovih oblasti. U post ratnom periodu napravio sam značajan iskorak i nekako uticao na usmjeravanje dijela procesa deminiranja. Time sam se bavio i prije rata kada sam u BiH bio jedina osoba koja se time ovlašteno (autorizovano) bavila.
Ako sam prihvaćen sa ekipom kao partner npr. Vlade Republike Hrvatske, da deminiram najveći potopljeni brod na Jadranu iz II svjetskog rata, onda je to neoborivi argument za rad u ovoj oblasti. Sigurno sam bio i jedini koji je ronio u mašinskom ulju u fabrici na Koranu-Pale, a prvi sam organizator ronjenja pod ledom u BiH.

Za stručnost i znanje dobio sam i najveća priznanja Zlatni znak civilne zaštite predsjednice Saveznog izvršnog vijeća bivše Jugoslavije Milke Planinc, ali i Zlatnu značku civilne zaštite Republike BiH. Bio sam i rukovodilac ronjenja za 23 potopljena broda na Đerdapu, a uskoro će biti i naš film o tome.”

I Vaš sin Damir Hanić, student Mašinskog fakulteta Internacionalnog univerziteta Sarajevo (IUS), baveći se inovacijama došao je na ideju da se pomoću dronova može očistiti Sarajevo od smoga. Da li je bilo podrške od strane bh. institucija za realizaciju ove ideje?

“Riječ je o Damirovom inovativnom metodu korištenja prirodnih procesa i njihovog stimulisanja u datim uslovima. Podrške od strane bh. institucija za sada nije bilo. Ali, zahvaljujemo se nevladinom sektoru, međunarodnim organizacijama, kao i ambasadama na podršci ovom projektu. Prošla je faza magli, tako da će projekat izgleda pričekati na slijedeće “epizode” sarajevskih magli. Ta ideja inače funkcioniše samo kada je magla.”

Kakva je Vaša daljnja vizija razvoja kompanije AMFIBIA?

“Nastojat ću prepustiti ideje mlađim, a potencijal postoji. Moj stariji sin Emir magistrira u Kini nuklearne tehnologije, a Damir je popularan na zaštiti zraka. Kći Majda je u “moru” stranih jezika i u tom moru dobro roni. Probaćemo animirati okolinu za dodatnu podršku Damiru za njegovu dron-MED metodu i naravno nastojati započeti realizaciju naših navedenih idejnih projekata. Želimo da AMPHIBIA bude respektabilnija i pouzdanija firma koja radi u području razminiranja, demilitarizacija i gospodarenja opasnim otpadom, kako u BiH, tako i u inostranstvu.”

Razgovarala: Irena Vasić-Dobrić