Porodično vođen biznis Porča d.o.o. Visoko sa radom je krenuo 1988. godine, a pokrenula su ga trojica braće, od kojih su dvojica bili u ranim tridesetim godinama, a treći još uvijek maloljetan. “Bez obzira na to što je bio maloljetan, željeli smo da bude dio biznisa koji smo namjeravali pokrenuti”, kaže za Poslovne novine Sakib Porča, direktor firme i dodaje:
“Počeli smo sa ugostiteljstvom i to nam je sve do 1990. godine bila osnovna djelatnost, kada krećemo u posao prodaje opreme za zaštitu na radu, nakon što smo ostvarili saradnju sa jednim od najpoznatijih brandova zaštitne odjeće u tadašnjoj Jugoslaviji.”
O ugostiteljstvu i proizvodnji
“Godina 1992. bila je za kompaniju pogubna. Najstariji brat, koji je u to vrijeme bio na čelu firme, ostaje potpuno bez vida i u našoj zemlji počinje rat. Brat je na čelu firme, bez obzira na svoje stanje, bio sve do 2021. godine, kada je preminuo, a rat nam je odnio doslovno sve što smo stekli. Poslije rata počinjemo ispočetka, ponovo razvijamo posao i u ugostiteljstvu i kroz trgovinu na veliko.”
Kako je krenuo taj poslijeratni oporavak kompanije koji spominjete?
“Imali smo prijeratno iskustvo u obje branše, pa smo došli na ideju o izgradnji vlastitog ugostiteljskog objekta radi proširenja posla. Vrlo brzo smo izgradili dva ugostiteljska objekta – Restoran i pansion Lapam, sa lokacijom u Moštru, koji je svečano otvoren 2002. godine, a tri godine kasnije otvorili smo i Caffe Grill Lapam u susjednom mjestu Porječani.
Nakon uspostavljanja sistema rada u ugostiteljstvu, okrenuli smo se realizaciji ideje o proširenju trgovinskog dijela posla. Razvijamo mrežu sa dobavljačima iz Italije, Slovenije, Hrvatske i Srbije. Posao, koji se razvijao i rastao, zahtijevao je više prostora, pa 2011. godine donosimo odluku o kupovini dodatnog zemljišta i dva prilično oronula objekta.
Ta se kupovina pokazala kao dobar poslovni potez, koji nam je donio mnoge benefite, pa pet godina kasnije donosimo odluku o razvijanju vlastite proizvodnje opreme za zaštitu na radu i počinjemo sa izgradnjom potpuno novog objekta od hiljadu kvadratnih metara. Godine 2018. useljavamo u novu zgradu, koja postaje sjedište firme i započinjemo proces proizvodnje u firmi Porča. Kako je vrijeme prolazilo i proizvodnja se razvijala, postala je core business naše firme.”
Firma godinama kontinuirano raste. Koliko je, u uvjetima u kojima funkcionira bh. ekonomija, to bilo teško postići?
“S obzirom na to da smo od osnivanja pa do danas imali dva početka, onaj prvi 1988. godine i drugi 1996. godine, ne bismo mogli reći da je bilo lako doći na nivo na kojem smo sada.”
Osnovna djelatnost Vaše firme je, uz ugostiteljstvo od kojeg je sve počelo, promet/distribucija i proizvodnja HTZ opreme. Koliko kompanije u Bosni i Hercegovini zbilja vode računa o zaštiti na radu? Kakva su Vaša iskustva?
“U prvih 15 godina nakon rata, vrlo je malo kompanija vodilo računa o tome. Realno, razlog je možda bio i materijalno stanje kompanija koje je bilo odraz finansijske situacije u cijeloj državi. U posljednjih desetak godina primjetno je da su firme mnogo više osviještene po pitanju zaštite na radu i to jednako velika javna i privatna preduzeća, kao i mali obrti.”
O brizi za radnike
Sarađujete li više sa javnim ili privatnim preduzećima i institucijama?
“Mnogo više sa privatnim preduzećima.”
Koji je proizvod najvažniji dio Vašega portfolija? Koji ima najveći udio u ukupnom prometu?
“Zaštitna odjeća se uglavnom kupuje u kompletu, tako da je neki standardni model hlača i jakne, kod nas poznat pod nazivom Dante, najprodavaniji proizvod. Hlače i jakna uvijek idu zajedno, dok su ostali proizvodi više dodaci na sam izgled.”
Šta je od ukupnog portfolija Vaša vlastita proizvodnja?
“70 procenata asortimana opreme za zaštitu na radu koje nudimo je vlastita proizvodnja.”
Poslovali ste pozitivno i u vrijeme pandemije Covid19. Kako se pandemija odrazila na Vaše poslovanje i je li se poslovanje vratilo na nivo prije pandemije?
“Imali smo kontakte u inostranstvu, pa smo tokom pandemije izvozili zaštitne maske u Saveznu Republiku Njemačku, što je bila naša sreća, osim naravno činjenice da posjedujemo sve certifikate neophodne za izvoz roba, jer smo jedno od rijetkih preduzeća koje u tom trenutku nije dobilo nikakvu pomoć od države, bez obzira na činjenicu što je ugostiteljski dio našeg posla imao potpuni zastoj u trajanju od 80 dana.”
Kako ste uopće funkcionirali, jeste li uspjeli sačuvati radna mjesta?
“Dobro sjećam odluke o zatvaranju ugostiteljskih objekata u državi i to mi je palo jako teško, prije svega jer nisam želio da dobre, dugogodišnje uposlenike ostavim na cjedilu. Oni to nisu zaslužili i morali smo pronaći način da dobijemo tu borbu. Uposlenike iz ugostiteljskih objekata nismo otpustili već smo u proizvodnji pronašli pozicije na kojim su mogli biti od pomoći. Nije bilo lako, ali to je bio jedini način da ostvarimo win-win situaciju – mi smo zadržali dobre uposlenike, a oni svoja radna mjesta.
Za naše pozitivno poslovanje zaslužen je upravo promet ostvaren kroz proizvodnju jer je samo to funkcionisalo. Kao firma nastavili smo s kontinuiranim rastom, mada nam se ugostiteljstvo nikada nije vratilo na nivo prije pandemije.”
Osjeti li se u Vašoj branši nedostatak stručnjaka i kvalitetne radne snage?
“Da. U cijeloj državi je situacija takva, pa ni naša firma nije izuzetak.”
O važnosti porodice
Opredijeljeni ste ka brizi za okoliš. Kako to izgleda u praksi?
“Odlažemo sve otpadne materije na standardom preporučene načine, mada ni inače nismo kompanija koja je veliki ili opasni zagađivač.”
Koliko lokalna zajednica, a koliko država prepoznaju te napore i cijene li to na način davanja određenih beneficija?
“Nikakvih beneficija nema, ali mi vjerujemo da se to cijeni, iako to radimo prvenstveno zbog sebe.”
Šta bi po ovom pitanju svaka kompanija ili malo preduzeće trebalo ili moglo uraditi, kako bi zagađenja iz različitih izvora u našoj zemlji bila svedena na minimum?
“Preduzeća mogu procijeniti svoje osnovne izvore zagađivanja i početi raditi na njihovoj korekciji ili sprečavanju, čime će se postići taj minimalni nivo zagađivanja, dok se kod opasnijih materija, naravno, trebaju preduzimati strožije mjere, posavjetovati se sa stručnjacima i slično.”
Vaš biznis su, krajem osamdesetih godina prošloga vijeka, pokrenuli trojica braće. Kako funkcioniraju porodično vođeni biznisi? Je li moguće odvojiti poslovne nesuglasice, ukoliko ih ima, od privatnih života i relacija?
“Kada nešto želite sve je moguće. Sama činjenica da je do kobne 2021. godine na čelu preduzeća bio potpuno slijep čovjek, govori o važnosti porodice i mislim da smo, u proteklih 30 i više godina, među rijetkima u državi koji su uspjeli izbalansirati posao i porodične odnose.”
Može li se generalno govoriti o receptu za uspjeh? Koja je tajna uspjeha kompanije Porča d.o.o.?
“Da bi se uspjelo, potrebno je jako puno rada i odricanja, kako u vlastitom životu, tako i od porodice, prijatelja, rodbine, a nasuprot tome, ako odete predaleko u sticanju samo uspjeha, možete izgubiti sve navedeno. Potrebno je, dakle, naći neku zlatnu sredinu i posvećivati se svemu podjednako.”
O uspjehu i lojalnosti
Čime se u Vašem slučaju mjeri uspjeh – prometom, profitom, zadovoljstvom uposlenika ili nečim četvrtim?
“Tu moramo biti realni – da bismo postigli zadovoljstvo uposlenika, potrebno je napraviti određen promet, kao i profit. Kada se to spoji, onda možemo reći da smo uspjeli.”
Kako već rekosmo, godinama kontinuirano rastete i, čini se, nemate namjeru stati. Kakvi su Vam planovi za budućnost? Širenje obima postojećih biznisa ili možda neki novi projekti?
“Kada uđete u proizvodnju ili trgovinu na veliko, tada ste u procesu i s obzirom kako kod nas u zemlji stvari stoje imamo samo dvije mogućnosti – odustati ili te procese pratiti. Kada je u pitanju širenje obima biznisa, proizvodnja sama po sebi zahtijeva kontinuiran rast. Pred nama je još jako puno posla kada je u pitanju proizvodnja HTZ opreme. Moram istaknuti da ne bismo uspjeli ništa od ovoga da nemamo podršku u porodici i podršku svojih uposlenika o kojima se trudimo, i u tome uspijevamo, voditi računa. Želio bih još istaknuti, da, iako smo kategorisani kao MS preduzeće i preduzeće koje nikada nije mijenjalo ime niti vlasničku strukturu, nikada nismo bili blokirani niti tuženi te ponosno mogu reći da imamo uposlenike koji su kod nas preko 15, 18, 20 i čak 23 godine. Također, želim istaknuti da sa istim kupcima i dobavljačima poslujemo preko 25 godina.”
