Od nekadašnjeg mostarskog giganta ostala samo devastirana zgrada

Ni 16 godina poslije još se ne nazire kraj agoniji bivših radnika Fabrike duhana Mostar. Dok ih većina nikad nije dočekala prodaju fabrike, preostao ih je još mali broj koji ne odustaju od naplate zarađenog novca. Ponovo vraćanje cijelog predmeta sa Kantonalnog na Općinski sud ne pruža im velike nade da će uskoro i hoće li uopće naplatiti novac od prodaje.

Aida Kajtaz je zajedno sa 400 radnika prije i poslije rata sa njih 130 radila u Fabrici duhana Mostar. Danas je od ovog hercegovačkog giganta ostala samo stara zgrada, potpuno devastirana, a kod radnika velika gorčina kao podsjetnik šta je ovo preduzeće nekad bilo. Prošle godine, fabrika je kupljena za pet miliona maraka, a cijeli je slučaj sa Kantonalnog vraćen na Općinski sud, objašnjava ona: „To je već od marta ili aprila ove godine i ništa se o tom pitanju, koliko mi znamo, ne radi. Kad će se taj predmet uzeti u razmatranje, ne znam tačno, ali iz nekih pouzdanih izvora preko interneta i ovako saznali smo da sutkinja i sudski vještak trebaju uraditi ponovo vještačenje, da mu je dat mjesec dana rok“.

A slučaj je vraćen na općinski nivo zbog pojave novih povjerenika. Zbog svega se javlja strah kod radnika da prilikom preraspodjele sredstava neće dobiti ništa, iako bi trebali biti prioritet u ovom predmetu.

„Bilo je rečeno – kao, Poreska je pristala na tri miliona i 100, a nama milion i 600. Plus oko četiri i nešto za ostalo, to je bilo Duhan Bijeljina, sad su se pojavili još neki – ne znam. Zato je i novo vještačenje“, kaže za FTV bivša radnica Ranka Palikuća.

Fabrika duhana Mostar doživjela je sudbinu mnogih preduzeća širom BiH. U mnogim ovim slučajima, pravosudne institucije zakažu u brzini rješavanja, zbog čega sve manje ostaje onih koji imaju prava na potražnju sredstava.

„Zakazati jednom ili nijednom mjesečno suđenje u ovako značajnim predmetima – zaista radi se o sporom procesiranju“, upozorava Srđan Traljić, glasnogovornik Transparency Internationala BiH.

Kajtaz napominje da su godine prošle, mnogi radnici su umrli: „Ostalo je nas 50-ak koji se nismo riješili nigdje, nismo u penziji, vodimo se na birou kao nezaposleni“.

Vještaci u ovom predmetu su kazali da se sudske procedure moraju poštovati bez obzira na to koliko one traju. Sve je izvjesnije da ovaj slučaj neće uskoro dobiti svoj epilog, a upitno je i hoće li radnicima nakon novog suđenja, koje se čeka, pripasti milion i sto maraka za koje im je rečeno da im pripadaju.