Iza nas je sedmica za koju bi se po događanjima u domaćoj ekonomiji moglo reći: ni po čemu posebna. Vlast ne diže glave od politike, a političari u Federaciji Bosne i Hercegovine od kadrovske križaljke (započela je smjena uprava javnih preduzeća), banke od loših kredita, berza nema posla, a poslodavci se snalaze kako znaju i umiju. Sve skupa nimalo optimistično. Da dijaspora ne šalje više novca nego je to činila prije nekoliko godina neki bi jedva preživljavali trenutni rast cijena poljoprivrednih proizvoda na pijacama i naftnih derivata na benzinskim pumpama. Čak je i kugla sladoleda, nezamjenljivog u ovim danima paklenih vrućina, cjenovno pregrijana. Košta koliko i dvije vekne kruha što se do sada nikad nije dogodilo!

Prema podacima Centralne banke Bosne i Hercegovine dijaspora je lani svojima u domovini doznačila tri milijarde i 343 milona KM, odnosno više od 10 miliona KM dnevno. To je pristojna svota ako se poredi sa činjenicom da Sarajevska berza već drugi put u ovom mjesecu nije ostvarila niti jednu transakciju, a one ni u ostalim danima nisu bog zna kakve pa bi se moglo spekulisati o tome da je u fazi kliničke smrti!

Dramatično je stanje i u Rudniku i termoelektrani Ugljevik koji po arbitražnoj odluci Sloveniji treba da plati 131 milion KM na ime neisporučene električne energije. To je ozbiljna svota i za entitetski budžet, a i elektroprivrednu kompaniju a kamo li za fabriku struje sa skromnim poslovnim rezultatima. Znakovito je da se vlada sa sjedištem u Banjoj Luci o ovom ne oglašava iako je riječ o problemu koji se ovog puta ne može sakriti pod tepih. Elektroprivreda BiH je isti problem sa Slovenijom i Hrvatskom mnogo ranije uspješno razriješila pa njeni potrošači ne treba da strahuju da će ih nešto slično udariti po džepu.

Ovo je bila loša sedmica i za međunarodni aerodrom u Tuzli kojem je saradnju otkazao avioporevoznik WizzAir zbog čega će u jeku turističke sezone doći do drastičnog pada prometa i ugroziti uspješno poslovanje ove zračne luke.

Dogodilo se nešto što bi trebalo da bude ohrabrujuće, a u stvari je krajnje neozbiljno! Državni ministar komunikacija i prometa Edin Forto sa direktorom željezničke kompanije Gepard expres iz Praga razgovarao je o uspostavi redovne željezničke linije Sarajevo – Prag. Nema šansi!? Bosanskohercegovačka željeznička korporacija a ni Željeznice Federacije BiH već više od dvadeset godina nisu u stanju da uspostave željeznički putnički saobraćaj na relaciji Sarajevo – Beograd i Sarajevo – Zagreb, a kamo li dalje od toga. Istina svojevremeno su ka Beogradu i Zagrebu ispraćeni prvi poslijeratni vozovi, a nakon toga više nikad nisu protutnjali tom prugom u merđuvremenu rekonstruisanom i osposobljenom za brzi saobraćaj novih talgo vozova. Problem je u politici a prepoznatljiv je po tome što je zvaničnicima u Banjoj Luci u interesu da glavni grad ove države a sa njim i dobar dio BiH ostane u komunikacijskoj blokadi. A ni vlasti u Beogradu i Zagrebu priču o tome nikad nisu shvatili kao ozbiljno pitanje međudržavne saradnje.