Centar za istraživanje i razvoj RCB Nanotehnologije u Vogošći proizveo je prve kilograme obnovljenog carbon blacka što je rezultat vlastitog inovativnog procesa i rijedak primjer u svjetskoj produkciji. Carbon black je materijal svakog proizvoda koji u sebi sadrži crnu boju od automobila do odjeće i obuće koju nosimo. Proces je potpuno siguran za okoliš što ga čini posebnim u odnosu na tehnologije koje su se do sada primjenjivale u svijetu.
Iskorak Bosne i Hercegovine ka svjetskim trendovima u oblasti proizvodnje napravila je japanska korporacija Tsubaki Nakashima otvaranjem pogona u Konjicu za proizvodnju konusnih vijaka za autoindustriju i željeznice koncipiran kao svjetski centar za izradu ovih komponenti. Od velikog ekonomskog i socijalnog značaja je činjenica da je time otvoreno više od 330 radnih mjesta.
Ova dva najnovija primjera pokazuju da BiH može biti obećana zemlja za sve one koji ne razmišljaju da je napuste. No slijed nekih drugih događaja, poput štrajka rudara u zeničkom rudniku skreće nam pažnju u sasvim suprotnom smjeru od gore spomenutih krajnje pozitivnih priča.
Rudari na čelu sa predsjednikom Sindikata Sinanom Husićem već nekoliko dana busaju se u prsa „jer su smijenili generalnog direktora Elektroprivrede BiH Admira Andeliju“. Ne tako davno nakon što bi okončali štrajk rudari su se oglašavali da će povećanim radom nadoknaditi manjak uglja nastao prekidom proizvodnje što ovog puta nije učinjeno. Sindikalnom predsjedniku i javnosti treba da je jasno da direktor Elektroprivrede nije smijenjen pod njihovim pritiskom već je to redovan proces nakon što je novouspostavljena vlada otvorila proces smjene dosadašnjih direktora javnih preduzeća. I da nije bilo štrajka već decenijama nezadovoljnih zeničkih rtudara Andelija bi redovnom procedurom bio smijenjen u narednih desetak dana.
Rudarska sudbina zeničkih komorata ne zavisi od toga ko su i kakvi su direktor Elektroprivrede BiH, resorni ministrar u kantonu i Federaciji BiH, već od toga koliko je rudnik u stanju da odgovori zahtjevima kupaca uglja (prije svega JP Elektroprivredi BiH) i obavezama prethodno utvrđenih planova proizvodnje. Nažalost, oni na te zadatke ne mogu adekvatno odgovoriti. To će biti i razlog za definitivno zatvaranje rudnika, koje će se uskoro dogoditi, bez obzira na to ko je direktor ovog javnog preduzeća Andelija ili tek imenovani mladi Sanel Buljubašić.
Sindikat se ozbiljno upetljao u poliitiku pa situacija u zeničkom rudniku uglja sve više liči na onu kakva je bila u drvoprerađivačkom kombinatu „Krivaja“. U toj zavidovićkoj kompaniji u vrijeme kada je mogla stabilno poslovati u samo nekoliko godina smijenjeno je desetask generalnih direktora jer niti jedan nije odgovarao sindikalnoj politici. Pod pritiskom sindikata nezadovoljni radnici, kojima je istini za volju „Krivaja“ dugovala po nekoliko plata, podigli su tužbe i stvortilo novu fiinansijsku obavezu kompaniji. Krajnji ishod je poznat. Gigant drvoprerađivačke industrije na Balkanu definitivno više ne postoji. Pogubnije od toga je da iz te priče niko nije izvukao pouku: ni vlast, ni sindikati ni radnici!
