Vanjskotrgovinski deficit Bosne i Hercegovine premašio je šest milijardi KM. Iako se to za većinu građana čini kao običan ekonomski podatak, mogao bi itekako utjecati na mnoge od njih, a posebno poslodavce, zaposlene te penzionere.

Kada jedna zemlja trguje sa drugim zemljama, ona kupuje i prodaje proizvode. Odnos između količina usluga i robe koje se izvezu i onih koje se uvezu su bilansi.

Kada kažemo vanjskotrgovinski bilans, znači da se uporede ta dva iznosa i pokuša se definisati pokrivenost uvoza izvozom. Kada neka zemlja više uvozi nego što izvozi, definišu se procenti pokrivenosti – koliko je izvoz uspio da učestvuje u uvozu.

Ove podatke je pojasnio ekonomski analitičar Zoran Pavlović za Klix.ba.

Foto: Screenshot/ Zoran Pavlović

“Pošto smo mi mala zemlja sa vrlo nerazvijenom ekonomijom i privredom, doveli smo sebe u situaciju da svake godine sebe više uvozimo nego što izvozimo i tako se pojavljajuje vanjsskotrgovinski deficit.

Deficit je, navodi, nešto što nismo platili, a robu smo uvezli. Situacija je značajan pokazatelj za vlade unutar Bosne i Hercegovine koje bi trebale biti dogovorne za razvoj ekonomije, navodi on.

Država se na ove načine robno zaduži. Treba postojati strategija koja bi omogućila da se dovedemo u situaciju da se manje uvozi, a više izvozi.

“A sve kako bi se taj robin dug koji se pravi bio sve manji ili pozitivan. To je važna kategorija za svaku zemlju. Osim što se govori o javnom zaduživanju za javne potrebe, ovaj segment robne razmjene je bitan jer kazuje koliko smo privredno jaki ili slabi. Kada god uvozimo stvari koje bi mogli da proizvodimo, a ne proizvodimo ih jer ne postoji briga za domaćeg proizvođača, on se povećava”, pojašnjava Pavlović.

Napominje bitnu stavku: kao zemlja, moramo se osloniti na domaću proizvodnju i potrošnju.

“Tako se postiže efekat da se od vrijednosti robe koja se kupi, recimo 100 KM, ako je proizvedena u zemlji gdje se troši, sve osim PDV-a ostaje u zemlji. A ostane i on samo služi za druge namjene. A kada robu uvezemo, po pravilu, oko 80 posto te robe se vraća u inostranstvo, a u zemlji ostaje PDV uvećan za marže trgovaca”, dodaje on.

Kako su to uredile druge zemlje?

Pavlović ističe da mudre zemlje, kao što su skandidavske, djecu uče još u vrtiću da koriste i troše domaće proizvode.

“Domaći proizvod je jednako možda plata jednog od roditelja djece koja to slušaju. Tako se od malena stvara kult potrošnje domaćeg proizvoda”, podcrtao je Pavlović.

Navodi primjer iz Velike Britanije, kada su uvedene dvije kategorije na proizvodima: cijena i koliko je kilometara ta roba prešla do tržnice gdje se prodaje.

“Potpuno opravdano, zbog toga su došlo u situaciju da ljudi kao kupci se odlučuju da kupe manje, ali kvalitetnije i domaće, a ne više i manje kvalitetno proizvedeno ko zna koliko kilometara daleko u velikim tržnim centrima”, rekao je Pavlović.

Problem domaće proizvodnje je da su tržni centri organizovani tako da ne kupuju manje od jednog šlepera.

“Mi imamo invididualne proizvođače koji su izgubili poljoprivredne zadruga koje smo imali koje bi bile u stanju da organizuju proizvodnju od jednog šlepera i više, što bi trgovci mogli da kupe”, napomenuo je Pavlović.

Dakle, nije sporno da mi ne proizvodimo televizore. Ali, sporno je da uvozimo krompir iz Egipta, mrkvu iz Italije…

Pravi izazovi tek čekaju poslodavce i radnike

Predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH Mario Nenadić za Klix.ba ističe da je jasno da građani ne mogu utjecati na krizu i recesiju, ali možemo mnogo toga učiniti na lokalnom nivou.

Mario Nenadić (Foto: D. S./Klix.ba)

“Moramo unaprijediti uslove poslovanja, popraviti poslovno okruženje, smanjiti fiskalna i parafiskalna opterećenja. Mi, ustvari, moramo raditi i stvarati uslove za domaće i strane investicije kroz pojednostavnjenje administrativno-pravnih procedura, pojeftinjenje zemljišta za industrijsku proizvodnju… Ključ ovoga je radna snaga. Mi smo skrenuli pažnju na dva pitanja početkom ove godine: pitanje fiskalnih i parafiskalnih pitanja te liberalizacija tržišta rada i radne snage u FBiH, prvenstveno kroz osiguranje domaće radne snage i liberalizaciju uvoza radne snage”, pojasnio je Nenadić.

Napominje da nam tek predstoje pravi izazovi i bit će sve teže osigurati izvoz i kakvu-takvu konkuretnost naših roba na vanjskotrgovinskom planu.

Za manje od godinu dana, ulazimo u sistem c-bama i tada će se još više smanjiti konkuretnost domaćih kompanija na evropskom tržištu, a svjesni smo koliko je izazovno pitanje uređenja preduvjeta poslovanja na tom tržištu, dodaje on.

Pitanje digitalizacije i pitanje Q i drugih kodova digitalnog poslovanja je također bitno urediti. Ipak, ostaje pitanje kada će nadležni ovo shvatiti. A u suprotnom, smatra Nenadić, nastavit će se ovaj deficit.

A prvi korak, prema njegovom mišljenju, za unaprijeđenje jeste vraćanje u proceduru Prijedloga zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba.

Posljedice ćemo još dugo osjećati

Ekonomski analitičar Faruk Hadžić navodi da se sada, na osnovu podataka, može reći da će ekonomska kriza u ovoj i vjerovatno narednoj godini ostaviti značajne posljedice za našu državu.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u prvih šest mjeseci ove godine izvoz je manji za oko 720 miliona KM u odnosu na isti period prošle godine, dok je uvoz veći za 428 miliona KM, što znači da je napravljen deficit u razmjeni veći za oko 1,148 milijardi KM.

Šta to u praksi znači?

“To znači da Bosna i Hercegovina u prvih šest mjeseci ove godine nije bila u mogućnosti izvoziti dovoljno robe i usluga da pokrije svoje uvozne potrebe. Kao rezultat, povećao se vanjskotrgovinski deficit, što znači da smo potrošili više novca na uvoz nego što smo zaradili od izvoza”, navodi on.

Foto: Facebook/ Faruk Hadžić

Podcrtava da ovo povlači nekoliko važnih posljedica

“Prvo, zavisno od nivoa doznaka i ulaska strane valute kroz potrošnju turista, deficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni utječe na nivo kretanja deviznih rezervi. Za sada u ovom segmentu nemamo problema. Drugo, povećan uvoz može vršiti pritisak na domaće proizvođače koji se suočavaju s konkurencijom iz inostranstva što može dovesti do smanjenja proizvodnje i gubitka radnih mjesta u pojedinim sektorima. Treće i možda najvažnije, povećani deficit može utjecati na budžete entiteta, jer će biti potrebno više zaduživanja kako bi se pokrili svi izdaci, čime se u konačnici povećava javni dug”, pojašnjava Hadžić.

Za četvrtu stavku navodi da, ako se nastavi trend rasta uvoza i smanjenja izvoza, naša država može postati previše ovisna o uvoznim proizvodima, što nije dobro u slučaju globalnih ekonomskih poremećaja.

“Peto, ne toliko značajno u ovoj godini, ali sljedećoj će biti vrlo bitno za penzionere. Naime, zbog značajnog usporavanja nivoa ekonomske aktivnosti, za što je jednim dijelom ‘krivac’ i deficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni, doći će do skromnih stopa ekonomskog rasta, a što direktno utječe na nivo usklađivanja za penzije. Ako se ovi trendovi za inflaciju i BDP nastave do kraja godine, ni naredne godine neće biti vanrednog usklađivanja penzija, a redovno će biti u rangu do tri posto, što je daleko ispod svih očekivanja penzionara”, rekao je Hadžić.

Struka je na vrijeme upozoravala na dolazak krize i znajačno usporavanje nivoa ekonomske aktivnosti, ali prave odluke se nisu nažalost donosile kada je trebalo, a to je tokom 2022. godine. Posljedice ćemo još osjećati narednih godina, zaključio je Hadžić.