U srcu Rima smještena je najmanja, ali po mnogo čemu najneobičnija država na svijetu – Vatikan. Na površini od tek 0,44 km² odvija se život koji nema gotovo ništa zajedničko s državnim sistemima kakve poznajemo. Nema poreza, nema izbora, nema rođenja, nema nekretnina za prodaju. Ipak, ima državljana, zakona, vojske, ekonomije i sofisticirane diplomatske mreže koja doseže sve krajeve svijeta.
Prema pisanju njemačkog lista Bild, Vatikan trenutno ima 618 državljana, ali unutar zidina živi tek njih 246 – uglavnom kardinali, visoki crkveni službenici i pripadnici Švicarske garde. Ostatak čine diplomate, papinski izaslanici i službenici Svete Stolice koji djeluju u drugim zemljama.
Državljanstvo – samo dok traje dužnost
Zanimljivo je da u Vatikanu niko nije rođen. Ne zato što ne žele djecu, već zato što država nema rodilišta, primalja, niti se vodi matična knjiga rođenih. Zbog toga i državljanstvo nije pravo po rođenju, već se dodjeljuje isključivo u funkcionalne svrhe – dok traje obnašanje crkvene ili diplomatske dužnosti. Nakon završetka službe, prestaje i državljanstvo.
Tako, recimo, pripadnici Švicarske garde – njih 104 – tokom službe formalno su državljani Vatikana. Isto važi i za visoke crkvene dužnosnike, poput nadbiskupa Georga Gänsweina ili pokojnog pape Benedikta XVI., koji je, iako njemački državljanin, dobio i vatikansku putovnicu.
Porezna sloboda: Ni centa državi
Ono što Vatikan čini posebno intrigantnim jeste činjenica da njegovi državljani i zaposlenici ne plaćaju porez – ni na dohodak, ni na potrošnju. U Vatikanu ne postoji PDV, porez na plaću, niti crkveni nameti kao u Italiji, gdje građani dio primanja automatski uplaćuju za vjerske ili druge neprofitne svrhe.
Zahvaljujući ovome, vatikanska benzinska pumpa je među omiljenim lokacijama zaposlenih – gorivo bez PDV-a i poreza nije zanemariva prednost. Slično važi i za osnovne namirnice i druge artikle, koji se prodaju unutar Vatikana bez dodatnih fiskalnih opterećenja.
Sam Papa, kako piše Bild, nema platu. Ne koristi ni gotovinu ni kartice. Crkva pokriva sve njegove životne troškove, od odjeće do stanovanja. Privatna imovina može mu se priznati isključivo od autorskih prava, najčešće na knjige.
Iako je Vatikan dugo važio za instituciju isključivo rezervisanu za muškarce, posljednjih godina vidljiv je postupan, ali značajan porast učešća žena. Danas žene čine više od četvrtine zaposlenika (26%), a brojka stalno raste. Među njima je i sestra Simona Brambilla, prva žena prefektica, zadužena za katoličke redovnike i redovnice širom svijeta.
Žene u Vatikanu rade kao kuharice, čistačice, blagajnice, bibliotekarke, savjetnice i istraživačice, a često preuzimaju i odgovorne administrativne funkcije. Ipak, i dalje ne mogu postati svećenice ili zauzeti neke od najviših hijerarhijskih položaja unutar Crkve.
Švicarska garda: Vojnici u srednjovjekovnoj uniformi
Vatikan ima i svoju vojsku – Švicarsku gardu, najstariju aktivnu vojnu jedinicu na svijetu, osnovanu 1506. godine. Njihova osnovna misija je zaštita Pape i sigurnost unutar Vatikana. Da biste postali gardist, morate biti katolik, švicarski državljanin, neženja, sportske građe, visok najmanje 174 cm i star između 19 i 30 godina. Također, očekuje se da gardisti imaju „besprijekoran ugled“.
Njihova prepoznatljiva renesansna uniforma u plavoj, crvenoj i žutoj boji ne samo da ima simboličku vrijednost, već je i turistička atrakcija – hodočasnici ih svakodnevno fotografišu ispred bazilike svetog Petra.
Nema ni “Vatikanaca”
Iako ima državljane, Vatikan nema demografsku odrednicu za svoje stanovnike. Ne postoji zvaničan izraz poput “Vatikanac” ni na jednom jeziku. Umjesto toga, postoji naziv “vatikanisti”, koji se odnosi isključivo na novinare akreditirane pri Svetoj Stolici.
