Tehnodepo d.o.o. Sarajevo sa bredovima Tehnodepo i Kupitehniku.ba uspješna su bosanskohercegovačka poslovna priča. Kompanija koja se bavi uvozom, veleprodajom i maloprodajnom bijele tehnike, televizora, malih kućanskih aparata, telefona, laptopa i druge tehničke robe poznatih svjetskih proizvođača, u ponudi imaju preko hiljadu artikala. Ono što daje posebnu vrijednost ovoj priči nisu proizvodi, nego ljudi. Priča o obostranom uvažavanju na relaciji poslodavac – uposlenici donijela je ovoj firmi brojne benefite. U vremenu kada svi govorimo o odlasku naših ljudi u inostranstvo, direktor firme Zehid Zahirović s ponosom ističe da njegovu kompaniju radnici ne napuštaju.

Rastemo iz godine u godinu

I ove ste godine na listi brzorastućih kompanija, a i među 100 najvećih u BiH ste po prihodima u kategoriji Mala preduzeća. Šta je tom “brzom rastu” najviše doprinijelo?

Rasla je i industrija generalno, a mi imamo i efekat preuzimanja kupitehniku.ba. Pored toga, sigurno da su naš trud i način rada i posvećenost naših uposlenika kao i ulaganje u moderne kanale komunikacije doprinijeli rastu našeg društva. Raduje nas činjenica da imamo kontinuiran rast iz godine u godinu. 

Vaša je kompanija jedna od onih koje radnici ne napuštaju. Na koji način se Vi zapravo, kao poslodavac, postavljate prema svojim uposlenicima?

Rekao bi da je to, zapravo, čitava nauka, nešto što se odavno izučava na odsjecima za biznis te katedrama za upravljanje ljudskim resursima. Pored stimulativnih primanja koja podrazumijevaju bonuse, tako da svako naplati svoj trud, mislim da se sve ostalo može sročiti u jedno, a to je da se svako treba tretirati ljudskim bićem na najljepši mogući način. Zbog tranzicije koju smo imali, uposlenici se često u firmama osjećaju kao robovi, koliko god to ružno zvučalo. Poslodavci moraju shvatiti da su se vremena promijenila i da danas svi žele da imaju više slobodnog vremena, da negdje otputuju, večeraju u restoranu…  

Koji su to problemi koji čine uposlenike nezadovoljnima?

Rekao bih da su prisutni brojni problemi; loše se vrednuje učinak, što posljedično dovodi do nezadovoljstva platom, a ni radno vrijeme ne omogućava kvalitetan društveni život uposlenika. Nerijetko je prisutan loš i neprofesionalan odnos nadređenih. Na kraju, kao posljedicu svega nabrojanog dobijate neizgrađen osjećaj pripadnosti firmi. 

Stimulativan sistem bonusa

Plaće više nisu jedini razlog za ostajanje u jednoj kompaniji? Šta jeste, prema Vašem iskustvu?

Plata uvijek može biti bolja, naravno, a kada poslodavci riješe probleme koje sam naveo u prethodnom odgovoru, veće su šanse da će zadržati uposlene. Plata, u biti, treba biti zarada, to jest svako bi trebao većim trudom biti u prilici više zaraditi. Mora se postaviti jasan i stimulativan sistem bonusa. Moraju se uposlenicima omogućiti slobodni vikendi kako bi to vrijeme mogli provesti sa porodicom ili eventualno otputovati negdje. Ukoliko poslodavci tretiraju uposlenike na lijep i profesionalan način, vjerovatno da će se on ili ona ljepše odnositi prema kupcu. Često kažem da se možda ne može izračunati efekat osmijeha zadovoljnog uposlenika na rast prodaje, ali je efekat sigurno tu. 

Koliko je duh zajedništva u jednoj kompaniji poput Vaše važan? Na koji ga način gradite?

Ne možete graditi duh zajedništva ukoliko se uposleni stalno mijenjaju.  Bitno je da firma brine o potrebama uposlenih, da svi vide perspektivu i sigurnost u firmi. Duh zajedništva pokušavamo graditi kroz team buildinge, zajedničke večere, zajedničke proslave rođendana uposlenih… Pokušavamo staviti do znanja da nam je stalo do svakoga pojedinačno i da je svako bitan za organizaciju. 

Na koji ste dio svoga odnosa prema uposlenima najponosniji? 

Prije nekoliko godina uveli smo neradni petak jednom mjesečno za svakog uposlenog tako da smo svima omogućili jedan produženi vikend. Ideja je bila moja i mogu reći da su svi oduševljeni kada čuju za ovo. Nadam se da ćemo biti primjer za kreativnost u ovom smislu i drugim firmama. Pravljenjem kvalitetnog radnog okuženja, svi zajedno doprinosimo tome da kvalitetna radna snaga ne odlazi iz naše domovine. Na upravama kompanija velika je odgovornost u ovom smislu. 

Balans privatnog i poslovnog

Koliko radnici imaju prostora za lični profesionalni rast i razvoj? Radite li na tome?

Svako se treba truditi da bude najbolja verzija sebe. Ja sam tu da pomognem i lično i profesionalno. U našoj branši postoje edukacije u kontinuitetu i dio smo svake od njih.

Stručnjaci kažu da su najsretniji oni radnici koji imaju odličan omjer poslovno/privatnog života. Mogu li Vaši radnici priuštiti da, kada završe smjenu, ne misle na posao već da budu isključivo fokusirani na sebe, svoje porodice i vlastita zadovoljstva?

Naravno. Jednom kada završe svoje radno vrijeme, posvećeni su privatnom životu i nemaju obaveza prema firmi, osim možda u nekim vanrednim slučajevima. Na žalost, mislim da se u našem društvu ne vrednuje činjenica da vlasnici biznisa nemaju luksuz da se isključe iz posla i da je to njihov veliki teret.