Od hobija do prepoznatljivog brenda: Ručno rađeni cekeri Fatime Kovačević iz Sarajeva

U stanu na Dobrinji, među šarenim koncima, krojnim papirom i mirisom svježe peglanog platna, nastaju torbe koje pričaju posebnu priču – onu o ljubavi, posvećenosti i tihoj snazi žene koja je penziju pretvorila u novu mladost. Fatima Kovačević, vedra i tiha kreativka iz Sarajeva, već treću godinu zaredom vlastitim rukama stvara unikatne cekere, torbe i heklane detalje – i sve to bez velike pompe, ali s mnogo duše. Cekeri su dugo vremena bili rezervirani samo za ležerne aktivnosti, ali posljednjih nekoliko sezona dobili su stylish predznak. Podsjetimo, ovaj trend na sreću mnogih dama je poživio mnogo duže od jedne sezone i svoju vladavinu nastavlja i ovog ljeta.

"Počela sam za svoje cure, a onda... došao je bazar"

„Počela sam raditi cekere za moje kćerke, njihove drugarice. Prvo iz potrebe, onda iz ljubavi. Neko mi je rekao: 'Zašto ne odeš na bazar?' I tako je krenulo – jedan, pa drugi... i evo treća godina“, priča Fatima s osmijehom.

Nije bilo velikih planova, samo puno entuzijazma i želje da ostane aktivna, kreativna – i korisna. Danas, njene torbe krase ramena djevojaka, žena i djece iz Sarajeva i šire, a svaka od njih je drugačija, s posebnom pričom, šavom i bojom.

Eko koža, heklanje i repromaterijal iz duše

Fatimini cekeri počeli su od Panama i kanvas platna, ali vremenom su se razvili u pravu galeriju tehnika. „Počela sam i heklati... Pa malo po malo, kad sam raspoložena, radim i s eko kožom. Ne biram previše materijal – samo da na kraju to izgleda lijepo i da neko kaže: ‘Vidi kako je dobro urađeno!’“, objašnjava.

Kombinacija heklanih motiva i eko kože, kao i čilimski dezeni, daju njenim torbama prepoznatljiv pečat. Nisu to samo cekeri – to su rukotvorine s dušom koje nose i dašak tradicije, i šarm savremenog dizajna.

Kupci dolaze s bazara, s Facebooka, Instagrama, komšinice preporuči poznanici, pa se tako priča širi. Najčešće su to žene koje traže nešto jedinstveno, ručno rađeno, nešto što se ne može naći u radnjama. „Ljudi često ne vjeruju da je sve ručni rad. Kad shvate, oduševe se. To mi je najljepši trenutak“, kaže Fatima.

Iako sve radi sama – dizajn, krojenje, šivenje, heklanje – svaki komad odiše strpljenjem i ljubavlju. Nema žurbe. „Radim kad hoću. Nekad više, nekad manje. Sve po raspoloženju. Penzionerski tempo“, dodaje uz smijeh.

Fatimin mali atelje je zapravo njen dnevni boravak. Među knjigama, makazama i šnalama, u tišini stana s pogledom na zgrade Dobrinje, nastaju torbe koje izlaze van – na sarajevske bazare, u ruke zahvalnih kupaca. U posljednje vrijeme, sve više ljudi pita i za online prodaju. Fatima ne žuri, ali razmišlja – jer sve je više onih koji žele naručiti torbu „baš kao onu s motivom čilima“.

„Ne treba puno. Samo da počneš. Ne mora odmah biti savršeno. Samo da bude tvoje“, poručuje Fatima ženama koje sanjaju da se bave rukotvorinama. Njen primjer dokazuje da ni godine ni iskustvo nisu prepreka. Naprotiv – ponekad su baš one najbolji saveznik kreativnosti.

Fatima Kovačević svojim torbama ne nosi samo stvari, već i priču. Priču o tome kako se vrijedne ruke nikad ne umaraju, kako se kreativnost ne gasi s penzijom i kako se s malo platna i mašte može napraviti nešto što osvaja – ne samo oči, već i srca.

Možete je potražiti na sarajevskim bazarima – ili na Instagramu i Facebooku, gdje redovno objavljuje nove modele.