Lidija Bradara, predsjednica Federacije BiH: Najveća prepreka razvoju države je Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom
U razgovoru za Poslovne novine otvoreno govori o najvećim izazovima, ali i šansama koje imamo - od ubrzanja administracije i smanjenja sivog tržišta do jačanja povjerenja između politike i privrede.
„Politika bez gospodarstva je prazna, a gospodarstvo bez stabilne politike osuđeno je na stagnaciju“, poručuje predsjednica Federacije BiH.
O potrebi za dijalogom i preuzimanju odgovornosti
Često posjećujete lokalne zajednice u BiH, razgovarate sa privrednicima. Na koje probleme, odnosno prepreke bržem ekonomskom razvoju, najčešće ukazuju?
„Spora i komplicirana administracija, visoki nameti, malo domaće tržište i problemi s izvozom jer nismo članica Europske unije, samo su neke od tema koje se ponavljaju. Ipak, postoje i primjeri dobrih praksi, kada pojedine lokalne zajednice brzo izdaju dozvole, stvaraju uvjete za ulaganja i privlače nove gospodarstvenike. Takvi primjeri pokazuju da se uz volju i organiziranost može djelovati ekspresno i u korist ljudi i poduzetnika. Naša je zadaća te pozitivne primjere učiniti pravilom, a ne iznimkom.“
Kako i na koji način, sa pozicije koju obnašate, konkretno možete pomoći u rješavanju njihovih problema?
„Kao predsjednica Federacije BiH, moja je zadaća biti aktivno uključena u rad Vlade i svakodnevno surađivati s predsjednikom i potpredsjednicima Vlade te svim ministrima. Obilascima svih dijelova Federacije BiH osluškujem potrebe poduzetnika i građana, a kroz stalne razgovore i dijalog nastojim da problemi dobiju brza i konkretna rješenja. Nedavni primjer prosvjeda prijevoznika pokazao je da se otvorenim pristupom i spremnošću na dogovor mogu postići rezultati u vrlo kratkom roku. Vjerujem da upravo ovakav model suradnje sa više razgovora, a manje čekanja i odgađanja, donosi najbolje učinke. Zašto biti svjedokom prosvjeda, ako se to može prevenirati i “odmah” riješiti? Uz to, moj je zadatak i poticati ministre da budu još dostupniji i učinkovitiji, kako bi njihova ministarstva brže odgovarala na potrebe gospodarstva i građana. Samo na taj način možemo graditi administraciju koja služi ljudima i stvara okruženje u kojem je lakše živjeti i raditi.“
Zašto, usprkos obostranim interesima, „zapinjemo“ na iskrenom dijalogu?
„Kao što sam već djelomično odgovorila u prethodnom pitanju, ponovit ću - iskren razgovor traži otvorenost, spremnost na kompromis i preuzimanje odgovornosti. To su stvari koje u našoj političkoj i društvenoj praksi često izostaju. Ipak, iskustvo s prijevoznicima pokazalo je da je upravo dijalog ono što donosi rezultat. Nisu institucije ni državne ni entitetske ignorirale ovaj problem, no zahtjevan smo mi sustav da bi se rješenja lako nalazila, a nažalost, često reagiramo tek kada se problem zahukta. Ne možemo ni zamisliti posljedice koje bi blokade da su potrajale, izazvale za cjelokupno gospodarstvo, pa i društvo u cjelini. Nadam se da će ovo biti opomena svima da ubuduće preveniramo probleme umjesto da gasimo vatru. Ovom prilikom zahvaljujem svim akterima na angažmanu uključujući Vanjskotrgovinsku komoru BiH čija je analiza situacije uvelike pomogla da se ista riješi.“
O političkoj (ne)stabilnosti i ekonomskom rastu
Posljednji izvještaj Porezne uprave Federacije BiH govori da u odnosu na isti period prošle godine, u ovoj godini imamo skoro deset hiljada manje zaposlenih osoba. Zabrinjava li Vas taj podataka, zabrinjava li ljude u Vašem okruženju?
„Prema posljednjim izvještajima Porezne uprave, razlika je dosta manja od ove koju Vi navodite, važno bi bilo pogledati strukturu tog broja po profesijama i zanimanjima jer je poznato da u dva ljetna mjeseca imamo redovito manji broj uposlenih, a od čega je jedan veliki broj onih koji rade u obrazovanju. Kako bilo, razumijem značaj Vašeg pitanja, bez obzira na brojke. Ipak, ohrabruje činjenica da istovremeno bilježimo rast u drugim segmentima. Samo u srpnju je evidentiran promet od 6,46 milijardi maraka, što je više za 74,6 milijuna nego prošle godine, a broj fiskalnih uređaja povećan je za gotovo pet tisuća. To govori da gospodarstvo ipak pokazuje otpornost i širenje. S druge strane, Vlada Federacije BiH već je pokrenula važan set fiskalnih reformi. Dakle, od podizanja minimalne plaće na 1.000 maraka, preko smanjenja doprinosa za poslodavce, do mjera kojima se širi obuhvat fiskalizacije i smanjuje siva ekonomija. Kroz te mjere, uz različite vrste neoporezivih naknada, otvoren je prostor za rast plaća i bolji položaj radnika, a poslodavci dobivaju olakšice da lakše zadrže i zapošljavaju nove radnike. Zato bih rekla da nas pad broja zaposlenih mora potaknuti na dodatnu opreznost i proaktivnost, ali istovremeno imamo razloga za optimizam jer pozitivni trendovi i mjere koje se provode već daju prve rezultate, a prave efekte ćemo osjetiti u idućoj godini.
Nadalje, i podaci na koje se referiramo mijenjaju se iz mjeseca u mjesec, a Porezna uprava ih redovno dostavlja svim relevantnim institucijama, uključujući i članove Vlade. Svi oni, pa i ja osobno, imaju korektan odnos s aktualnim vodstvom Porezne uprave, koja prije svega treba biti partner, kako Vladi, tako i gospodarstvu. Upravo zato sve mjere koje se planiraju moraju se provoditi u suradnji s Poreznom upravom, Zavodom za zapošljavanje i drugim nadležnim institucijama.“
Koliko je loša politička situacija u državi generator i ekonomske krize i pada stranih investicija?
„Politička nestabilnost sigurno je jedan od glavnih razloga zašto investitori često dvaput razmisle prije nego ulože u Bosnu i Hercegovinu. Ona stvara dojam nesigurnosti, usporava donošenje odluka i time otežava ekonomski rast. Ipak, to ne znači da se ništa ne događa. Imamo primjere lokalnih zajednica i sektora gdje investicije dolaze jer postoji stabilno i partnersko okruženje. Ključ je upravo u tome: kada pokažemo da možemo razgovarati, donositi odluke i nuditi predvidive uvjete, investicije stižu.
Ono što trenutačno, po mom mišljenju, predstavlja najveći izazov je zabrana raspolaganja državnom imovinom, zbog koje su na čekanju milijarde konvertibilnih maraka ulaganja, od izgradnje poslovnih zona do prodaje zemljišta, a gotovo svaka lokalna zajednica suočava se s tim problemom. Kada bismo došli do barem djelomičnog rješenja zajedno, čak i bez pomoći izvana, napravili bismo takav pozitivan iskorak, koji bi pozdravio i svaki dužnosnik i svaki investitor. Upravo zato smatram da je naša obveza relaksirati odnose, smanjiti političke tenzije, ubrzati reformske procese i rješavati konkretne prepreke.“
O politici kao servisu gospodarstvenicima
Šta se treba desiti da politika i političari shvate da kreiranjem loše atmosfere istovremeno urušavaju ekonomsku stabilnost i entiteta i države? I Distrikta Brčko, naravno.
„Po mom mišljenju, ništa spektakularno. Potrebno je samo da oni koji odlučuju spuste pogled s visine i pogledaju ljude kojima služe, poduzetnike, radnike, umirovljenike. Tada bi postalo jasno da nestabilnost ne znači pobjedu u političkom rovovskom ratu, nego vrlo konkretne i bolne posljedice: zatvorene obrte, neisplaćene plaće i prazne domove. Odgovor je, nažalost, jednostavan i porazan - promjene se često događaju tek kada problemi izađu na ulicu. A do tada, dok se u institucijama vode beskrajne bitke, gospodarstvo i građani plaćaju cijenu tih sukoba. Politička klima nije hermetički zatvorena u kabinetima - ona se odmah prelijeva na svakodnevicu, na tržište rada, na investicije, na sigurnost. Primjer s prijevoznicima to je jasno pokazao. Nekoliko dana blokade bilo je dovoljno da prijeti paralizom, ne samo prometa, nego i cijelog gospodarskog života. Umjesto pravovremenog dijaloga, čekalo se da šteta zakuca na vrata. A svaka blokada, svaka kriza i svako nepotrebno prepucavanje nosi isti rezultat - nesigurnost za investitore, pad povjerenja i odlazak mladih. Susjedne zemlje nam pokazuju da stabilnost donosi investicije, nova radna mjesta i veće plaće. To je lekcija koju i mi moramo primijeniti. Politika ne može biti sama sebi svrha - ona mora biti okvir koji štiti i potiče gospodarstvo. Jer politika bez gospodarstva je prazna, a gospodarstvo bez stabilne politike osuđeno je na stagnaciju. Zato moj poziv kolegama političarima ostaje isti: više dijaloga, više spremnosti na kompromis i više odgovornosti. To nije slabost nego jedini put da Federacija, kao i cijela Bosna i Hercegovina budu prostor u kojem građani ostaju, a ne prostor iz kojeg odlaze.“
Kako ocjenjujete saradnju aktuelne federalne vlade i privrednika? Šta je dobro, a šta može i mora bolje?
„Suradnja Vlade Federacije BiH i gospodarstvenika danas je vidljivo bolja nego ranije jer postoji kontinuirani dijalog, prije svega kroz Udruženje poslodavaca i Ekonomsko-socijalno vijeće. Dobro je što se razgovara, a kroz aktivnosti i konkretne mjere Vlade FBiH i nadležnih federalnih ministarstava otvaraju se novi prostori za rasterećenje gospodarstva i podršku poslodavcima. Dodatno, Razvojna banka FBiH daje poticaje kroz projekte koji mogu pomoći održivosti i rastu gospodarstva. Ipak, jasno je da to nije dovoljno i da se mora učiniti više. Potrebno je odlučnije zaustaviti sivu ekonomiju, otkočiti dugo čekane reforme i stvarati predvidivije uvjete poslovanja. Gospodarstvenici s pravom očekuju da politika bude servis i partner gospodarstvu i to je jedini put do boljih plaća, većih investicija i dugoročno kvalitetnijeg života svih naših građana.“
O primjerima pozitivne prakse
Kada govorimo o zakonima važnim za privredu i ljude, jeste li zadovoljni efektima Zakona o neradnoj nedjelji?
„Zakon o neradnoj nedjelji ima prvenstveno socijalni karakter i u tom smislu njegov efekt je pozitivan: omogućuje radnicima dan odmora, što je praksa prisutna u većini zemalja Europske unije. Istovremeno, svjesni smo i pitanja koja otvaraju poslodavci, posebno mali trgovci i poduzetnici te je važno da zakon bude dovoljno fleksibilan da i njima omogući opstanak i rad. Dobro je što se o svemu vodi stalni dijalog i što postoje najave da će se zakon doraditi tako da zaštiti i radnike i male obiteljske biznise. U konačnici, ključ je u balansu, a to je da ljudi imaju osiguran odmor, a da gospodarstvo ne trpi gubitke. Zato vjerujem da će kroz razgovore sa svim partnerima, kao i kroz mjere Vlade i Ministarstva trgovine, biti moguće pronaći rješenja koja čuvaju i socijalni pogled i ekonomske interese.“
Mladi ljudi i dalje odlaze i to je problem na koji i Vi često ukazujete. Šta treba da se uradi i ko treba da uradi svoj dio posla kako ne bismo postali zemlja staraca?
„Mladi odlaze jer traže sigurnost, predvidivost i prilike. To znači da svi, od lokalne vlasti do entitetske i državne razine, moramo graditi društvo u kojem vrijedi ostati. To nije samo posao politike nego i obrazovnog sustava, poslodavaca i čitave zajednice. Ipak, postoje i primjeri koji pokazuju da se stvari mogu kretati u dobrom smjeru. U Zapadnohercegovačkoj županiji bilježi se pozitivan prirodni priraštaj, a “slatki problemi” su mjesta u vrtićima i liste čekanja za upis djece. To pokazuje da se dobrim mjerama poput podrške obiteljima za svako novorođeno dijete može stvarati klima povjerenja i sigurnosti. Dakle, formula nije komplicirana: poticaji za obitelji, stabilna radna mjesta, dobri i povoljni vrtići i škole te osjećaj da institucije funkcioniraju. Ako mladi osjete da ovdje mogu živjeti kao i u bilo kojoj drugoj europskoj zemlji, onda će birati ostanak. Naša je obveza da im to omogućimo i da primjere dobre prakse prenesemo na cijelu BiH. Ovo je najljepša zemlja za život i nedopustivo je da tražimo sve veći uvoz stranih radnika dok su naša djeca po tuđim zemljama.“
O borbi protiv korupcije
Tokom našeg razgovora prije godinu dana konstatirali ste da nedostatak pravne države i korupcija, između ostalog, predstavljaju značajne prepreke razvoju privrede Bosne i Hercegovine. Jesmo li se po pitanju rješavanja tog problema pomjerili s mrtve tačke? U kojim je oblastima, prema informacijama koje Vi imate, korupcija najizraženija?
„Borba protiv korupcije i jačanje pravne države proces je koji traži vrijeme, ali mislim da smo ipak napravili određene pomake. Ono što se može primijetiti jeste da institucije postupno uvode rješenja koja donose veću transparentnost i manji prostor za zloupotrebe. To nije uvijek vidljivo u svakodnevnom životu, ali kroz promjene u načinu rada i sve veću upotrebu modernih alata, stvaraju se uvjeti u kojima je teže zaobići pravila. Najvažnije je da taj proces ne bude povremen, već stalna obveza i da ga prate brže reakcije pravosudnih i nadzornih tijela. Kada gradimo sustav u kojem se korupcija ne isplati, šaljemo jasnu poruku i građanima i investitorima da je Bosna i Hercegovina zemlja u kojoj vrijede ista pravila za sve.“
Sajmovi su prilika za susrete privrednika, razmjenu iskustava, unapređenja suradnji. Koliko zbilja konkretno doprinose unapređenju ekonomskog razvoja Federacije BiH i da li im se sa različitih nivoa vlasti pridaje dovoljno pažnje i pruža logističke podrške?
„Sajmovi su važna mjesta susreta gospodarstvenika jer omogućuju razmjenu iskustava, prezentaciju proizvoda i sklapanje novih poslovnih dogovora. Mostarski sajam godinama se profilirao kao središnja manifestacija u regiji, a ohrabruje i povratak sajma u Zenici te kontinuitet sajmova u Gračanici, Tešnju, Gradačcu i drugim dijelovima BiH. Posebno značenje imaju sajmovi iz oblasti poljoprivrede i specifičnih industrija jer okupljaju proizvođače i kupce, potiču inovacije i šire tržište. Ono što je najvažnije, sajmovi spajaju ljude i ideje, povezuju domaće gospodarstvo s regionalnim i međunarodnim tržištima. Upravo zato, smatram da im s različitih razina vlasti treba posvetiti još veću pažnju i pružiti dodatnu podršku, kao što to čini državno ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa. Dakle, to je ulaganje koje dugoročno donosi konkretnu korist i jača ekonomiju cijele zemlje. Paralelno naravno, moramo više ulagati u sveopću digitalizaciju posebno javnog sektora a onda poticati i gospodarstvenike. Zaključno, ovo što rade i Poslovne novine od printanih specijaliziranih izdanja pa do elektronske promocije gospodarstva svake vrste, uvezivanja i isticanja pozitivnih primjera, ali i ukazivanja na probleme, sigurno dovodi do pozitivnih pomaka, kvalitetne promocije i na koncu, jačanja gospodarskog sektora.“