U oktobru smo posjetili hotel Grand u Neumu i doživjeli zalazak sunca koji ćemo vječno pamtiti

Neki zalasci dogode se samo jednom. Ostanu u pamćenju kao trenutak koji obilježi godinu, ljeto, pa i smisao života. Napune dušu čistom emocijom. Terasa hotela Grand, pogled na neumski zaljev, noć i oktobarski vikend koji je “broj 1” u 2025. godini. Evo i zašto!

Sunce se spuštalo polako, kao da zna da taj dan zaslužuje duži kraj. Prizor koji te zatekne na magistrali, između pauze i žurbe, pa pomisliš kako je život ipak lijep i jednostavan. Kao da gori iznutra. Teško je objasniti strahopoštovanje koje priroda svojom ljepotom može probuditi u čovjeku. Ali, kao da gori iznutra, tako se tog oktobarskog poslijepopodneva sunce spuštalo u more. Nebo i horizont "lomili" su boje na slojeve crvene, narandžaste, plave, ljubičaste, pa i zlatne nijanse. U zraku mirisi koji opijaju. Soli, smilja, kamena... Jadrana.

U Neumu, jedinom bosanskohercegovačkom gradu na moru, oktobar uz more donosi potpuni mir. Ljetna vreva utihne, plaže opuste, a rivom odzvanjaju tek valovi i pokoji galeb. Nećete baš lagano pronaći kafić ili restoran koji drži otvorena vrata, za rijetke slobodne putnike ili pokojeg mještanina željnog kafe i razgovora. Možda je i najviše upravo tih domaćina, koji zatvaraju ubitačnu sezonu, a ulaze u sporiji, mirniji ritam života.

Sa spuštenim zavjesama, Neum diše sporijim tempom. Reklo bi se idealnim za one koji traže predah od gužve. Posebno privlačan i poželjan za one koji traže autentični mediteranski ugođaj, samoću, mir. U kasnim satima dočekala nas je sablasna i mračna riva. Bešumno, ali neodoljivo mirisno more. Zatvorene firme, prodavnice, kućice. Pa sve do hotela Grand, koji je, kao grad u gradu, totalno promijenio percepciju.

Ispostavlja se da je Grand u oktobru gotovo popunjen. Seminari, svadbe, kongresi. U unutrašnjem dijelu prodavnica, lobby, impozantna vanjska bašta s pogledom na more, neumski zaljev i Pelješki most. Wellness & Spa na čak 2.000 kvadratnih metara. U predvorju se miješa više stranih jezika. Turistički autobusi neprestano pristižu i odlaze. I dok jedna grupa napušta hotel, druga već unosi kofere. I tako neprestano.

Pogled s terase privlači iz svakog dijela od glavnog ulaza i recepcije. Mami, poziva na odmor za dušu. Mami na pogled, na horizont, na more, na prirodu.. Grand Hotel kao takav živi zaseban život. Dovoljno povezan, čak i tunelom u dijelu prema plaži, ali odvojen da je iznad svega. I kao mjesto na kojem sve funkcioniše. Svoj svijet iznad mora. Hotel koji i u oktobru živi punim plućima. Kao da kalendar ne važi.

Sve funkcioniše, sve ima ritam, od ranog doručka u restoranu, mirisa kafe i toplih kroasana, do kasnih večernjih razgovora, čaše vina u lobiju.

Unutra toplo, vani tišina i more. Savršena ravnoteža.

I jutra su posebna. Tiha i meka, s mirisom Jadrana koji se neodoljivo miješa u svaki drugi. Ispod, na obali, poneki hrabri prolaznik. Gost koji ne može bez jutarnjeg plivanja ili ribar domaćin koji u miru razvlači mrežu. Pogled na cijeli zaljev izgleda kao otvorena razglednica, koja ima i srce i dušu.

Na trenutak sve stane. A ostanu misli, more i osjećaj da si na pravom mjestu u pravom vremenu. Bez potrebe da išta mijenjaš.

Tog oktobarskog vikenda Neum je bio stanje uma. Grad koji spava, ali mjesto koje diše. Hotel koji živi, ali ne remeti tišinu, već joj daje smisao. Ritam koji umiruje. I pogled koji se ne zaboravlja lako.

Na odalsku, sunce je opet briljiralo. Spuštalo se polako. Kao da je i ono opet htjelo ostati još malo iznad horizonta. Da sezona i radna godina duže traju...

Sredinom novembra i hotel Grand gasi svoja svjetla. Planiraju još grandioznu proslavu Nove godine, pa početak priprema za novu ljetnu sezonu već od četvrtog mjeseca naredne godine. Prelaz iz ugodne jeseni u novo proljetno buđenje.

U unutrašnjost se voziš tiho. Sporije nego što si dolazio. Svako je u svojim mislima. Nosiš osjećaj koji ostaje nakon nečeg stvarno lijepog. Oktobarski Neum nestajao je iz retvorizora, ali je živio u duši.

Jer, neke slike – i neki pogledi – dogode se samo jednom.

I ostanu zauvijek.