Kupci iz BiH sve češće „bježe“ na tržište nekretnina u Dubaiju

Dok Zagreb, Split, Sarajevo ili Beograd nude sve skuplji „goli beton“, Dubai se regionalnim investitorima prodaje kao paket: stan, sadržaji i osjećaj da ulaze u grad koji još uvijek ubrzava, umjesto da koči.​

Kada „niži standard“ izgleda kao san

Branko Papeš, vlasnik riječke agencije Dogma nekretnine, ovih dana je možda najilustrativniji svjedok tog trenda. Njegova agencija je, prema vlastitim podacima, samo ove godine posredovala u oko 40 kupoprodaja stanova u Dubaiju, a posluje i u Sloveniji, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Prošle sedmice poveo je grupu od oko 40 potencijalnih kupaca iz Hrvatske, BiH i Srbije na organizirani obilazak Dubaija – klasičan „study trip“ koji je zapravo marketing na licu mjesta.​

Scena koju opisuje ponavlja se u više medija: lokalni investitor dovodi grupu u zgradu koju sam naziva „nižom razinom gradnje“, ne po visini nego po standardu. Ulazni hol visok šest metara, recepcija i portir, jacuzzi na terasama, zajednički bazen, wellness, teretana, odvojene saune za žene i muškarce, unutarnja i vanjska dječja igrališta te tereni za tenis, padel i košarku. Reakcija ljudi iz regije je, kako kaže Papeš, bila jednaka: „Vau, ovoga kod nas nema.“​

Pravi „vau“ dolazi tek kada se izgovori cijena: oko 6.000 eura po kvadratu. Tu se krije ključ privlačnosti Dubaija za kupce s Balkana: ne radi se o tome da su stanovi objektivno jeftini, nego da je odnos cijene i kvaliteta vidljivo povoljniji od onoga na koji su navikli kod kuće. Uz to, Dubai nudi još jednu stvar koju domaća tržišta nemaju jasnu infrastrukturu za investitore, od razvijenog tržišta najma do mogućnosti dugoročnih boravišnih dozvola poput „zlatne vize“ za one koji idu korak dalje.​

Tržište koje više ne poznaje granice

Ciljani klijenti su investitori iz Evrope i regije pojedinci, porodice, sportisti, pomorci koji žele diverzificirati svoj imovinski portfelj, iznajmljivati u gradu s jakom potražnjom ili jednostavno dio godine provoditi u drugačijem okruženju.​

Za tržišta u Hrvatskoj, BiH i Srbiji ovakav trend ima dvostruko lice. S jedne strane, pokazuje da se dio domaćeg kapitala oslobađa lokalnih ograničenja preskupih kvadrata bez sadržaja, sporih procedura i nedostatka planskog urbanizma. S druge, znači da novac koji je mogao završiti u novoj zgradi u Zagrebu ili Sarajevu sada finansira projekte na obali Perzijskog zaliva. ​

U tom razmaku između automobila i „aviona“ smjestili su se i kupci iz regije: premali da utiču na cijene u Dubaiju, ali dovoljno brojni da se za njih organizuju posebni letovi, obilasci i projekti.