KOLUMNA Dino Selimović: Kad Sarajevo pobjeđuje...

Gradovi budućnosti pobjeđuju zajedno

Kad Sarajevo pobjeđuje...

Zašto Sarajevo mora početi razmišljati o ekonomiji događaja, a ne samo o kalendaru manifestacija

Postoji jedna zanimljiva promjena koju posljednjih godina sve češće primjećujemo u međunarodnoj ekonomskoj i marketinškoj literaturi. Nekada su se gradovi međusobno takmičili industrijom, prirodnim resursima ili geografskim položajem. Danas se, međutim, sve više takmiče sposobnošću da privuku ljude - turiste, investitore, studente, umjetnike, sportiste, poduzetnike i velike međunarodne događaje.

Zbog toga savremene teorije razvoja gradova sve više govore o konceptima poput event economy, destination branding i city competitiveness. Iako na prvi pogled zvuče akademski, njihova poruka je vrlo jednostavna. Veliki kulturni, sportski i poslovni događaji više nisu sami sebi svrha. Oni predstavljaju razvojni alat kojim gradovi grade svoju međunarodnu prepoznatljivost, jačaju lokalnu ekonomiju, privlače investicije i stvaraju novu vrijednost za svoje građane.

Upravo zato Sarajevo ima priliku koju još uvijek ne koristi u potpunosti. Juli i avgust za naš grad nisu samo mjeseci godišnjih odmora. To su sedmice u kojima glavni grad Bosne i Hercegovine postaje regionalni centar filma, sporta, kulture, muzike i turizma. Evropske utakmice FK Sarajeva i FK Željezničar, kluba iz Ginisove knjge rekorda - SFK 2000 Sarajevo, brojna sportska takmičenja, veliki koncert najveće muzičke zvijezde u širem regionu Dine Merlina, Baščaršijske noći, 32. Sarajevo Film Festival, nastup Prodigyja i niz drugih pratećih muzičkih manifestacija, zajedno stvaraju nešto što je mnogo vrijednije od pojedinačnih manifestacija. Oni zajedno grade identitet grada.

Međutim, upravo tu dolazimo do pitanja koje bi trebalo postati tema ozbiljne razvojne politike.

Da li Sarajevo sve ove događaje posmatra kao jedan zajednički razvojni proizvod ili kao niz odvojenih manifestacija koje svaka vodi svoju priču? Upravo tu leži najveći prostor za napredak.

U svijetu više nije dovoljno organizovati dobar festival ili veliku sportsku manifestaciju. Konkurentni gradovi razmišljaju mnogo šire. Oni postavljaju pitanje šta ostaje nakon posljednje projekcije, posljednjeg zvižduka ili posljednje pjesme? Koliko će se gostiju ponovo vratiti? Koliko će ih preporučiti grad prijateljima? Koliko će poslovnih ljudi odlučiti organizovati konferenciju upravo ovdje? Koliko će novih investitora prvi put ozbiljno razmišljati o tom gradu? Drugim riječima, uspješni gradovi ne prodaju događaje. Oni prodaju razlog da ostanete još jedan dan. To je razlika između organizacije manifestacije i razvoja destinacije.

Sarajevo već ima gotovo sve što je potrebno za takvu priču. Ima jedan od najprepoznatljivijih filmskih festivala u ovom dijelu Evrope. Ima sportske klubove koji decenijama predstavljaju Bosnu i Hercegovinu na međunarodnoj sceni. Ima bogato olimpijsko naslijeđe, olimpijske planine, jedinstvenu historiju, autentičnu gastronomiju i sve bolju međunarodnu povezanost. Ima sve više poslovnih konferencija, kongresa i kulturnih događaja. Ali možda još uvijek nema dovoljno zajedničke strategije koja bi sve te pojedinačne vrijednosti povezala u jednu cjelinu. A upravo je sinergija ono što stvara konkurentnost.

Festival puni hotele. Hoteli pune restorane. Restorani angažuju lokalne proizvođače. Sportske manifestacije povećavaju potražnju za prijevozom i smještajem. Koncerti produžavaju boravak turista. Turisti obilaze muzeje, planine i stare gradske jezgre. Sve zajedno povećava promet malih i srednjih preduzeća. Tako nastaje ekonomija događaja.

Nijedan od tih događaja nije dovoljno veliki da sam promijeni ekonomsku sliku Sarajeva. Ali zajedno mogu stvoriti nešto mnogo važnije - reputaciju grada u koji vrijedi doći. I u koji se vrijedi ponovo vratiti.

Gosti koji dolaze iz Londona, Berlina, Istanbula, Pariza, Rima ili Dubaija, jednako kao i naši susjedi iz Zagreba, Podgorice, Beograda i Ljubljane, ne razmišljaju gdje završava jedna općina, jedan kanton ili jedan entitet. On ne zna gdje prestaje Sarajevo, a počinje Istočno Sarajevo, gdje su granice Ilidže i Novog Grada. Gosta zanima kvalitet usluge, sigurnost, gostoprimstvo, sadržaj i cjelokupno iskustvo koje će ponijeti sa sobom. Za turiste postoji samo jedno Sarajevo. Možda upravo zato brisanje granica ne treba početi na administrativnim kartama. Treba početi u našim glavama.

Sarajevo i Istočno Sarajevo, zajedno sa olimpijskim planinama, kulturnim institucijama, sportskim klubovima, turističkim zajednicama, hotelijerima, ugostiteljima, organizatorima manifestacija i privredom, imaju mnogo više razloga za saradnju nego za međusobno udaljavanje. Što budemo bolje sarađivali, to ćemo biti konkurentniji kao destinacija.

Istovremeno, rast mora biti održiv. Više gostiju znači i veću odgovornost. To podrazumijeva kvalitetniji javni prijevoz, uređene javne površine, efikasniji saobraćaj, više zelenih površina, digitalne usluge i bolje upravljanje javnim uslugama. Po tome se razlikuju gradovi koji kratkoročno privuku pažnju od onih koji dugoročno grade kvalitet života i ekonomsku vrijednost.

Na kraju, možda je najvažnija poruka upravo ona najjednostavnija.

Međunarodna istraživanja ekonomije događaja pokazuju da veliki koncerti, festivali i sportske manifestacije mogu proizvesti ekonomski učinak koji višestruko premašuje direktna ulaganja organizatora i javnih institucija. Međutim, taj povrat nije automatski. Najveći efekat ostvaruju gradovi koji događaj povežu sa hotelima, restoranima, lokalnim prijevozom, kulturnom ponudom, malim biznisima i dodatnim sadržajima zbog kojih gost ostaje duže i troši više. Drugim riječima, nije presudan samo broj posjetilaca, nego sposobnost grada da njihovo prisustvo pretvori u širi lanac vrijednosti.

U vremenu kada se gradovi sve više takmiče idejama, iskustvima i sposobnošću da sarađuju, možda je upravo to najveći razvojni izazov pred nama. Ne da organizujemo još jedan događaj, nego da naučimo kako da svaki događaj postane dio iste razvojne priče. Jer uspješni gradovi ne grade se pojedinačnim uspjesima. Grade se zajedničkom vizijom.

Kada pobijedi FK Sarajevo ili FK Željezničar, kada KK Bosna ostvari evropski uspjeh, kada SFK 2000 još jednom pokaže zašto je simbol ženskog sporta u Bosni i Hercegovini, kada koncert Dine Merlina okupi desetine hiljada ljudi ili kada Sarajevo Film Festival ponovo dovede svjetsku filmsku elitu u naš grad, ne pobjeđuje samo jedan klub, jedan organizator ili jedna institucija. Pobjeđuje Sarajevo.

A kada pobjeđuje Sarajevo, pobjeđuje i Bosna i Hercegovina.