Nihad Uk, premijer KS: Ne smijemo dozvoliti da žene karijerom plaćaju odluku da postanu majke
Podaci Agencije za statistiku BiH neumoljivi su: žene su obrazovanije od muškaraca, čine 64% diplomiranih studenata, a u dobi 30–34 godine čak 11,3 posto više njih ima završeno tercijarno obrazovanje. Najveći paradoks bosanskohercegovačkog društva u 2026. godini jeste da na tržištu rada ta prednost malo znači: žene su rjeđe samozaposlene, manje zastupljene na rukovodećim pozicijama, a majčinstvo i dalje predstavlja ozbiljnu kočnicu za puno radno vrijeme.
Događaji poput nedavno održanog Women 100 Impact Night, koje je podržala i Vlada Kantona Sarajevo, samo su jedan od znakova da se nešto pokreće. Ipak, ono što zaista mijenja pravila igre su sistemske promjene.
Raskorak obrazovanja i tržišta rada
Vlada Kantona Sarajevo, s tim u vezi, gradi vlastiti sistem podrške, ne čekajući državu. Sa premijerom Kantona Sarajevo Nihadom Ukom, razgovarali smo o benefitima koji su postignuti porodiljskim naknadama, organiziranjem i povećanjem broja produženih boravaka i vrtića i podrške ženskom poduzetništvu.
Gospodine Uk, žene su kod nas obrazovanije od muškaraca, ali znatno manje zaposlene. Kako objašnjavate ovaj paradoks?
„Taj podatak govori, prije svega, o ogromnom rasipanju ljudskog potencijala. Žene su, to podaci potvrđuju, marljivije i upornije u obrazovanju, ali sistem ih dočekuje kao da to nije dovoljno. Obrazovanje kaže „možeš sve“, a tržište rada „čekaj“. To nije prirodno stanje stvari, već posljedica patrijarhalnog društva, ali i decenija institucionalne nebrige.
Upravo zato smo u Kantonu Sarajevo odlučili da ne čekamo promjene na državnom nivou. Sami gradimo sistem koji tu prazninu popunjava i rezultati su itekako vidljivi. Kanton Sarajevo je jedini kanton u Federaciji BiH koji bilježi ne samo rast broja stanovnika, nego i mjerljiv rast kvaliteta života.“
Koji su, prema analizama Vlade KS, najveći generatori jaza o kojem govorimo? Je li riječ o prostoj spolnoj diskriminaciji pri zapošljavanju, platnim razredima u realnom sektoru ili nedostatku podrške majčinstvu?
„Radi se o više međusobno isprepletenih faktora i moramo biti iskreni prema sebi ako ih želimo riješiti. Imamo duboko ukorijenjene društvene stereotipe koji i dalje guraju žene prema zanimanjima s nižom tržišnom vrijednošću. Paradoks je da upravo na tim zanimanjima, obrazovanju, zdravstvu i socijalnoj zaštiti, počiva funkcionisanje cijele države, Prema podacima Agencije za statistiku BiH, žene čine 70% diplomiranih u oblasti obrazovanja i 79% u oblasti zdravstva i socijalne zaštite. Društvo živi od ženskog rada, a plaća ga ispod prosjeka.
Drugo, platna nejednakost je stvarna i podaci o zaposlenosti to potvrđuju: žena je manje među samozaposlenima i vlasnicima biznisa. Konkretni brojevi pokazuju da je svega 8,1% zaposlenih žena samozaposleno, naspram 13,8% muškaraca. Istraživanja pokazuju i da se teret majčinstva najkonkretnije vidi upravo kod žena s malom djecom: u 2024. godini manje od polovine žena s djecom mlađom od šest godina, tačnije 47%, bilo je zaposleno puno radno vrijeme, iako je taj udio u posljednjih pet godina porastao za 5 postotnih poena. Kod muškaraca, roditeljstvo nema takav efekat na zaposlenost.
Treće i možda najkrucijalnije: decenijama žene nisu imale potrebnu institucionalnu infrastrukturu. Nije bilo dovoljno vrtića, produženi boravak je bio luksuz, a porodiljska naknada od 225 maraka bila je poražavajuća. U Kantonu Sarajevo to smo promijenili i porodiljske naknade povećali za 440 posto - sa 225 na 1.261 marku.“
Odluke transformišu sistem
Koliko je sredstava iz budžeta Kantona usmjereno u programe podrške zaposlenim majkama i porodicama?
„Ukupna budžetska izdvajanja za ovu oblast porasla su sa 29 u 2020. na skoro 84 miliona maraka u 2024. godini, a taj trend se nastavlja. Samo za jednu redovnu mjesečnu isplatu naknada po osnovu zaštite porodice s djecom, u 2026. godini izdvajamo više od sedam miliona maraka za preko 13.000 korisnica. To nije rast koji se mjeri procentima, već stvarna transformacija sistema.
Za sufinansiranje boravka djece u predškolskim ustanovama izdvajamo više od 17 miliona maraka godišnje, što je oko 500 maraka mjesečno po djetetu iz budžeta Kantona. Ovim je obuhvaćeno više od 7.000 djece, a liste čekanja su eliminirane.
Uveli smo i besplatne, neinvazivne prenatalne testove, za šta je 2025. godine Zavod zdravstvenog osiguranja KS osigurao 1,1 milion maraka, a za 2026. godinu taj iznos smo povećali na 1,3 miliona maraka jer podrška majkama počinje mnogo ranije. Uz to, zahvaljujući Službi za zapošljavanje KS redovno usvajamo programe sufinansiranja zapošljavanja i samozapošljavanja koji ciljano obuhvataju i teže zapošljive kategorije, uključujući majke. Svaka od tih mjera je direktna i opipljiva podrška ženama.“
Vrtiće ste, dakle, riješili. Ali šta s djecom školskog uzrasta - tu kočnica za zaposlene majke ne nestaje?
„To je pitanje koje smo morali postaviti sami sebi. Majčinstvo ne prestaje s vrtićkim uzrastom, a politike koje staju na toj granici ostavljaju ženu na cjedilu u godinama koje su za karijeru možda i najkritičnije. Zato proširujemo produženi boravak u osnovnim školama, a osiguravamo i besplatne udžbenike jer svaka ušteda vremena i novca za roditelja direktna je investicija u njenu karijeru. Javni prevoz za učenike je besplatan, što rasterećuje i porodični budžet i svakodnevnu logistiku.
Naš cilj je da sistem prati dijete kroz cijelo obrazovanje, a roditelju, posebno majci, ostavi prostor da paralelno gradi karijeru. U Kantonu Sarajevo finansijama je pokriven cijeli život jednog čovjeka: od rođenja do starosti i to nije slučajnost, već odluka.
Konkretan primjer je produženi boravak. Vlada Kantona Sarajevo usvojila je, na prijedlog Ministarstva za odgoj i obrazovanje, i ove godine Program sufinansiranja troškova produženog boravka za učenike od prvog do četvrtog razreda osnovnih škola u školskoj 2026/2027. godini, nastavljajući jednu od najznačajnijih mjera podrške porodicama s djecom školskog uzrasta. Produženi boravak organizovan je u 46 javnih osnovnih škola, dok se na području Kantona Sarajevo realizuju ukupno 52 programa produženog boravka, uključujući i šest privatnih škola. Ovu uslugu koristit će oko 2.000 učenika i njihovih porodica.
Jedna od najvažnijih karakteristika Programa je snažna finansijska podrška porodicama. Iako stvarni mjesečni trošak produženog boravka po učeniku iznosi približno 660 maraka, roditelji učestvuju sa svega 160 maraka mjesečno i to za dio troškova ishrane tokom devet mjeseci školske godine. Preostalih oko 500 maraka mjesečno po djetetu, odnosno približno tri četvrtine ukupnih troškova, finansira se iz budžeta Kantona Sarajevo. Na taj način Kanton preuzima najveći dio finansijskog tereta organizacije produženog boravka, omogućavajući da ova usluga ostane dostupna velikom broju porodica.
Treba reći da se ta mreža širi: prije četiri godine na području Kantona Sarajevo djelovala su 33 produžena boravka, danas ih ima ukupno 52. Za djecu koja nastavu pohađaju prema individualno prilagođenom programu, produženi boravak, uključujući i ishranu, potpuno je besplatan.“
Efekti su važniji od brojeva
Kada govorimo o realnom sektoru i biznisu, s kakvim poticajnim programima ministarstva u Vašoj vladi izlaze pred žene poduzetnice? Postoje li posebne linije finansiranja ili grantovi za start-up biznise koje pokreću žene?
„Od 2022. do 2026. godine, kroz program razvoja ženskog poduzetništva, podržali smo 245 privrednih subjekata čiji su većinski osnivači žene. Gledamo li ukupne programe Ministarstva privrede, 457 od 1.083 podržana subjekta imaju žene kao većinske vlasnice ili odgovorne osobe. Za to smo izdvojili oko 6,7 miliona maraka.
Ali ja ne bih stao na brojkama ulaganja. Važnije pitanje je efekat. Koje od tih firmi rastu, zapošljavaju, ostaju na tržištu? Upravo zato kroz Centar za razvoj poduzetništva radimo na mentorstvu, edukaciji i tržišnom umrežavanju jer sam kapital bez znanja i mreže nije dovoljan.“
Mnoge poduzetnice ističu da im je administrativni aparat najveća kočnica na samom početku, kada tek osnivaju biznis. Šta Kanton Sarajevo radi na polju olakšavanja birokratskih procesa za male biznise?
„Svjesni smo da na samom početku administrativni aparat često predstavlja najveću kočnicu za poduzetnice. Birokratija je problem koji nijedan kanton ne može u potpunosti riješiti sam jer su nadležnosti rasute na više nivoa vlasti. Ono što možemo i radimo jeste digitalizacija procedura koje su u kantonalnoj nadležnosti, skraćivanje rokova, smanjivanje broja koraka pri registraciji.“
Između optimizma i iskustva
Kakva je trenutna struktura na pozicijama odlučivanja u Kantonu Sarajevo kada je u pitanju rodna ravnopravnost?
„Četiri ministrice od dvanaest je 33 posto, što je iznad prosjeka u regiji. Ali ako govorimo o rodnoj ravnopravnosti kao sistemskom cilju, a ne kao statističkoj kvoti, onda moramo biti precizniji u pitanjima: koliko žena je na pozicijama generalnih direktora, sekretara ministarstava, rukovodećih mjesta u javnim preduzećima na nivou cijele BiH?
I ta slika, gledano na nivou cijele BiH, nije jednoobrazna. U pravosuđu su žene stvarno na čelnim pozicijama: 65% sutkinja i 52% tužiteljica, prema podacima za 2024. godinu. Kada govorimo o diplomatiji, imamo samo 25% ambasadorica i generalnih konzulica, što je omjer koji se nije mijenjao gotovo deset godina. U upravnim odborima najvećih kompanija na berzi u našoj zemlji, žene čine samo 14% članova, a u upravnim odborima sportskih saveza svega 9%. Čak i u nauci, gdje žene čine 52% istraživača u BiH, i dalje se rjeđe prijavljuju za patente - samo 12% prijavljenih patenata dolazi od žena. Ta razlika između oblasti, gdje su neke gotovo izjednačene, a druge daleko od toga, najbolje pokazuje da napredak nije linearan i da broj ministrica sam po sebi nije dovoljan pokazatelj.
Istinski test rodne ravnopravnosti u institucijama nije broj žena u vlasti, to su uslovi pod kojima one rade, mogućnost napredovanja i to postaje li njihovo prisustvo norma ili iznimka koja se posebno obilježava.“
Zašto je to tako? Radi li se o klasičnoj diskriminaciji ili se žene ne javljaju na konkurse za takve pozicije jer ne vjeruju sistemu?
„Radi se o kombinaciji faktora koje ne smijemo trivijalizirati. Jedan dio je sistemski, žene koje godinama balansiraju između karijere i porodice bez adekvatne podrške nemaju jednake startne pozicije za ambiciozne karijerne korake. Drugi dio je kulturološki jer i dalje postoji neizgovoreno očekivanje da liderstvo „prirodno“ pripada muškarcima.
Ali postoji i treći faktor koji se rjeđe imenuje: racionalni oprez. Žena koja je vidjela da sistem nije nagrađivao njene prethodnice nema razloga vjerovati da će nagraditi nju. To nije pesimizam, to je iskustvo. I jedini način da se to iskustvo promijeni jest da sistem počne davati drugačije rezultate. Naš odgovor su vrtići, porodiljske naknade i konkretna ulaganja.“
Šta biste izdvojili kao najveći uspjeh svoje Vlade kada je riječ o unapređenju položaja žena u društvu i ekonomiji?
„Teško mi je izdvojiti jedno, ali ako moram, rekao bih da je to što smo promijenili logiku sistema. Nismo čekali da problem postane toliko vidljiv da se više ne može ignorisati. Krenuli smo od pretpostavke da žena koja rađa dijete ne smije zbog toga platiti karijerni ili finansijski trošak koji muškarac ne plaća.
Evo da ponovimo - porodiljska naknada povećana je za 440 posto, skoro 84 miliona maraka izdvaja se godišnje za porodice, eliminisane su liste čekanja u vrtićima za više od 7.000 djece, izdvojili smo 6,7 miliona maraka za žene poduzetnice... To su brojke. Ali iza svake od njih stoji jedna konkretna žena kojoj je sistem ovaj put rekao: dobrodošla si i nisi sama.“
KS kao mjesto jednakih prilika
Često možemo čuti rečenicu, nerijetko je i sami izgovaramo, da žene moraju birati između karijere i porodice jer ipak tri stuba kuće drži žena. Može li društvo koje od žena očekuje takav izbor uopće biti konkurentno?
„Ne može, i ekonomija to potvrđuje bez sentimentalnosti. Svaka analiza konkurentnosti modernih ekonomija pokazuje direktnu korelaciju između učešća žena na tržištu rada i BDP-a po glavi stanovnika. Skandinavija nije uspješna uprkos rodnoj ravnopravnosti, ona je uspješna dijelom zahvaljujući njoj.
BiH gubi dvostruko. Gubi produktivnost visokoobrazovanih žena koje su istisnute s tržišta rada ili rade ispod svojih kapaciteta i gubi ih fizički jer kada sistem ne nudi perspektivu, one odlaze. S njima odlazi i znanje i porezi i djeca koja bi ovdje odrasla. Rodna ravnopravnost nije pitanje pravičnosti samo po sebi, to je pitanje ekonomskog preživljavanja jednog društva koje ne može priuštiti rasipanje polovine svog ljudskog potencijala i mi je u Kantonu Sarajevo tretiramo upravo tako.“
Kada bismo ovaj razgovor vodili za pet godina, šta biste željeli da budu pokazatelji da je Kanton Sarajevo postao mjesto jednakih prilika za žene i muškarce?
„Po tome što to pitanje više nećemo morati postavljati.“