Vlada KS mladima plaća dio kirije: Evo koliko će iznositi subvencija

Vlada Kantona Sarajevo planira mladima od 18 do 35 godina subvencionirati stanarinu tokom 12 mjeseci, u iznosu do 300 KM mjesečno, a ova mjera mogla bi imati mnogo širi efekat od same finansijske pomoći mladima. Naime, subvencija se neće moći ostvariti bez ugovora o najmu stana ili kuće koji je uredno ovjeren u Poreznoj upravi. Time bi zakupci dobili snažan razlog da od stanodavaca traže legalan ugovor i prijavljen najam.

Prema dokumentu „Novi okvir stambene politike prema mladima KS do 2030. godine“, čak 80 posto dugoročnog najma stambenog fonda u Sarajevu nalazi se u sivoj ekonomiji, dok se kod kratkoročnog najma taj udio procjenjuje na 75 posto. Upravo zbog toga subvencija bi mogla postati jedan od mehanizama koji će dio tržišta iz neformalnih dogovora prebaciti u legalne tokove. Ugovor o najmu mora sadržavati stvarni iznos stanarine, a prihod koji stanodavac ostvaruje iznajmljivanjem nekretnine podliježe oporezivanju.

Prema važećim pravilima, porez na dohodak od imovine iznosi 10 posto, odnosno efektivno osam posto kada se uzmu u obzir priznati troškovi održavanja stambene jedinice. Sam ugovor, međutim, ne znači automatski da je porezna obaveza prijavljena, jer je stanodavac dužan podnijeti prijavu Poreznoj upravi FBiH. Upravo tu se otvara pitanje kontrole, jer će mnogo veći broj ugovora zbog subvencije biti formaliziran i dostupan nadležnim institucijama.

Poseban problem mogao bi nastati zbog pokušaja prikazivanja lažnog iznosa kirije. Stanodavac bi, naprimjer, mogao u ugovor staviti da stanarina iznosi 1.000 KM, iako zakupac stvarno plaća 700 KM, kako bi se kroz subvenciju ostvario veći iznos. Obrnuta situacija također je moguća – u ugovoru bi mogla biti navedena kirija od 700 KM, dok bi zakupac stvarno plaćao 1.000 KM, a razliku bi davao „na ruke“, kako bi se smanjila porezna obaveza.

Jedno od mogućih rješenja jeste da se subvencija uslovi plaćanjem kirije preko bankovnog računa, čime bi se lakše mogao provjeriti stvarni iznos koji zakupac plaća. U suprotnom, postoji prostor za zloupotrebe, ali i za ozbiljne probleme između stanodavaca i zakupaca. Stanodavac koji prijavi manji iznos od stvarno dogovorenog može kasnije imati problem da sudskim putem potražuje razliku, dok bi namjerno prikazivanje većeg iznosa radi ostvarivanja veće subvencije moglo otvoriti i pitanje odgovornosti za prevaru ili porezne nepravilnosti.

Subvencija od 300 KM mjesečno tako bi mogla biti mnogo više od pomoći mladima koji teško dolaze do vlastitog doma. Ona bi mogla izvršiti pritisak na tržište najma vrijedno stotine miliona maraka i natjerati dio stanodavaca da prvi put formalno prijave svoje prihode. Za mlade to znači finansijsku pomoć, ali i veću sigurnost kroz ugovor, dok bi za vlasnike nekretnina mogla značiti kraj prakse da se stvarna cijena najma dogovara mimo službenih dokumenata.