Kroz osam godina predanog rada, kompanija se razvila u važnog aktera na domaćem energetskom tržištu, uspostavljajući model "virtuelnog gasovoda" koji je osigurao stabilno snabdijevanje za brojne industrijske gigante u regiji.

Razvoj bez zaduživanja i rizika

Pod njegovim vođstvom, Prvo gasno društvo je dokazalo da se strateškom vizijom, bez kreditnih zaduženja i uz oslanjanje na sopstvene resurse, može izgraditi održiv i profitabilan poslovni sistem. Danas, kada priprema predaju kormila mlađim snagama, iza sebe ostavlja modernu infrastrukturu, proširene kapacitete i tim stručnjaka spreman za nove tržišne iskorake.

Gospodine Koziću, za nekoliko sedmica zvanično odlazite u penziju. Kada podvučete crtu ispod svih tih godina vođenja Prvog gasnog društva Zvornik, kako Vam danas izgleda taj razvojni put, iz perspektive nekoga ko je vodio svaki korak?

„Kada se osvrnem unazad i sjetim se prve godine, kada smo krenuli „sa zelene livade“, mogu reći da smo za ovih osam godina prošli jedan potpuno prirodan put laganog razvoja i napretka, vlastitim sredstvima, bez kredita i bez drugih aktera u ovom poslu, odnosno drugih partnera. Mislim da smo ispunili zamisao koju smo sebi zadali te prve godine – da konstantnim razvojem i povećanjem prodaje obezbijedimo dovoljno sredstava da dođemo do vlastitog pogona i vlastitog tržišta, kao i značajnog učešća na tom tržištu. Dakle, trudili smo se da to bude prirodan put, bez zaduživanja i bez ikakvih velikih privrednih rizika.“

Kako danas izgleda tržište komprimovanog prirodnog gasa (CNG) u BiH u odnosu na period kada ste startali? Na čemu se primarno zasniva Vaša liderska pozicija i koje dileme ili barijere postoje kod velikih sistema kada ih uvjeravate da pređu sa tradicionalnih energenata na CNG?

„Mislim da smo našim ulaskom sa prirodnim gasom na tržište Bosne i Hercegovine, potom ulaskom Junuzović Copexa, a u posljednjih nekoliko godina i Optima grupe, kvalitetno nametnuli tržištu informaciju o prirodnom gasu. Prelazak i osvajanje novih kupaca ide sporije, ali toga smo bili svjesni jer ljudi, odnosno privreda u BiH, osim u Zvorniku i Sarajevu, nema iskustvo sa prirodnim gasom.

Svima drugima moramo otići više puta, razgovarati o ponudama i objašnjavati koja je razlika između komprimovanog prirodnog gasa i ostalih energenata. Ide dosta sporo, ali stalno ide uzlaznom linijom i svake godine imamo jednog, dva ili tri nova kupca. Tako da smo zadovoljni, a to lagano širenje uklapa se u naš koncept postepenog razvoja bez zaduživanja.“

Besprijekorna logistika i briga o kupcima

Za potrošače koji nemaju pristup klasičnoj gasnoj mreži, Vi funkcionišete kao svojevrsni „virtuelni gasovod“. Kako u praksi funkcioniše Vaša logistika „tačno na vrijeme“, sa 30 mobilnih skladišta, na kojim pritiscima radite kompresiju i koje biste ključne projekte ili reference izdvojili kao Vaše najveće uspjehe?

„Da, funkcionišemo upravo kao virtuelni gasovod jer fiksni gasovod funkcioniše samo od Zvornika do Sarajeva. Svi drugi zavise od naših gasnih skladišta. Dostigli smo broj od 30 gasnih skladišta i to prati našu viziju postepenog razvoja i širenja.

Naša logistika funkcioniše besprijekorno. Ona nam daje veliki podstrek, tako što smo, osim personalno, odnosno ljudski, sa energetskim sektorom naših kupaca uvezani i telemetrijski. Naši ljudi – vozači, kompresoristi, komercijalisti, dakle svi – uvezani su sa našim kupcima i pratimo njihovu potrošnju iz sata u sat. Znamo koliko i kako ide pražnjenje, tako da smo potpuno relaksirali naše kupce. Oni ne moraju uopšte da brinu, jer naši ljudi u svakom momentu znaju kada treba biti tamo da bi izvršili zamjenu punog za prazno i da kupac nema nijednu brigu.

Kao referencu ističemo saradnju sa Tos Čelikom, turskom kompanijom koja je kupila Željezaru u Nikšiću. Njih smo tri godine besprijekorno snabdijevali komprimovanim gasom, pri čemu smo morali savladati Romaniju, zatim Čemerno, pa potom prevoj Vilusi između BiH i Crne Gore, a da nijednom u te tri godine nismo imali kašnjenja u isporuci niti je kupac imao probleme sa nedostatkom energenata.“

Tržište gasa u BiH izuzetno je osjetljivo na regionalnu geopolitiku i zavisnost od uvoza i to je naša realnost. Ranije ste isticali važnost harmonizacije legislative i otvaranja prema novim pravcima opskrbe. Kakvo je stanje u praksi danas i koliko geopolitička previranja utiču na dugoročna planiranja i cijenu energenta za krajnje kupce?

„Geopolitika je najveći problem i jedini na koji mi ne možemo uticati, nego se moramo uklapati i snalaziti, jednom riječju, tražiti rješenja kojima to zaobilazimo i nadomještamo i slično.

Najveći manjak je neusaglašena legislativa između dva entiteta u BiH. To bi trebalo harmonizovati na državnom nivou. Iz toga bi proizašao zajednički interes i pristup da bude što više konekcija za Bosnu i Hercegovinu. Pored postojeće, koju ni po koju cijenu ne smijemo „gurati pod tepih“ ili nasilno odstranjivati ruski gas, treba jednostavno dovesti i druge dobavljače.

Južnoj interkonekciji dajemo punu podršku da dođe, a, ako je moguće, i sa trećeg pravca. Da se nastavi iz Broda i Optime Grupe, da dođemo i sa te strane. Kada bi bila tri ponuđača, rezultat toga bi bio da bi se oni međusobno borili za svoj dio tržišta, a privreda BiH bi birala najjeftinijeg i tako postizala najbolje rezultate.“

Dekarbonizacija kao imperativ

U vrijeme kada EU nameće rigorozne dekarbonizacijske ciljeve i CBAM takse, CNG se promoviše kao ekološki znatno prihvatljivija opcija sa manjom emisijom štetnih gasova. Vidite li CNG samo kao most i prelazno rješenje u tranziciji ka obnovljivim izvorima ili kao dugoročno održivu opciju za bh. privredu?

„U drugom dijelu pitanja vidim da i jedno i drugo stoji. I kao most i kao prelazno rješenje, a dugoročno, naravno, ne odustajemo – on spada u red ekološki najprihvatljivijih i najpovoljnijih energenata. On će svoje mjesto uvijek imati na tržištu, ne samo BiH, nego i šire.

Što se tiče prvog dijela pitanja, nametanje dekarbonizacije i ostaloga, u tom pravcu treba ići, da se spašavaju atmosfera i planeta. Mislim da privreda, pogotovo veći privredni subjekti, nedovoljno prihvataju, ne mogu reći da ne razumiju, da bi CNG u ovom momentu bio vrlo prihvatljiv energent, da se smanji učešće uglja i CO₂ i da se izbjegnu predviđene takse koje se nameću.

CNG bi baš u pravom momentu bio najbolja opcija do iznalaženja nekih trajnijih rješenja, kao što su hidrogen ili neki drugi izvori energije, a ne termoelektrane, što će vrijeme pokazati. U svakom slučaju, CNG je idealno pozicioniran da u ovom momentu pomogne i Elektroprivredi, koja zavisi od termoelektrana i uglja, da dođe kao novo, jeftinije i bolje rješenje.“

Da li Prvo gasno društvo Zvornik planira širenje svojih kapaciteta ili iskorak na susjedna tržišta? Gdje vidite najveći neiskorišteni potencijal za rast u narednom periodu?

Mi se već širimo, uvodimo i treći i četvrti kompresor u proizvodnju i to je naša poslovna politika i misija – stalni i lagani uspon i povećanje kapaciteta i tržišta vlastitim sredstvima.

Na stranim tržištima smo prisutni od prvog momenta. Kao što sam rekao, snabdijevali smo Tos Čelik u Nikšiću, u pregovorima smo sa Pivarom iz Nikšića, snabdijevali smo Toplanu u Valjevu, kao i kinesku kompaniju Serbia Zijin Copper u Boru jer je naša ponuda komprimovanog gasa bila bolja i povoljnija od ponuđača iz Srbije.“

Velike investicije iz vlastitih sredstava

U skladu sa rastom poslovanja, Prvo gasno društvo je investiralo i u sopstvenu infrastrukturu. Kupljeno je više od 3.000 kvadratnih metara zemljišta, na kojem je izgrađena moderna industrijska hala i nova upravna zgrada. To je, bez sumnje, kruna Vaše radne karijere u ovom privrednom subjektu?

„Završili smo novi pogon od 1.000 kvadrata, novu upravnu zgradu od 250 kvadrata i novu kompresorsku stanicu, sve u modernom stilu. Uspjeli smo da izdvojimo vlastita sredstva, a da pritom nismo ugrozili tekuće poslovanje, niti poslovnu politiku konstantnog rasta i širenja tržišta.

Sve to smo uradili na novoj lokaciji, u neposrednoj blizini primopredajne stanice Srbije i Bosne i Hercegovine. I, što je vrlo važno, na toj stanici ćemo imati i ponudu CNG-a za stanovništvo.

To je sljedeća faza koju će moji kolege, koji nastave ovaj posao, na temeljima dosadašnje poslovne politike, predstaviti i građanstvu, kako bi pokazali kolike uštede mogu ostvariti ukoliko svoje automobile, autobuse i kamione prebace na metan.

Već imamo zahtjeve ljudi koji vide na mapi da u Zvorniku posluje Prvo gasno društvo i stalno zovu. Trenutno su to kupci iz Srbije, koji imaju bogatije iskustvo u korištenju CNG-a u odnosu na naše kupce, ali mislim da će, po inerciji iz međusobnih razgovora, pogotovo prevoznici, sve više dolaziti i tražiti da natoče kamione.

Nova stanica će to ponuditi, što će biti značajna faza i novi podstrek za uvećanje profita ove firme.“

Zapošljavate preko 30 ljudi i pravim liderima je jasno da su tehnologija i mreža beskorisne bez pravog tima. Šta za Vas u praksi znači briga o zaposlenima? Kako ste gradili internu kulturu u kompaniji i koja je Vaša posljednja direktorska poruka timu koji ostavljate iza sebe?

„Čitava moja karijera u privredi utemeljena je na tome da samo uspješan tim i zadovoljni ljudi mogu dati najbolje rezultate. Uvijek sam se oslanjao na ljude, kombinovao iskustvo, davao povjerenje onima koji su stasali u firmama u kojima sam bio na čelu, koristio njihovo stečeno znanje i uvodio mlađe ljude koji su tek završavali fakultete, takođe dajući im puno povjerenje i podršku, ne samo od mene lično, nego i svih kolega.

Jednom riječju, svoj rad sam temeljio na tome da napravim zdravu radnu atmosferu i povjerenje među ljudima. Naravno, to su morale pratiti i plate, na čemu sam uvijek insistirao. Jer, samo zadovoljan čovjek može biti dobar radnik.

Svi su to osjećali kao svoju kuću. To sam im stalno ponavljao – da se u firmu ne dolazi zbog ljubavi, nego zbog plate, da se svi troškovi i obaveze prema državi moraju izmiriti i da je ono što zaradimo naše. I uvijek sam im izlazio u susret sa svim primanjima mimo plate, poput 13. plate, nagrada za praznike i na sve moguće načine, da bi oni to shvatili kao vlastitu kuću.“

Sistem koji ne ovisi o jednom čovjeku

Odlazak dugogodišnjeg direktora u penziju uvijek je osjetljiv trenutak za svaku kompaniju. Ostajete li, ipak, u kompaniji ili u energetskom sektoru, ali u nekoj drugoj ulozi, možda ulozi savjetnika?

„Mislim da politika koju sam promovisao, politika kadrova, ne daje nikakav osjetljiv trenutak. U jednoj kompaniji, makar bila i mala kao što je naša, uvijek ima troje-četvoro ljudi koji u svakom momentu mogu nastaviti sve te poslove, tako da ni tržište, a ni kompanija ne osjete bilo kakve promjene. Ovdje imamo tim ljudi koji u svakom momentu može odgovoriti svim zahtjevima i izazovima tržišta.“

Prije ulaska u energetski sektor imali ste i političku karijeru, a posjedujete i iskustvo u radu sa investicionim fondovima. Koliko Vam je ta specifična kombinacija poznavanja sistemskih mehanizama i finansija pomogla u vođenju privatne kompanije i gdje je zapravo manji stres, u politici ili u realnom sektoru?

„Nije neskromno reći da imam bogatu privrednu karijeru. Imao sam sreću da se po završetku fakulteta vratim u malu sredinu, rodno mjesto Ljubinje, gdje sam vrlo mlad, sticajem okolnosti, došao na rukovodno mjesto. Poslije sam to stalno dograđivao i mijenjao poslove.

Zanimale su me i nove branše, nova tržišta i novi ljudi. Na taj način sam sticao novo iskustvo, prijateljstva i sve ono što je neophodno da se bude uspješan. Uvijek sam išao na nova mjesta. Vrlo često sam išao sa boljeg na gore jer me izazivalo da napravim još bolje i uspješnije rezultate.

Na tri-četiri mjesta koja sam obavljao u karijeri imao sam dominantnu poziciju, odnosno preuzimao sam lošije kolektive i, bez lažne skromnosti, mogu reći da sam svaki od njih podigao na zavidan nivo i napravio uspješne firme.

Kad je u pitanju stres, njega je mnogo više u politici. Tu se mora imati mnogo više „lica“, moraju se imati razne priče, razne postavke u kojima možda ni sam ne bih tako postupio. Prosto, politika te natjera, vuče te da pričaš više nego što treba. Mislim da je stresa u realnom sektoru mnogo manje i tu čovjek vidi direktno rezultate svog rada, dok u politici to zavisi od mnogih faktora na koje ne možeš uticati.

Prema tome, moje srce je stalno u realnom sektoru i najradije vidim sebe tamo. Uostalom, tako sam se ponašao čitav radni vijek.“

Pamtite li samo uspjehe ili i o greškama na kojima svi učimo rado pričate? Iz koje ste greške najviše naučili?

„Da budem iskren, pamtim više uspjeha. Greške su bile sitne, nisu me puno opterećivale niti pravile neke probleme, ni u privatnom životu ni u privredi, tako da su uspjesi veći dio moje životne i radne karijere. Svaku firmu sam ostavljao stabilnu, išao dalje, tražio nove izazove i učio na tuđim greškama. Posmatrao sam kako su stare kolege griješile i šta bi se moglo ispraviti jer sam preuzimao firme koje su potonule upravo zbog grešaka drugih, a mene je inspirisalo i uveseljavalo da ih vratim na pravi put, na put uspješnih kolektiva.“

Važnost dobrih međuljudskih odnosa

Spomenuli smo Vaš kraj radnog vijeka i prelazak u jednu mirniju životnu fazu. Po čemu biste voljeli da Vas pamte zaposleni, a po čemu poslovni partneri?

„Priroda je neumitna. Neko je dobro osmislio da čovjek u starijem dobu ima manje energije i da se treba povlačiti u mirniji život. Na kraju dolaze unuci, neke druge ljubavi, gdje treba dio sebe ostaviti i u tome.

Ranije sam, tokom ovog razgovora, govorio da sam razvijao atmosferu i trudio se da čitav kolektiv bude zadovoljan, da se nijedan čovjek ne ošteti, i istu sam atmosferu njegovao sa poslovnim partnerima.

Više od 60 odsto mojih poslovnih partnera završavalo je kod mene kući. Stvarao sam pozitivnu klimu i u tome mi je dosta pomoglo moje obrazovanje, s obzirom na to da sam, pored ekonomije, završio i bogosloviju. Tako nisam dozvoljavao ni nemirima, niti nepriličnim, bogohulnim temama da ulaze u moj život i kolektive u kojima sam radio. Trudio sam se da sve bude onako kako Bog zapovijeda – zdravo, korisno, dugovječno, na zadovoljstvo svih sa kojima sam sarađivao.“

Na kraju, može se reći da ste zadovoljan i ispunjen čovjek?

„Prezadovoljan. I karijerom i porodicom. Bog mi je uzvratio na najbolji način, sve što sam maštao ispunilo se i ostvarilo.„

Kolačići i privatnost

Dušan kozić

Dušan Kozić, Prvo gasno društvo Zvornik; Iza sebe ostavljam stabilnu kompaniju i tim koji može odgovoriti svim izazovima