Brojke pričaju svoju priču: više od 15.000 aktivnih žena mjesečno, tim od preko 80 ljudi, korisnice na nekoliko kontinenata, vlastita aplikacija, fizički centar, stručni tim i nova TV platforma. Sve je to Fitness Anny. Ali priča koju je pod ovim imenom stvorila Ilijana Bodlović nije počela nijednom od tih brojki, a zasigurno se neće ni završiti. Počela je sa vlastitih 120 kilograma i pitanjem kako napraviti ono što je jednoj ženi tada nedostajalo.

Iz male sale u Grudama, iz koje je počela, preko Ljubuškog, do žena koje danas treniraju s njom iz Australije ili Amerike, naša sugovornica izgradila je biznis koji je davno prerastao klasičnu definiciju fitnessa. Dok govori o rastu, tehnologiji i planovima, stalno se vraća na istu tačku: žena ne smije postati samo broj.

Od osobne borbe do zvijezda

Možda zato njena priča nije samo priča o uspjehu brenda, već priča o tome kako se od ličnog iskustva pravi poslovni model, od poslovnog modela sistem, a od sistema brend koji prelazi granice, bez gubitka razloga zbog kojeg je uopće nastao.

Gospođo Ilijana, prošle godine razgovarale smo o trenutku kada je Any Fitness prerastao brend jedne žene i postao sistem. Danas, kada pogledate put od male sale do brenda koji okuplja veliki tim i korisnike iz različitih zemalja, šta Vam je zapravo najnevjerovatnije u cijeloj toj priči?

„Najnevjerojatnije mi je to što ništa od ovoga na početku nisam mogla ni zamisliti. Ja nisam krenula s velikim poslovnim planom i idejom da napravim kompaniju. Krenula sam iz svoje osobne borbe i iz želje da budem trener kakvog sam ja trebala kada sam se borila sa svojih 120 kilograma. Počela sam u maloj sali, s vrlo malo mogućnosti, ali s ogromnom željom i vjerom u ono što radim. Danas kada vidim koliko ljudi radi u Fitness Anny, koliko žena svakodnevno trenira s nama iz različitih dijelova svijeta, kada vidim naš centar, aplikaciju, stručni tim, tehnologiju koju razvijamo i sve ono što tek pripremamo, nekada stvarno stanem i pomislim: „Bože, jesmo li mi stvarno sve ovo napravili?“ Ali znate što mi je još nevjerojatnije? Što se suština nije promijenila. I danas mi je jednako važna ona jedna žena s druge strane ekrana kao što mi je bila važna žena koja je prije desetak godina stajala ispred mene u maloj sali. Možemo narasti još deset puta, ali to nikada ne smijemo izgubiti.“

Koliko je Any Fitness danas velik biznis? Koliko ljudi čini Vaš tim, koliko žena koristi Vaše programe i koliko se poslovni model danas razlikuje od onoga s kojim ste počeli?

„Kada izgovorim brojke, nekada ih ni sama nisam svjesna. Danas imamo više od 15.000 aktivnih žena mjesečno, tim od preko 80 ljudi i klijentice doslovno širom svijeta od Bosne i Hercegovine, Hrvatske i cijele regije, preko Njemačke, Austrije i Švicarske, pa sve do Amerike, Kanade i Australije. Ali broj žena nikada mi nije bio najvažniji. Ja uvijek kažem da moje žene nisu Pokemoni da ih skupljamo. Iza svakog tog broja je jedna stvarna žena, njezina obitelj, njezin problem, njezino zdravlje i njezina priča. Danas imamo cijeli sustav različitih treninga i programa, podršku trenera, psihologa, nutricionista, fizioterapeuta, ginekologa, pedagoga, edukatora i drugih stručnjaka. Imamo vlastitu aplikaciju, fizički Fitness Anny centar, programe za različite generacije i potrebe, sadržaje za djecu, trudnice, žene 50+, žene sa zdravstvenim poteškoćama, treninge u teretani, a sada širimo cijelu priču i na televizore. Poslovni model se zato ne može ni usporediti s početkom. Nekada sam ja bila gotovo sve. Danas mora postojati sistem koji će funkcionirati i kada Anny nije u prostoriji. I mislim da je upravo to najveći pokazatelj koliko smo narasli.“

Kako se mijenjala definicija uspjeha

Vaš je rad odavno prepoznat i kroz različite nagrade i priznanja. Jesu li Vam nagrade još uvijek važne ili ste u fazi u kojoj Vas više raduje nešto drugo, možda poruka žene kojoj je Any Fitness promijenio svakodnevicu, vratio zdravlje ili vjeru u sebe?

„Bila bih nezahvalna kada bih rekla da mi nagrade ništa ne znače. Naravno da znače. Kada netko prepozna vaš trud i sve ono što godinama stvarate, lijepo je i čovjek bude ponosan. Ali meni najveća nagrada nikada nije stajala na polici. Najveća nagrada je kada mi žena napiše da je ponovno zavoljela sebe. Kada kaže da se nakon godina boli ponovno može normalno kretati. Kada žena koja je skinula 30, 40, 50 ili više kilograma kaže da je dobila novi život. Imali smo i žene koje su nam pisale da su nakon dugo godina ostale trudne, žene koje su progovorile o traumama koje su godinama nosile u sebi, žene koje su se ponovno počele smijati. E, kada pročitate takvu poruku, onda vam ni najveće priznanje na svijetu ne može izazvati tu emociju. Zato uvijek kažem svojim ženama: vi ste moja najveća nagrada. Zbog vas uvijek idem još jače.“

Kada usporedite staru sebe koja je prije nekoliko godina stala pred prvu grupu žena i sebe danas, kada vodite kompaniju, šta se najviše promijenilo; u načinu rada, donošenja odluka, pa čak i gledanja na uspjeh?

„Promijenila sam se jako puno, a opet mislim da sam u nekim najvažnijim stvarima ostala potpuno ista. Nekada sam sve radila sama i mislila sam da tako mora biti. Danas znam da ozbiljan posao ne možete graditi sami. Morala sam naučiti delegirati, vjerovati ljudima, donositi puno teže odluke i prihvatiti da više ne odgovaram samo za sebe. Kada imate preko 80 ljudi u timu, iza tih ljudi su obitelji i tada svaka vaša odluka nosi puno veću težinu. Promijenio se i moj pogled na uspjeh. Nekada je uspjeh bio napuniti salu. Onda je bio imati tisuću žena online. Pa deset tisuća. I shvatite da, ako stalno uspjeh definirate samo brojkom, nikada nećete biti zadovoljni. Danas mi je uspjeh kada napravimo nešto za što su nam jučer govorili da je nemoguće, kada moj tim raste zajedno sa mnom i kada naše žene nakon toliko godina i dalje osjećaju da smo tu za njih. Ostvarila sam mnogo, Bogu hvala, ali stvarno mislim da sam tek počela.“

Najbolje tek dolazi

Kada govorimo o Anny Fitnessu, više ne govorimo samo o treningu, već i o programima, aplikaciji, zajednici i različitim digitalnim sadržajima. Je li Vaša vizija od početka bila stvaranje cijelog ekosistema za žene ili je biznis rastao zajedno s potrebama Vaših korisnica?

„Ne. Kada bih rekla da sam prije desetak godina imala nacrtano sve ovo što danas postoji, lagala bih. Fitness Anny je rastao zajedno s mojim ženama. One su nam zapravo pokazivale što im treba. Shvatili smo da nije dovoljno ženi dati trening ako ona ima problem s prehranom. Onda smo uključili nutricioniste. Shvatili smo da nije dovoljno riješiti prehranu ako iza problema stoje emocionalno prejedanje, stres, trauma ili manjak samopouzdanja. Uključili smo psihologe. Onda su došla pitanja o kralježnici, koljenima, dijastazi, trudnoći, menopauzi, različitim zdravstvenim stanjima... i tako smo nastavili graditi. Danas želim da žena kod nas na jednom mjestu ima što više onoga što joj je potrebno da bude zdrava, snažna i zadovoljna sobom. Zato Fitness Anny danas nije samo fitness. Fitness je bio početak. Žena je cijelo vrijeme bila centar svega.“

Pred Vama je i lansiranje TV aplikacije. Šta će ona promijeniti za korisnice i koliko ovaj korak mijenja i samu poslovnu priču Any Fitnessa i je li ovo samo još jedan kanal za trening ili početak jedne nove faze brenda?

„Za mene TV aplikacija definitivno nije samo još jedno mjesto na kojem ćemo pustiti trening. Ona mijenja iskustvo naše žene. Do sada je većina njih trenirala uz mobitel ili tablet, a sada Fitness Anny ulazi direktno u njihov dnevni boravak. Upališ televizor i mi smo tu. Trening, sadržaji i cijela Fitness Anny priča na velikom ekranu, u vlastitom domu. Uz to sve smo dodali i proširenu videoteku gdje možete za samo 3€ pogledati cijeli videosadržaj našeg programa u posljednjih godinu dana. Meni je to ogromna stvar kada se sjetim gdje smo počeli. Ali TV aplikaciju gledam i puno šire. Mislim da ulazimo u fazu u kojoj Fitness Anny sve manje treba promatrati samo kao fitness program, a sve više kao digitalnu platformu za zdraviji i kvalitetniji život žene. Imamo jako puno planova i, kao i uvijek, ne smijem vam sve otkriti. Ali mogu reći ono što govorim godinama, najbolje tek dolazi.“

Žene ne smiju biti broj

Kada ste počeli, bilo je dovoljno da žena dođe u salu i trenira s Vama. Danas iz bilo kojeg dijela svijeta može otvoriti program, pratiti trening i biti dio zajednice. Zanima me gdje su granice rasta i ima li ih uopće?

„Ja sebi nikada nisam postavljala granice samo zato što nešto još nitko oko mene nije napravio. Prije nekoliko godina bilo bi mi nezamislivo da će žena u Australiji trenirati sa mnom iz Ljubuškog. Danas je to potpuno normalno. Ali meni nije cilj samo imati što veći broj korisnica. Ako narastemo toliko da žena postane samo broj, onda smo izgubili ono zbog čega smo uspjeli. Uvijek kažem i to će kod mene uvijek tako biti da kvaliteta mora biti broj 1. Granica za mene nije država ni broj korisnica. Granica bi bila trenutak u kojem više ne možemo dati ono što obećavamo svojim ženama. A preko te granice nikada ne želim prijeći.“

Zanimljivost vezana za Any Fitness jeste da je priča koja je davno prešla granice nastala u jednoj maloj sredini. Koliko Vam je važno to što nikada niste morale preseliti priču u neki veliki regionalni centar da biste napravile ozbiljan biznis?

„Jako mi je važno i na to sam posebno ponosna. Dolazim iz Konjica, počela sam u maloj sali u Grudama, a danas kompaniju gradimo iz Ljubuškog. Nisam morala otići u Zagreb, Beograd, Sarajevo ili neki veliki europski grad da bih dokazala da možemo napraviti ozbiljnu priču. Nekada smo sami sebi najveća prepreka jer mislimo: „Ja sam iz malog mjesta, što ja mogu?“ Možeš sve. Danas vam tehnologija omogućava da iz jednog Ljubuškog radite sa ženom koja je tisućama kilometara udaljena od vas. Nije presudno odakle dolazite. Presudno je koliko ste spremni raditi, koliko vjerujete u ono što stvarate i imate li hrabrosti biti drugačiji. Možda mi je upravo zato posebno drago kada vidim koliko smo ljudi zaposlili ovdje i što pokazujemo mladim ljudima da ozbiljne poslovne priče ne moraju nastajati samo u velikim gradovima.“

Uspjeh se mjeri i dobrotom

Iza svakog fitness programa stoji jedna osoba koja odlučuje da će nešto promijeniti kod sebe i vjeruje Vam dovoljno da Vas pusti da budete dio tog procesa. Šta ste kroz godine naučili o ženama koje Vam dolaze?

„Naučila sam da su žene puno snažnije nego što misle. Dođe nam žena uvjerena da ne može. Kaže: „Anny, pokušala sam sve.“ Ne voli svoje tijelo, nema samopouzdanja, umorna je, nekada nosi probleme o kojima nije pričala ni najbližima. I onda je gledate nekoliko mjeseci poslije i kao da pred vama stoji druga osoba. I nije stvar samo u tome što je smršavila. Promijeni joj se držanje. Pogled. Način na koji govori. Počne se smijati. Počne se sređivati. Počne ponovno izlaziti među ljude. Napravi nešto što je godinama odgađala. Kroz sve ove godine naučila sam i da žena često ne treba nekoga tko će joj govoriti što sve radi pogrešno. Ona to uglavnom već zna. Treba nekoga tko će joj reći: „Hajde. Možeš ti to. Ja sam tu.“ Zato naša rečenica „Žena si, možeš sve“ nije marketinški slogan. Ja sam to vidjela tisućama puta svojim očima.“

Prije nekoliko godina uspjeh je možda bio napuniti salu. Čime danas definirate vlastiti uspjeh?

„Danas uspjeh ne mjerim samo novcem, brojem članova ni priznanjima. Naravno da sam poduzetnica i moram gledati brojke. Imamo veliki tim, velika ulaganja i ogromnu odgovornost. Firma mora biti zdrava i mora rasti. Ali osobno? Najveći uspjeh mi je kada navečer znam da smo tog dana nekome napravili nešto dobro. Uspjeh mi je kada vidim zadovoljnog radnika. Kada vidim da ljudi koji su sa mnom godinama rastu zajedno s firmom. Kada mi žena pošalje svoju fotografiju prije i poslije, ali uz nju napiše: „Anny, vratila sam sebe.“ I uspjeh mi je što nakon svega što smo postigli još uvijek imam onu istu glad za stvaranjem koju sam imala na početku.“

Teret odgovornosti iza uspjeha

Svaki nivo rasta kompanije sa sobom nosi i nove probleme. Šta je danas najteže: održati kvalitet, voditi veliki tim, pratiti tehnologiju ili donositi odluke?

„Sve zajedno. Ljudi izvana vide rast i misle da s rastom sve postaje lakše. Zapravo postaje puno kompleksnije. Kada imate nekoliko ljudi, problem riješite za pet minuta. Kada imate više od 80 ljudi, tisuće žena, aplikaciju, fizički centar, stručnjake, tehnologiju i različite projekte, jedna odluka može utjecati na jako puno ljudi. Meni je možda najveća odgovornost održati kvalitetu dok rastemo. Lako je narasti. Puno je teže narasti, a ostati svoj. Tehnologiju možete kupiti i razvijati. Procese možete unaprijediti. Ali povjerenje ljudi gradite godinama, a možete ga izgubiti jako brzo. Zato mi je važno da bez obzira koliko Fitness Anny naraste, žena s druge strane nikada nema osjećaj da je samo broj.“

I za kraj, zanimaju me dvije stvari; šta je najteže što vezano za Vaš posao nosite na leđima, a što publika nikada ne vidi i mislite li da bi u nekoj drugoj zemlji, manje kompliciranoj od naše, Vaš put ka vrhu bio lakši?

„Najteže je nositi odgovornost za toliko ljudi, a istovremeno pred svima ostati jak. Publika vidi Anny koja se smije, motivira, pokreće nove projekte i govori: „Žena si, možeš sve.“ Ne vidi noći kada ne spavate jer morate donijeti odluku. Ne vidi strah kada nešto na čemu ste radili godinama u jednom trenutku dođe u pitanje. Ne vidi ni koliko puta vas razočaraju ljudi kojima ste vjerovali. Imali smo trenutak prije nekoliko godina kada smo praktički u minuti izgubili pristup našoj aplikaciji. Gledate nešto što ste godinama stvarali i u jednom trenutku mislite: gotovo je. Morat ću sve ispočetka. Bilo je tu puno suza, tuge i ogromnog stresa. Ali vrlo brzo smo sve vratili i nastavili dalje još jači i, kako ja volim reći, još luđi. Takve stvari publika uglavnom nikada ne vidi. A bi li u nekoj drugoj zemlji bilo lakše? Vjerojatno bi neke stvari bile jednostavnije. Živimo i poslujemo u zemlji u kojoj poduzetništvo zna biti jako komplicirano i gdje morate imati nevjerojatnu upornost da biste neke stvari napravili. Ali ne volim tražiti izgovore u tome gdje sam rođena ili gdje živim. Da sam cijeli život govorila: „Ovdje se ne može“, danas ne bismo razgovarale o Fitness Annyju. Mi smo iz male sredine napravili priču koja je prešla granice naše zemlje. I možda je put zbog toga bio teži, ali mi je zato danas još draži. Na kraju se uvijek vraćam istoj rečenici: sve je na nama samima. Možete tražiti sto razloga zašto nešto ne možete ili pronaći jedan dovoljno jak razlog zašto ćete uspjeti. Ja sam uvijek birala ovo drugo.“

Kolačići i privatnost

Ilijana bodlović

Ilijana Bodlović, Fitness Anny: Do nas je hoćemo li tražiti sto razloga zašto nešto ne možemo ili jedan zašto možemo