On Balkan vidi kao prostor potencijala, a ne prepreka; kao regiju u kojoj se vrijednosti, mentalitet i radne navike iznenađujuće lako susreću s onima iz Indije. Njegova agencija Sandal Travels danas povezuje poslodavce iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije s radnicima iz Indije, gradeći most koji mijenja obje strane: evropske kompanije dobijaju potrebne radnike, a indijski ljudi priliku za bolji život.

Povoljno poslovno okruženje

U razgovoru za naš medij, Shubham Sharma govori o tome zašto ga je Balkan privukao, koliko je proces dovođenja radnika zapravo kompleksan, koje se predrasude ruše iz dana u dan i kako izgleda susret dvije kulture koje se, na iznenađenje mnogih, razumiju bolje nego što se misli.

Kako je jedan indijski poduzetnik odlučio povezati Delhi i Sarajevo, odnosno Indiju i Balkan, kroz biznis regrutaciju radne snage?

„Imao sam prijatelje iz Indije koji su živjeli u Hrvatskoj i vodili svoje poslove tamo. Nakon što sam posjetio Hrvatsku kao turist, vidio sam ogroman potencijal za sinergiju između Indije i Balkana. Prilika koja mi je najviše zapala za oko bila je upravo radna snaga, što je ujedno posao kojim se moja porodica bavi više od tri decenije.“

Šta Vas je u početku privuklo ovom tržištu? Ljudi, potrebe lokalnih poslodavaca ili instinkt da ovdje postoji potencijal koji još niko nije do kraja prepoznao?

„Kao što sam rekao, prvobitna privlačnost ovog tržišta došla je upravo od prijatelja iz Indije koji su već bili tamo. Prema onome što sam čuo, poslovno okruženje je veoma povoljno, a oni gotovo nikada nisu imali problema u realizaciji svojih planova, sve dok je sve bilo pošteno. To je za mene značilo da mogu razmišljati o osnivanju biznisa u regionu bez previše brige o birokratskim preprekama. Odluka je definitivno pala nakon prve posjete. Upoznao sam ljude sa cijelog Balkana i stekao uvjerenje da s njima mogu raditi jer sistem vrijednosti nije mnogo drugačiji od indijskog. Balkanski ljudi su mi se učinili direktnima, ali i veoma razumnima. Shvatio sam da ljudi iz moje zemlje mogu doći, raditi i lako se uklopiti u balkanska društva jer su ljudi tamo pristupačni i ljubazni.“

Koliko je danas teško — ili lako — dovesti radnika iz Indije u Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku ili Sloveniju?

„Ako je kompanija dovoljno velika da dobije odobrenje za kvotu stranih radnika i ne traži kadrove za posebno kompleksne pozicije, uopće nije teško dovesti indijskog radnika na Balkan. Potrebno je samo malo vremena, negdje više, negdje manje, ali proces nije težak.“

Od selekcije do zaposlenja

Ko sve učestvuje u tom procesu? Od selekcije kandidata u Indiji, do radnih dozvola i dolaska radnika — koliko je ta “mašina” kompleksna?

„Balkanska kompanija može angažovati pravnog zastupnika da vodi proces osiguravanja radnih dozvola ili to može raditi njihov interni tim. Ni sam proces nije težak, samo je dugotrajan jer se provodi više provjera kako bi se utvrdilo da su svi dokumenti i informacije autentični. Sve ostalo — dakle sve što se tiče Indije — preuzimamo mi kao agencija za zapošljavanje: od selekcije kandidata, online intervjua, do pripreme dokumentacije i vođenja viznog procesa.“

Koja su zanimanja najtraženija i koji profili radnika su najčešći u Vašoj bazi?

„Vidjeli smo da različite države i regije u Evropi imaju i različite potrebe. Hrvatska trenutno bilježi veliki priliv dostavljača i građevinskih radnika, Slovenija najviše traži vozače kamiona, Njemačkoj trebaju hiljade njegovatelja, dok Grčka ima manjak radnika u turizmu i ugostiteljstvu. Sve evropske zemlje suočavaju se s nedostatkom radne snage u različitim industrijama. To nije problem koji se ne može riješiti, ali nije ni problem koji se može ignorisati jer ekonomija ne može rasti bez adekvatnog broja i kvaliteta radnika.“

Koje su glavne razlike između indijskih i balkanskih radnika — u smislu radne etike, discipline, lojalnosti i očekivanja?

„Sličnosti između indijskih i balkanskih radnika su veće nego razlike. Obje grupe karakterišu snažna radna etika, velika disciplina i lojalnost. Oboje uglavnom teže radu u inostranstvu i migracijama radi boljih prilika. Upravo te migracije uzrokuju manjak radne snage na Balkanu, dok istovremeno otvaraju mogućnost da indijski radnici popune taj jaz i osiguraju bolje prilike za sebe i svoje porodice.“

Indijci poštuju Balkan

Kažu da Indijci nikad ne kasne, dok ljudi na Balkanu vole pauze za kafu. Je li to tačno?

„Rekao bih da je sve to zapravo odraz različitih radnih kultura i uslova. U Indiji ogromna populacija i nedostatak dobro plaćenih prilika stvaraju tržište u kojem je svako lako zamjenjiv i morate raditi trostruko više da biste zadržali posao. Balkanske zemlje, s druge strane, imaju manjak radnika, bolju ponudu poslova i bolju primjenu radnih i ljudskih prava, pa su radni uslovi manje stresni.“

Kako se mijenja percepcija stranih radnika kod poslodavaca u regionu? Jesmo li još skeptični ili polako prihvatamo globalnu realnost tržišta rada?

„Čini se da postoji još malo skepticizma, ali svaka kompanija s kojom smo radili i koja je zaposlila indijske radnike uspostavila je dobar odnos s njima i shvatila važnost i pogodnosti angažovanja stranih radnika.“

Šta najviše iznenadi indijske radnike kada dođu ovdje? Vrijeme, hrana, mentalitet ili kultura ispijanja kafe?

„Ono što najviše iznenadi indijske radnike po dolasku na Balkan jeste koliko su ove zemlje, koje u našem dijelu svijeta nisu posebno poznate, dobro uređene i koliko je visok nivo građanske kulture. To kod njih izaziva novo poštovanje i želju da se i sami trude više, čak i kada se vrate u Indiju.“

Važnost kulturološke senzibilnosti

Imate li ličnu “šok situaciju” iz početnih dana poslovanja — onaj trenutak kad ste pomislili: dobro, ovo je definitivno Balkan?

„Ništa posebno problematično se nikada nije dogodilo jer, možda nećete vjerovati, ali ljudi iz mog rodnog Pandžaba nisu mnogo drugačiji od ljudi na Balkanu — i jedni i drugi su slobodnog duha, vole druženje, gostoprimljivi su i izrazito porodični. Sličnosti me iznenađuju mnogo više od razlika.“

Kako birate kompanije s kojima radite? Imate li svoj etički ili profesionalni filter u tom procesu?

„Trudimo se uraditi svu potrebnu provjeru online i preko svoje mreže u državi iz koje dolazi kompanija. Međutim, kada neko želi nešto sakriti, nijedno istraživanje nije dovoljno i zbog toga smo ponekad imali poteškoća.“

Koliko je kulturološka senzibilnost važna u ovom poslu?

„To je jedna od najvažnijih stvari i sve uključene strane moraju imati na umu važnost kulturološke senzibilnosti. Kompanije s kojima radim i ja moramo biti kulturološki osviješteni u međusobnoj komunikaciji, a isto važi i kada kandidati dođu na posao — i oni i kompanija moraju biti obzirni jedni prema drugima i međusobno si pomoći u procesu prilagođavanja, jer je to nova situacija za obje strane, a mnogo toga im je u igri.“

Dostojanstvo prije svega

U svijetu koji postaje sve polarizovaniji, koliko je važno posmatrati migracije radne snage ne kao problem, već kao priliku?

„Svijet, bio on polarizovan ili ne, uvijek zahtijeva kretanje radne snage preko granica kako bi tržišta bila efikasna. Evropske zemlje možda postaju sve polarizovanije, ali istovremeno se suočavaju s velikim nedostatkom radne snage. Bez dolaska stranih radnika, ekonomije ne mogu rasti i mogu završiti u recesiji. Problem je ilegalna migracija, a jedino rješenje je uređen, pošten i zakonit migracijski proces.“

Kako lično vidite balans između “jeftine radne snage” i “dostojanstva rada”? Pokušavate li utjecati na tu percepciju kroz svoj pristup poslovanju?

„Ma koliko radna snaga bila jeftina, dostojanstvo rada je iznad svega. Minimalne plate u Evropi iznose oko 850–900 eura, što možda nije mnogo za evropske standarde, ali za radnike iz zemalja poput Indije to je značajan iznos jer kod kuće mogu izdržavati cijelu porodicu s polovinom toga, zahvaljujući razlici u kupovnoj moći. Angažovanje stranih radnika može biti prilika za kompanije da dođu do jeftinije radne snage ili radnika kojih nema na njihovom tržištu, ali za te radnike to je prilika da osiguraju bolju budućnost za svoje porodice. Ono što neko vidi kao jeftinu radnu snagu, za druge je najbolja šansa za prosperitet i dostojanstven rad u uređenim zemljama poput balkanskih.“

Predstavljanje u Sarajevu

Vjerujete li da će azijski radnici uskoro biti jednako cijenjeni zbog svojih vještina i kvaliteta — a ne samo zbog cijene rada?

„Kako se tržište razvija, vrijednost azijskih radnika već raste. Zemlje poput Njemačke sada nude migrantima plate gotovo jednake kao lokalnim radnicima kako bi privukle veći broj kvalifikovanih ljudi i pokrile svoje potrebe za radnicima određenih profila. Možda će zemljama s manjom ekonomijom trebati duže da dođu do toga nivoa, ali taj dan nije daleko.“

Učestvovali ste i na našem 100EXPO sajmu. Jeste li zadovoljni interesom koji su regionalne kompanije pokazale za vaše usluge?

„100EXPO je bilo odlično iskustvo i dobili smo mnogo bolji odziv lokalnih kompanija nego što smo očekivali. Ljude je zaista zanimalo kako ovaj model može funkcionirati za njih i koje benefite mogu ostvariti zapošljavanjem stranih radnika. Organizatori sajma bili su sjajni i neumorno su radili da mi pomognu, iako su imali cijelu izložbu na svojim plećima. Izuzetno sam zahvalan na svoj podršci koju su mi pružili i koju i dalje pružaju.“

Kolačići i privatnost

Sandal travels

Shubham Sharma, Sandal Travels: Indijski poduzetnik povezuje Delhi i Balkan: Radnici stižu, predrasude padaju