Pitanja prisutnosti olova u krvi stanovnika Vareša, gdje je u posljednjih tjedan dana u dva navrata boravio, te sigurnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada ponovno su u fokus stavila javnozdravstvene izazove u Federaciji BiH. Uz ove aktualne teme, direktor Zavoda za javno zdravstvo FBiH doc. dr. sc. prim. Siniša Skočibušić govori za Večernji list i o ranoj detekciji raka, procijepljenosti, okolišnim rizicima te budućnosti zdravstvenog sustava.

Nedavno ste nabavili opremu za mjerenje radijacije. Kolike su stvarne potrebe Federacije BiH u pogledu zaštite od radijacije?

- Nažalost, svijet se mijenja u neizvjesnom smjeru. Zaštita od radijacije nije pitanje luksuza. Prije nekoliko godina činilo se da je prijetnja nuklearnim oružjem gotovo zaboravljena tema, no u današnjem vremenu globalne nesigurnosti nuklearni rizici ponovno postaju realnost o kojoj moramo razmišljati ozbiljno i odgovorno.

Upravo zato Federacija BiH mora imati suvremenu opremu, educirane stručnjake i sustav stalnog nadzora. Nova oprema omogućava preciznu detekciju i brzu reakciju u slučaju bilo kakvog incidenta. To je ulaganje u sigurnost, u preventivu i u zdravlje stanovništva. Moj je stav jasan - sigurnost nema alternativu, a javno zdravstvo mora biti spremno i na scenarije za koje se nadamo da se nikada neće dogoditi.

Spomenuli ste odlagalište radioaktivnog otpada koje se nalazi 300 metara od kuća u glavom gradu. Zašto to ne smeta, dok Čerkezovac, koji je udaljen nekoliko kilometara, izaziva zabrinutost?

- Privremeno skladište radioaktivnih izvora u Rakovici, na području općina Hadžići i Ilidža, postoji godinama. U njemu su privremeno uskladišteni radioaktivni izvori koji su se koristili u medicini, industriji i drugim djelatnostima. Nalazi se nekoliko stotina metara od stambenih objekata, ali je pod stalnim stručnim nadzorom i redovitim mjerenjima. Dosadašnji nalazi ne pokazuju ugrozu zdravlja stanovništva. Unatoč vrlo ograničenim financijskim sredstvima, činimo sve kako bismo osigurali sigurno upravljanje i maksimalnu razinu zaštite. Razlika u percepciji u odnosu na Čerkezovac, prije svega, proizlazi iz razine povjerenja, komunikacije i međunarodne dimenzije tog pitanja.

Međutim, moram otvoreno reći - Bosna i Hercegovina nema primjereno ni državno ni entitetsko trajno skladište radioaktivnog otpada. To je pitanje koje nadilazi jednu instituciju. Pozivam odgovorne na svim razinama vlasti da ovo pitanje strateški riješimo. Količine radioaktivnog otpada koje Bosna i Hercegovina ima nisu velike i možda bi se, u dogovoru s Republikom Hrvatskom, mogao pronaći zajednički interes i model suradnje, uključujući i mogućnost trajnog odlaganja u okviru regionalnog rješenja poput Čerkezovca.

Vrijeme je da ovo pitanje rješavamo planski i odgovorno, a ne populistički. Sigurnost građana mora biti prioritet.

Kada smo već kod pitanja o zagađenju, kakve su najnovije informacije o prisutnosti olova u krvi kod ljudi u Varešu?

- Na području Vareša rudari se već desetljećima i lokalna zajednica navikla je na rudarsku djelatnost kao dio svog identiteta i gospodarstva. Međutim, upravo zato moramo biti posebno odgovorni kada je riječ o zdravlju stanovništva i mogućim kontaminacijama koje takva industrijska aktivnost može proizvesti.

Osobno sam se uvjerio u stanje na terenu i razgovarao s predstavnicima lokalne zajednice. Institut za zdravlje i sigurnost hrane vodi stručno i odgovorno cijeli postupak praćenja i analize. Trebamo vjerovati kolegama koji sustavno i profesionalno rade svoj posao te djelovati preventivno i pravodobno. Nema mjesta panici ni senzacionalizmu. Umjesto medijskih dramatizacija, potrebno je s operatorom poduzimati maksimalne mjere zaštite zdravlja i prevencije bolesti. To je jedini ozbiljan i odgovoran pristup.

Sve češće imamo zahtjeve za rudarenjem, izgradnjom solarnih i vjetroelektrana, a često se ti projekti iz različitih razloga povezuju sa zdravstvenim izazovima. Jesu li ti procesi povezani sa zdravstvenim rizicima za stanovništvo?

- Razvoj je potreban, ali razvoj bez procjene utjecaja na zdravlje nije odgovoran razvoj. Svaki ozbiljan projekt, bilo da je riječ o rudarenju, solarnoj ili vjetroenergiji, mora imati jasnu i stručnu procjenu utjecaja na okoliš i zdravlje stanovništva. Ni jedan od tih procesa sam po sebi nije automatski prijetnja zdravlju. Rizik nastaje onda kada se preskaču procedure, kada nadzor nije dosljedan ili kada se ne poštuju standardi zaštite okoliša.

Suvremeni i komforan način života zahtijeva suvremene tehnologije i stalnu interakciju čovjeka s tim tehnologijama, a one nerijetko mijenjaju naš način života. Upravo zato moramo odgovorno upravljati tim promjenama, uz znanstveni nadzor i jasno postavljene standarde zaštite zdravlja.

Nedavno ste govorili na jednom stručnom skupu u Mostaru posvećenom karcinomima. Ključno pitanje za pacijente, ali i za zdravstvo je rano otkrivanje raka u Federaciji BiH. Koje inicijative poduzimate u tom smjeru?

- Rano otkrivanje raka doslovno spašava živote. Kada bolest prepoznamo u početnoj fazi, izgledi za izlječenje višestruko su veći, a liječenje je manje agresivno i uspješnije.

U Federaciji BiH radimo na jačanju organiziranih programa probira, posebno za rak dojke i rak vrata maternice, te na unaprjeđenju registra za rak kako bismo imali točne i pouzdane podatke. Bez kvalitetnih podataka nema ni ozbiljne zdravstvene politike.

Za uspjeh su odgovorne sve razine vlasti, ali i građani koji žele sudjelovati u preventivnim programima i redovitim pregledima. Prevencija se ne smije promatrati kao trošak, nego kao ulaganje u budućnost. Dugoročno gledano, ona je i najhumanija i najisplativija strategija.

Kakve promjene zdravih životnih navika savjetujete građanima kao prevenciju bolesti poput raka s obzirom na sve veću učestalost malignih bolesti?

- Više od polovine malignih bolesti povezano je s čimbenicima na koje možemo utjecati. To znači da prevencija počinje od nas samih.

Prije svega - ne pušiti. Duhanski dim i dalje je jedan od najvećih uzroka raka. Drugo, svakodnevna tjelesna aktivnost i održavanje zdrave tjelesne težine. Treće, uravnotežena prehrana s manje prerađene hrane, a više svježih i lokalnih namirnica. Četvrto, cijepljenje tamo gdje postoji učinkovita zaštita, poput HPV cjepiva. To nisu spektakularne poruke. Ponekad ne možemo biti savršeni i sve preporuke poštovati u potpunosti, ali moramo se svakodnevno truditi i malo-pomalo mijenjati svoje navike. Upravo te male, dosljedne promjene dugoročno čine veliku razliku za naše zdravlje.

Jedna od pouzdanih metoda sprječavanja karcinoma cerviksa kod žena je cijepljenje. Pa, unatoč tome, svake godine umire 80 žena. Zašto je to tako, zašto izostaje cijepljenje?

- I ne samo da godišnje umire više od 80 žena - svake godine više od 150 žena dobije dijagnozu karcinoma vrata maternice. To su majke, kćeri, supruge. To nisu statistike, to su stvarni životi. Rak vrata maternice jedna je od rijetkih malignih bolesti koju možemo gotovo u potpunosti spriječiti - kombinacijom cijepljenja i redovitog probira. Međutim, moramo biti iskreni i reći da kasnimo. HPV imunizacija u svijetu je počela još 2006. godine, a mi smo je u Federaciji BiH počeli tek 2023. godine. Pogledajmo primjer Australije. Zahvaljujući visokom obuhvatu cijepljenja i organiziranom probiru, tamo je broj novootkrivenih slučajeva na 100.000 stanovnika manji nego što u Federaciji BiH umre žena od te bolesti. To pokazuje da je eliminacija raka vrata maternice realan i dostižan cilj. HPV cjepivo je sigurno i učinkovito. Svaka propuštena prilika za cijepljenje znači propuštenu priliku za sprječavanje bolesti. A dezinformirati javnost o cijepljenju nije bezazleno - to je ozbiljna odgovornost jer je svaka laž izravno povezana s budućim obolijevanjem i smrću mladih žena.

Problem cijepljenja nije povezan samo sa ženama. Ponajprije je u porastu antivakserski pristup kod cijepljenja djece. Čime to rezultira?

- Pad obuhvata cijepljenjem ima vrlo konkretne i opasne posljedice. Kada kolektivni imunitet oslabi, bolesti koje smo smatrali gotovo iskorijenjenima ponovno se vraćaju.

Tijekom 2024. godine imali smo veliku epidemiju ospica, odnosno morbila, kao i velikog kašlja, odnosno pertusisa. Najmanje su dvije osobe preminule od ospica, a pet osoba od velikog kašlja. To nisu apstraktni podaci - to su izgubljeni životi.

Antivakserski pristup ne donosi veću sigurnost, nego povećava rizik za djecu i cijelu zajednicu. Djeca su najranjivija skupina i nemaju mogućnost sama odlučiti. Zato je odgovornost odraslih - roditelja, zdravstvenog sustava i društva - još veća. Cjepiva su jedna od najvećih pobjeda moderne medicine, a ignoriranje znanstvenih činjenica ima stvarne i tragične posljedice.

Ali što kažete na tvrdnje da s cijepljenjem raste opasnost od autizma kod djece?

- Cjepiva ne uzrokuju autizam. Ono što uzrokuje štetu jest strah temeljen na dezinformacijama jer zbog njega djeca ostaju nezaštićena od ozbiljnih bolesti. Tvrdnja o povezanosti cjepiva i autizma višestruko je znanstveno opovrgnuta. Velike međunarodne studije koje su obuhvatile stotine tisuća djece nisu pokazale nikakvu uzročno-posljedičnu vezu između cijepljenja i autizma.

Mit o toj povezanosti nastao je na temelju rada koji je povučen iz znanstvene literature zbog ozbiljnih nepravilnosti. Od tada do danas provedena su brojna istraživanja koja su nedvosmisleno potvrdila sigurnost cjepiva u tom pogledu.

Često se čuje i kako su se oni cijepljeni protiv COVID-19 suočili s brojnim zdravstvenim problemima, a najčešće se na društvenim mrežama “tvrdi” da je mRNA cjepivo “krivac” za niz drugih neuroloških poremećaja. Kako to komentirate?

- Moram podsjetiti da je odgovor svijeta na pandemiju COVID-19 bio jedinstven u povijesti čovječanstva. Prvi put smo imali sustavan, koordiniran i koliko-toliko harmoniziran globalni odgovor na planetu s više od osam milijardi stanovnika, suočenom s bolešću koja je u početku bila visoko zarazna i imala značajnu smrtnost. Medicinska zajednica u startu nije imala sve odgovore - i to je bilo razumljivo jer smo se prvi put susreli s tim virusom. No u roku od godinu dana razvijeno je cjepivo, na platformama koje su se godinama ranije istraživale, i primijenjeno u više milijardi doza diljem svijeta. To je rezultat snažne međunarodne suradnje i znanstvenog napretka.

Komplikacije same bolesti COVID-19 bile su česte i ozbiljne, s brojnim dugoročnim posljedicama. Cjepiva su bila ključan alat u smanjenju smrtnosti i opterećenja zdravstvenih sustava. Razdoblje COVID-19 ostavilo je trag na svima nama kao što trag ostavljaju ratovi ili velike povijesne krize. Upravo zato ćemo u Zavodu pripremiti zbirku sjećanja i svjedočanstava pod nazivom “Sjećam se” kako bismo dokumentirali iskustva iz pandemije u Bosni i Hercegovini - da se ne zaboravi kroz što smo prošli i koliko je sustav, unatoč svim izazovima, izdržao.

Razumijem vaš pristup kao liječnika, ali to je postalo gotovo javno znanje temeljeno na internetskim mitovima?!

- Danas živimo u vremenu u kojem informacije putuju brže nego ikada, ali to ne znači da su sve informacije točne. Internet i umjetna inteligencija su moćni alati, ali nisu zamjena za znanstvenu metodu, klinička ispitivanja i stručne analize. Problem nije u tome što ljudi postavljaju pitanja - naprotiv, to je legitimno i zdravo. Problem nastaje kada se mišljenje izjednači s dokazom, a glasna tvrdnja s provjerenom činjenicom.

Kao liječnika i nastavnika Medicinskog fakulteta, moja je obveza govoriti na temelju dokaza, čak i kada to nije popularno. Povjerenje u medicinu i javno zdravstvo gradi se transparentnošću, dosljednošću i jasnom komunikacijom, a ne prilagođavanjem znanstvenih činjenica trendovima na društvenim mrežama.

Duhanski dim još nije iščezao iz kafića, zrak u gradovima je katastrofalan u vrijeme zime, voda je sve onečišćenija, hranu ne proizvodimo. Što to radimo sebi, kakvu budućnost u pogledu zdravlja projiciramo?

- Nažalost, duhanski dim nije iščezao iz kafića. To je jasan pokazatelj da ponekad znamo što je štetno, ali nemamo dovoljno hrabrosti da to promijenimo. Ovisnost je jača.

Zdravlje nije samo pitanje bolnica i lijekova, plaća i prava, nego zraka koji udišemo, vode koju pijemo, hrane koju jedemo i stresa koji živimo. Ako toleriramo zagađenje zraka, dim u zatvorenim prostorima i degradaciju okoliša, dugoročno plaćamo cijenu kroz kronične bolesti, karcinome i smanjenu kvalitetu života.

Zaključno pitanje, koliko ste zadovoljni stanjem zdravstvenoga sustava s jedne strane i očekivanjima građana od njega?

- Imamo kvalitetne, stručne i predane zdravstvene djelatnike - to je najveća snaga našeg sustava. Međutim, sustav nije bez problema. Fragmentiran je, administrativno opterećen i vrlo često financijski ograničen. To je realnost koju moramo otvoreno priznati. Građani s pravom imaju visoka očekivanja. Oni žele dostupnost, brzu dijagnostiku, sigurnost i dostojanstvenu zdravstvenu skrb.Kao ravnatelj zdravstvene ustanove, znam i vjerujem da možemo bolje. Ponajviše vjerujem u znanje i potencijal naših ljudi - mladih liječnika, zdravstvenih djelatnika i suradnika - koji svakodnevno nose sustav. Ključ je u jačanju prevencije, boljoj organizaciji i odgovornijem upravljanju resursima. Moramo svi skupa još više uložiti i individualnog i timskog rada. Optimist sam jer sam svjedočio kako zdravstveni sustav može izdržati i najteže krize. Ako smo mogli izdržati pandemiju i ratne izazove, možemo i unaprijediti sustav u stabilnijim vremenima. To dugujemo građanima i generacijama koje dolaze.•

Pad procijepljenosti povećava rizik od povratka zaraznih bolesti te ugrožava zdravlje djece i cijele zajednice

S Hrvatskom bismo u Čerkezovcu mogli dogovoriti trajni smještaj svega našeg radioaktivnog otpada

Na više od polovine karcinoma može se utjecati promjenom životnih navika i ranom dijagnostikom

Kolačići i privatnost

Siniša skočibušić

Federacija BiH nabavila opremu za mjerenje radijacije, Skočibušić poručio da to više nije pitanje luksuza