Sisak je nekad bio srce metalurške industrije Hrvatske, grad u kojem su radile hiljade porodica. Danas, od nekadašnjih pogona ostali su samo tragovi prošlosti. Visoke peći odavno su ugašene, a glavni proizvodi po kojima je Željezara bila poznata poput bešavnih cijevi više se ne proizvode.

Danas je tvornica u vlasništvu italijanske kompanije Acciaierie Bertoli Safau (ABS), a prema finansijskim podacima, prošle godine ostvarila je 167 miliona eura prihoda, ali i gubitak od skoro 4 miliona eura.

Industrijski centar koji je nestao

Željezara Sisak bila je ponos regije. Proizvodili su kvalitetne čelične cijevi koje su se izvozile širom svijeta, a posebno su bile cijenjene u naftnoj industriji. Već 1950-ih dobijale su međunarodne API standarde, što je tada bio ogroman uspjeh.

Pored proizvodnje, Željezara je izgradila i cijelo radničko naselje – stanove, škole, vrtiće, igrališta, pa čak i čuveni olimpijski bazen iz 1960. godine. Bila je to fabrika koja je, osim plata, radnicima davala i kvalitetan život.

Rat, privatizacija i propast

Početkom 1990-ih sve se urušava. Rat, nedostatak tržišta i loše privatizacije dovele su firmu do stečaja 2001. godine. Nakon toga, vlasnici su se smjenjivali: ruski Mečelj, američki CMC, a mnoge vrijedne mašine su odnesene u SAD.

Danas na mjestu nekadašnjeg giganta rade samo mali pogoni u stranom vlasništvu – blijeda sjena onoga što je Sisak nekad bio.

Grad promijenio lice

Dok je Željezara tonula, ugašena je i rafinerija nafte, drugi stub sisačke industrije. Danas najveći poslodavac u gradu više nije industrija, nego – pekarska firma sa preko 1.700 zaposlenih.

Sisak se tako, za manje od tri decenije, pretvorio iz grada čelika u grad pekarstva, javlja Index.hr.

Kolačići i privatnost

Željezara sisak

Sjećate li se Željezare Sisak? Nekad 13.000 radnika, danas jedva 200