Admir Bukva, direktor ZOI '84: Bjelašnica, Igman i ZETRA između olimpijskog naslijeđa i tržišne realnosti
No, olimpijsko naslijeđe samo po sebi ne garantuje budućnost. Upravo između te dvije tačke – ponosa prošlosti i odgovornosti sadašnjosti, ali i budućnosti – danas se nalazi Olimpijski centar ZOI ’84.
„Kada se preuzme upravljanje simbolima jednog grada, tada se više ne govori samo o poslovnim planovima, bilansima i projektima jer Bjelašnica, Igman i ZETRA nisu obične lokacije; one su dio identiteta Sarajeva i njegove olimpijske priče“, riječi su Admira Bukve, bivšeg profesionalnog sportiste i menadžera iz realnog sektora, koji je prije pola godine preuzeo vođenje Olimpijskog centra ZOI ’84.
U razgovoru za Poslovne novine, bez uljepšavanja, fraza i umotavanja u celofan i vrlo svjestan da je prostor za grešku gotovo nepostojeći, govori o stvarnom stanju u kojem je preuzeo ZOI ’84, o potrebi da se sezona produži izvan zime, o ZETRI kao neiskorištenom potencijalu, ali i o ideji da skijanje u Sarajevu postane dio normalnog odrastanja, a ne luksuz.
O zatečenom stanju
Kada ste prije otprilike pola godine preuzeli funkciju direktora ZOI ’84, šta ste tamo realno zatekli - šta je funkcioniralo, a gdje su bile najveće slabosti?
„Prije samog donošenja odluke o preuzimaju ove funkcije pokušao sam se dobro informirati i ništa važno ne prepustiti slučaju, barem kada govorimo o stvarima koje bi me mogle iznenaditi ili „uhvatiti na spavanju“. Moram reći da su slika koju sam imao kao korisnik usluga OC Bjelašnica i OC ZETRA i ona koju sam stekao i zatekao stupanjem na funkciju direktora, potpuno različite.
Na ljudskom i profesionalnom pristupu dugujem veliku zahvalnost bivšem direktoru, koji je u periodu primopredaje bio temeljit i detaljan oko pozitivnih, ali i negativnih aspekata „situacije“ koju mi ostavlja.
Kao i u većini javnih poduzeća, i u ZOI '84 su plate zaista skromne, pa je, u skladu s tim faktorom, teško očekivati kvalitetnu i dobro obučenu radnu snagu, što nas, posljedično, dovodi do toga da je potrebno uložiti ozbiljan napor u pokušajima da se iz ljudi izvuče maksimum. Za dosta njih je ovo p(r)olazna stanica, a nama realan problem; ljude obučavamo, a oni, kada ih obučimo, traže bolje plaćene poslove i odlaze. Ljudski resursi su nam, dakle, najveći problem jer prosto nemamo novca da vrhunske stručnjake platimo. Ali opet, s druge strane, želja postoji, volja postoji i ne odustajemo od namjere da sami stvorimo dobar kadar. Vjerujemo i da će trud koji ulažemo rezultirati stabilnijim prilivom sredstava koji će nam omogućiti da im isplaćujemo konkurentne plaće koje će ih zadržati u ZOI '84. Imamo posla i oko slaganja administracije, tu ima jako puno neriješenih stvari koje su se vukle godinama i sada su došle na naplatu. Ali, evo, idemo zaista ozbiljno u stvaranje funkcionalnog sistema.“
O razlikama javnog i realnog sektora
Bili ste i ranije na rukovodećim pozicijama, što je malo poznato jer Vas većina ljudi percipira kroz Vašu sportsku karijeru. S kakvim ste upravljačkim principima ušli u vođenje ZOI ’84 i sa kakvim ciljevima?
„Bio sam u realnom sektoru deset godina i to je, kad usporedite sa javnim, druga dimenzija. U realnom sektoru procesi ne kasne, sprovode se u roku od nekoliko dana, ne ovisite o stotinu faktora i ljudi, administracija je drugačije posložena, plaće su varijabilne, imate osnovicu i drugi dio plaće ovisno o radnom učinku i sve je jednostavnije. Ko radi – zaradi, ko ne radi. sistem ga samelje i izbaci. U javnom sektoru je potpuno drugačije i vjerujte da nije prazna priča, ali uglavnom se traže načini da se manje radi. Zakon o radu je takav da štiti podjednako i radnike i neradnike i potpuno je jasno zašto mnogi ljudi žele u javni sektor. Odgovornima su ruke bukvalno vezane kada treba neradnika „natjerati“ da radi. Nastojim promijeniti tu sliku i mlade ljude usmjeriti šta i kako da rade kako bi karijerno izgradili sebe i posljedično na tržištu rada imali uspjeha i bili cijenjeni, ali i više cijenili sami sebe.“
O novim i starim vremenima
Voditi javno preduzeće koje mora štititi javni interes, ali i poslovati tržišno efikasno uvijek je izazovno. Koji je najveći izazov pred kojim ste se Vi našli?
„Upravo je u Vašem pitanju naveden najveći izazov – pomiriti javni interes i zaraditi novac. To samo po sebi ne bi bilo previše komplicirano da se od vas ne očekuje pozitivan rezultat i štićenje javnog interesa, dok je istovremeno podrška od onih koji to očekuju u ovom trenutku minimalna ili nikakva. Ako pokušate na bilo koji drugi način riješiti problem finansiranja dočekuju vas administrativni problemi. Kao što sam rekao u odgovoru na prethodno pitanje, administracija i birokratija su rak rana ovog sistema. Nije to, da ne bude zabune, samo naš problem, već problem svih javnih preduzeća. Mislim da će u budućnosti model opstanka bilo kojeg javnog preduzeća, koje se bavi djelatnostima od javnog interesa i koji pruža javnu uslugu biti javno-privatno partnerstvo. Preduzeće ZOI '84 ima takvu istoriju da je prepoznatljivo i veže se za zimski period jer sama ideja i jeste bila, kada je Sarajevo dobilo organizaciju Zimskih olimpijskih igara, da imamo preduzeće koje će upravljati svim procesima i raditi na organizaciji OI. Međutim, od toga je prošlo 40 godina, vremena se mijenjaju i naš je posao da se prilagodimo zahtjevima i potrebama tržišta. Danas, kada svjedočimo klimatskim promjenama, kada je sve manje snijega i skraćuje se zimska sezona od koje ovo preduzeće dugi niz godina, pa dobrim dijelom i danas živi, moj izazov jeste da pokušam uvođenjem ljetnih sadržaja ostvariti određenu dobit kako bismo probali da budemo koliko god je to moguće održivi i mimo skijaške sezone. Za to nam treba, i to se mora jasno reći, podrška Vlade KS jer bez ozbiljnih ulaganja teško možemo napraviti bilo šta epohalno.“
O rješenjima i novim sadržajima
Ako ZOI '84 dugoročno ne može biti održiv sistem oslanjajući se dominantno na zimsku sezonu, šta je rješenje?
„Odgovorno tvrdim da ZOI'84 ne može biti održiv sistem ako se samo oslanja na ski sezonu. Apsolutno nema šanse. Nemamo šansu ni bez promjene politike upravljanja i prilagođavanja vizije i misije evropskim i svjetskim standardima. Ljetni turizam je u zamahu, ali ako nemamo šta ponuditi turistima, doći će nam jednom i nikad više. Bjelašnica i Igman, pored zimskih sadržaja, imaju nevjerovatan potencijal i kada je ljeto u pitanju, ali u sadržaje koji će privući i zadržati turiste i lokalne posjetitelje, treba uložiti. Ideja ima, želje i volje ima, ali na žalost, novca je sve manje i sasvim je logično pitanje Kako dalje?. Mislim da je jedno od dugoročnih rješenja javno-privatno partnerstvo, a drugo je ulaganje Vlade KS u taj segment preko Turističke zajednice. Iskreno, bili bismo najsretniji da to možemo raditi samostalno, ali je to naprosto misija nemoguće jer od ski sezone jedva pokrivamo i osnovne potrebe. Istina, ovoga ljeta smo nešto i uložili i malo osvježili sadržaje, ali ni približno onoliko koliki je stvarni potencijal. Potrebno je izgraditi dječije ljetne sadržaje, napraviti dječije igralište sa piknik zonom za roditelje, uvesti muzičke sadržaje i, naravno, konstantno raditi na animaciji potencijalnih korisnika.“
O (ne)iskorištenosti ZETRE
I Olimpijska dvorana ZETRA je dio kompleksa ZOI ’84, ali sa nešto drugačijom poslovnom logikom u odnosu na planinske centre. Koliko je u ovom trenutku iskorištena u odnosu na realni tržišni potencijal i koja su, ako ih tako možemo zvati, ključna ograničenja njenog snažnijeg komercijalnog pozicioniranja?
„Tu je situacija slična kao i sa našim planinama; maksimalan potencijal – minimalna iskorištenost. Ova dvorana je projektirana za sve zatvorene zimske sportove, koji kod nas, ako izuzmemo klizanje, nisu pretjerano popularni i vrijeme je da prestanemo zavaravati i sebe i druge. Godinama se pokušava njeno stavljanje u pogon i ostvarivanje neke multifunkcionalnosti. Ne možemo reći da u tome nema nekih pomaka, ali jasno je da ima još mnogo prostora za napredak. Prije svega zbog koncerata, sajmova i različitih dešavanja možemo govoriti o solidnom broju korisnika, ali nije to zaživjelo onako kako bih ja volio i kako realno može. Uspjeli smo dovesti KK Bosnu u ZETRU, ali na žalost i pored odličnih rezultata svjedočimo jako slaboj posjeti. Mnogi tvrde da je razlog promjena dvorane, mada se ja s tim ne bih složio jer onome ko voli košarku i KK Bosnu ne treba smetati lokacija da prati klub kojeg voli. Čudan smo mentalitet, valjda nam valja čekati da opet bude moderno dolaziti na košarkaške utakmice i slikati se, pa da se posjeta poveća. Čudni smo, zaista, ali ja vjerujem u bolje dane.“
O ključnim razvojnim projektima
Koji su ključni razvojni projekti koje je osmislila ili planira realizirati nova uprava na čelu s Vama za Bjelašnicu, Igman i ZETRU?
„Nova uprava OC ZOI '84 postavila je vrlo jasan strateški cilj – snažna i vidljiva modernizacija infrastrukture, produženje sezone i unapređenje kvaliteta usluge na sve tri lokacije – Bjelašnici, Igmanu i ZETRI. Naš investicioni fokus u ovom trenutku je Bjelašnica, na kojoj je u toku realizacija jednog od najvažnijih projekata za budućnost zimskog turizma; značajno povećanje kapaciteta vodosnabdijevanja za sistem vještačkog osnježavanja, čime se stvaraju preduslovi za stabilnu i dužu zimsku sezonu bez obzira na klimatske izazove. Paralelno s tim, razvijamo i ljetni turizam, koji postaje ključni stub poslovanja i evropskih planinskih centara. Uz podršku Vlade KS već su osigurana sredstva i pokrenuti projekti alpine coastera i adrenalinskog parka, čime će Bjelašnica dobiti nove atrakcije dostupne tokom cijele godine.
Kada govorimo o zimskim sadržajima, fokus je i na unapređenju doživljaja skijaša i posjetilaca. Izdvajamo uvođenje noćnog sankanja i izgradnju rasvjete do vrha Bjelašnice, što će značajno proširiti ponudu i produžiti korištenje staza u večernjim satima.
Igman, kao dio olimpijskog naslijeđa Sarajeva, ima ogroman potencijal, ali trenutno je ograničen neriješenim imovinsko-pravnim odnosima. Prioritet nove uprave je rješavanje tih pitanja, koja se vuku decenijama, a kako bi se otvorio prostor za ozbiljna ulaganja u infrastrukturu, sportske i rekreativne sadržaje te povratak Igmana na mapu aktivnog planinskog turizma.
ZETRA je u fokusu sveobuhvatne rekonstrukcije i modernizacije. Paralelno sa infrastrukturnim unapređenjima, u saradnji s Gradom Sarajevom planirana je i izgradnja javnog dječijeg igrališta u vanjskom prostoru ZETRE, što bi trebalo ovaj kompleks dodatno otvoriti građanima. Važno je naglasiti da je OC vlastitim sredstvima izvršio značajnu rekonstrukciju svlačionica u ZETRI, koje su ključne za održavanje takmičenja FIBA i ABA lige, kao i međunarodnih sportskih događaja. Vlastita sredstva su uložena kako bi se osigurali funkcionalnost i visoki standardi koji zahtijevaju ovakva takmičenja i kako bismo izbjegli sporost procedura javnih nabavki i realizacije odobrenih javnih sredstava.
Od 1. januara, na to smo jako ponosni, uveli smo prvi (kada govorimo o ski centrima, ali i svim javnim preduzećima) u BiH potpuno bezgotovinsko (cashless) poslovanje za sve ključne usluge u ski centru – od kupovine ski karapa, preko plaćanja parkinga do online kupovine. Sve se može realizirati bankovnim karticama, mobilnim uređajima, pametnim satovima i SMS naplatom, naravno, sve u skladu sa važećim fiskalnim propisima.
Kao nova uprava postavili smo princip da, kad god je to moguće, ne čekamo administraciju kada je u pitanju operativna spremnost i razvoj, već da aktivno koristimo svaki raspoloživi resurs kako bi ZOI ’84 ponovo bio snažan regionalni sportsko-turistički sistem.“
O Zakonu o javnim nabavkama
Koliko realizaciju određenih projekata ograničavaju finansijski kapaciteti, a koliko administrativni i proceduralni okvir? Naime, javne nabavke često se navode kao jedna od najvećih prepreka efikasnom upravljanju javnim preduzećima.
„Ovo je tema zbog koje se nerviram na dnevnoj bazi jer je cijela priča oko Zakona o javnim nabavkama, ponekad se tako čini, napravljena da nas drži paraliziranim mjesecima. Jako je teško realizirati išta, posebno velike projekte, jer je sama procedura takva da izgubite i volju i želju da bilo šta radite. Kada govorim o ovim stvarima, nije sporan zakon kao takav, koliko nam problema prave „profesionalni podnosioci žalbi“, razvlačeći nam i proces i pamet. Najplastičniji primjer je činjenica da se skoro dvije godine ne može sprovesti javna nabavka za rekonstrukciju Zetre, zbog čega se, izgleda, niko ne sekira. Sve je „neka, polako, bit će“ i to je uglavnom tako u javnom sektoru. Rezultat je da su ljudi ljudi navikli na te procese, oguglali i prosto pustili i prestali se truditi jer se zaista jako malo ili gotovo ništa ne može uraditi. Mi smo svi svjedoci strašne korumpiranosti kada su javne nabavke u pitanju, ali, sada govorim o sebi, sam i lično svjedok u ovih samo pola godine, da postoje ljudi koji žele raditi sjajne i velike stvari, imaju ideje i pamet, ali su im i ruke i um vezali birokratija, žalbe i takozvani eksperti i sveznalice opšte prakse koji bi da ih se sve pita, koji bi da pametuju, koji narodski rečeno ne znaju jesu li došli ili pošli, ljudi u vječnom sukobu sa svima i sa samima sobom i koji bi sve, osim da preuzmu odgovornost jer to, eto, nekako nije u njihovom domenu. Strašno,“
O pružanju prilika mladima
Spomenuli smo u jednom od prethodnih pitanja Vašu sportsku karijeru. Bili ste profesionalac i što nije nevažno – timski igrač. Koliko Vam te osobine danas znače u poslu?
„Istina je da sam kao sportista prepoznatljiviji, ali ni moja menadžerska karijera nije nimalo zanemariva. Naprotiv. No, da se vratimo na pitanje – timski rad i timski duh meni su jako važni i privatno i poslovno jer bez tih osobina teško je ostvariti bilo kakav rezultat u bilo kojem segmentu života, teško je funkcionirati. Lično potenciram taj način rada sa iskrenom željom ne samo da unaprijedim rad preduzeća, nego i da od mladih ljudi koji su ovdje zaposleni napravim kvalitetne menadžere koji će sutra moći da nas zamijene ili da vode neke druge firme. Moramo ulagati u mlade, moramo im pružiti priliku i vjerovati im, moramo im dati slobodu i da pogriješe jer ih, istinski vjerujem, samo na taj način možemo motivisati da ostanu u svojoj zemlji. Oni moraju vjerovati da mogu uspjeti.“
O popularizaciji skijanja među djecom
Vaš fokus nije samo na tehničkim i logističkim projektima, već i na popularizaciji zimskih sportova. Možemo li reći da radite na projektu zvanom „svi na skije“ i da je nekako podrazumijevajući faktor da ljudi koji žive u blizini skijališta trebaju znati skijati, jednako kao što ljudi rođeni na moru znaju plivati?
„Mi smo jedini glavni grad u Evropi koji ima dva skijališta i dvije olimpijske planine na pola sata od centra grada i to se mora i vrednovati i iskoristiti. Ove godine fokus nam je na djeci i moja, ako mogu reći, lična želja jeste da svima pružimo priliku da se okušaju na skijama. Skijanje jeste skup sport, ali uz malo mašte i nekoliko menadžerskih poteza moguće je stvoriti uslove da djeci omogućimo skijanje. Općine i ministarstva trebaju, i to dijelom i rade, učestvovati u sufinansiranju kvalitetnog boravka na snijegu za naše školarca. Formirali smo adekvatne cijene za školarce ove godine i omogućili plaćanje na rate, što se pokazalo kao dobar potez jer smo utrostučili prodaju sezonskih karata za mlade. Prvi smo u regiji otvorili skijalište (24. 11.) i evo bez dana pauze radimo do danas. Svjedoci smo ogromnih gužvi na skijalištu koje su rezultat našeg rada i ispunjenih obećanja. Ulaganja i predanost poslu daju rezultate i, što je zanimljivo ako poznajemo našu poslovičnu sklonost kritiziranju, jako je malo negativnih komentara. Staze su vrhunske, uslovi odlični, naši radnici profesionalni i jako ljubazni, pomažu svima i to je dobitna kombinacija. Imamo i puno korisnika koji su prešli na Bjelašnicu sa obližnjih planina. Mislim da su ovo pokazatelji da odlično radimo svoj posao.“
O stvaranju budućih skijaša
Hoćemo li moći jednoga dana u Sarajevu reći da skijanje nije privilegija samo za bogate? Vjerujete li Vi u to, je li realno to očekivati?
„Naravno. Bilo bi neozbiljno reći da je to samo želja jer svi mi svašta želimo. Radi se o vrlo jasnom cilju nove uprave. Cilj koji smo postavili jeste da vrlo brzo skijanje, barem kada govorimo o Sarajevu, prestane biti sport rezervisan za mali broj ljudi. Ono mora postati aktivnost dostupna svima. Ove godine nam je fokus na najmlađima jer ako naša djeca zavole planinu i snijeg, imamo šansu da stvorimo generacije koje će živjeti olimpijski duh. Dio naših planova vrlo je vidljiv već u samoj našoj politici cijena – u pretprodaji sezonskih karata dječija sezonska karta bila je najjeftinija i najpovoljnija. Razlog je želja da roditeljima olakšamo odluku da djecu pošalju na snijeg, uključe u skijanje i nagovore da zavole planinu. Željeli smo da Bjelašnica bude puna djece, da skijaju i sankaju se, uče i odrastaju na olimpijskoj planini. Sarajevo je olimpijski grad i zimski sportovi ne smiju biti privilegija za one sa dubljim džepovima, već aktivnost dostupna svima. Skijališta, smatramo, trebaju biti dio normalnog odrastanja u ovom gradu, baš kao parkovi, igrališta i školska dvorišta i to je pravac u kojem idemo. Mislim da je vrijeme da ova zemlja dobije nove vrhunske skijaše i želimo biti dio tog procesa.“
O viziji za budućnost
Ako se ključni reformski i razvojni procesi provedu prema planu, gdje vidite ZOI ’84, sa svim onim što ga čini, za pet godina?
„Za pet godina ZOI ’84 vidim kao moderan, finansijski stabilan i regionalno prepoznat olimpijski centar, instituciju koja više nije simbol propuštenih prilika, nego uspješne transformacije. Za pet godina upravo ZOI ’84 treba biti primjer kako se jedno naslijeđe može pretvoriti u moderan, održiv i profitabilan sistem, na korist građana Sarajeva i cijele Bosne i Hercegovine. Vizija i želja su mi da ovo preduzeće bude pokretač turizma, sporta i urbane ekonomije Sarajeva, sistem koji zapošljava, puni budžete, privlači investicije i ponosno nosi olimpijsko naslijeđe grada. Da li ćemo uspjeti, ne znam, ali želim vjerovati da imamo ljude koji dovoljno žele isto to i koji su sposobni da ovo provedu, naravno uz podršku institucija.“
O emocijama, ljubavima i pobjedama
Zanima me i šta Vama lično znače Bjelašnica, Igman, ZETRA?
„Bjelašnica i Igman su simboli snage i istrajnosti ovog grada, a ZETRA je srce njegovog sportskog i kulturnog života. To su mjesta na kojima su se rađale jake emocije, velike ljubavi, sjajne pobjede i neizbrisiva sjećanja generacija. Ne volim fraze, ali raditi na njihovom razvoju za mene nije samo posao, nego čast i odgovornost i prema Sarajevu i prema njegovoj olimpijskoj priči."
O potencijalu Igmana
Šta tim lokacijama nedostaje da mogu parirati velikim skijaškim centrima?
„Prije svega – kontinuitet ulaganja, infrastruktura i organizovani sistem. Čini se da to često zaboravljamo, ali nisu ni veliki evropski skijaški centri nastali preko noći; oni su rezultat decenija planskih investicija, jasnih vlasničkih odnosa (što je vrlo bitno) i stabilnog upravljanja. Na Bjelašnici nam još treba dodatno jačanje sistema osnježavanja, modernizacija dijela vertikalnog transporta i širenje sadržaja na stazama kako bi kapaciteti mogli pratiti potražnju u najjačim zimskim danima te spajanje Bjelašnice i Igmana.
Na Igmanu ključna prepreka nisu ideje, nego imovinsko-pravni odnosi. Kada se oni riješe, otvara se prostor za ulaganja u staze, žičare i sportske sadržaje, čime Igman može postati snažan komplement Bjelašnici.“
O pristupačnosti, dostupnosti, ponudi
Zašto bi neko iz Zagreba ili Beograda došao u Sarajevo ili generalno u BiH na skijanje, a ne recimo, otišao u Austriju ili Švicarsku?
„Zato što Sarajevo i Bjelašnica nude nešto što je u Evropi izuzetno rijetko – kombinaciju vrhunskog planinskog ambijenta i živog, autentičnog glavnog grada udaljenog svega 30 minuta od skijališta. Malo gdje u Evropi imate situaciju da možete ujutro skijati na olimpijskoj planini, a navečer večerati, otići na koncert ili se na drugi način provesti u metropoli.
Sarajevo je posljednjih godina postalo jedna od najatraktivnijih urbanih destinacija u regiji, sa snažnom gastro, kulturnom i festivalskom scenom, što našu ponudu čini daleko bogatijom od klasičnih skijaških resorta koji se navečer „gase“. Drugi ključni faktor je izuzetna dostupnost – Međunarodni aerodrom Sarajevo se nalazi praktično u gradu, a od piste do skijaške staze treba manje od sat vremena. To je ogromna prednost za goste iz Zagreba, Beograda i drugih evropskih gradova koji žele brz i jednostavan ski odmor bez dugih transfera.
I naravno, ne treba zaboraviti cjenovnu pristupačnost. U poređenju s Austrijom ili Švicarskom, naša zemlja, naš glavni grad i sve njegove okolne planine, nude znatno povoljnije cijene smještaja, ski-karata, hrane i dodatnih sadržaja – uz iskustvo koje je autentičnije, toplije i često bogatije doživljajem. I za kraj moram reći nešto jako važno; kada se obraćamo stranim gostima i pozivamo ih na skijanje u BiH, nikad ih ne zovemo isključivo na Bjelašnicu ili Igman. Zovemo ih na sve naše planine jer sve su one naša zemlja.“