Julijan Komšić, vlasnik Bohorina cidera: Šta na svjetskim festivalima rade Didov šćap, Lady Rosa i Drug Rudi?

On je i čovjek čija je karijera, duga više od dvije decenije, oblikovala tržišna istraživanja u regiji; od suosnivanja Decision shopa do liderske pozicije u Ipsosu, jednoj od najvećih svjetskih istraživačkih kompanija,

On je, pored svega toga, i čovjek koji danas sa suprugom i troje djece na porodičnom imanju kod Kiseljaka gradi brend Bohorina. Na mjestu gdje se susreću sociologija (koju je diplomirao), biznis i ljubav prema zemlji, nastaju voćna vina i destilati koji nisu obični proizvodi, već posveta precima i zalog potomcima.

U razgovoru za Poslovne novine otkrio nam je kako se gradi luksuz koji ne stvara buku, zašto je pažnja najvrijednija valuta 2026. godine i kako se autentičnost „pakuje“ u boce koje već osvajaju evropske festivale.

Poslovni i životni izazov

U globalnim kancelarijama Ipsosa kroje se ili pripremaju sudbine najvećih svjetskih brendova, a Vi ste svoju mirnu luku i prekrasan profesionalni izazov pronašli tamo gdje su Vaši korijeni – na porodičnom imanju u Kiseljaku. Šta je Vama Bohorina – tek vinarija i tvornica cidera ili, pak, posveta precima, ali i potomcima?

„Bohorina je sve to pomalo, ali najviše upravo mirna luka odnosno naš obiteljski dom. Odnos prema prirodi i tradiciji uzgoja voća kanalizirao se kroz sadnju voćnjaka autohtonih (starih) sorti jabuka 2017. godine te vrlo brzo kroz proizvodnju voćnih vina. Naš brend, odnosno naziv i porijeklo, pružio nam je platformu da pričamo priče: o našem kraju, prošlosti, ali i sadašnjosti, našim vrijednostima i identitetima. Bohorina je tako postala i naš novi izazov, poslovni, ali i životni.“

Predstavili ste svoje cidere na našoj netom održanoj konferenciji o brzorastućim kompanijama. Šta je potrebno za rast biznisa poput Vašeg, osim voljenja sopstvene zemlje i rada na njoj?

„Kako bi neka ideja polučila poslovni uspjeh potrebno je jako puno rada i odricanja, upornosti, strpljenja i učenja, ali i sreće. Pored ovih „netržišnih“ stvari, potrebno je poznavati potrošače, pronaći svoje niše i ciljne skupine, sve to lijepo zapakirati i kvalitetno i iskreno komunicirati. Također, treba biti fleksibilan i spreman na promjene i odmak od nekih početnih planova jer posao, tek kada ga pokrenemo, preuzima neku svoju logiku na sebe i nikad ne znamo gdje će nas odvesti i koja će vrata treba otvoriti, a koja zatvoriti.“

Divlji voćnjaci i samonikle jabuke

Vaša Bohorina raste, čini se, u ritmu prirode - polako i temeljito. Kako ste uspjeli taj slow-food koncept pretvoriti u brend koji već sada dobija pozivnice za prestižne svjetske festivale?

„Voćnjak nije skup pojedinačnih stabala, nego jedan organizam. U voćnjaku koristimo princip živog tla, čuvajući i potičući bioraznolikost i poštujući prirodne procese i zakonitosti. Naši proizvodi su živa, spontana vina, radimo ih sa vrlo malo ili nikako intervencija, bez dodataka aditiva bilo koje vrste, a za to je potrebno vrijeme, koje je ključni sastojak. Zbog ovog pristupa prepoznali su nas neki festivali prirodnih vina, konkretno Grapestone i Alterego u Hrvatskoj te Evoluzione Naturale u Italiji. Kod nas još uvijek ne postoji scena craft cidera i prirodnog vinarstva, a to znači neka vrsta tržišta: od proizvođača, preko specijaliziranih trgovina, do restorana u kojima se nude craft cideri i prirodna vina, ali entuzijasta i publike ima. Kada smo već kod festivala, upravno se spremamo na odlazak u Pečuh gdje ćemo izlagati na Cider Salon Hungary koji je centralnoevropsko izdanje British Cider Salon-a.“

Nazivi Vaših vina, poput Didovog šćapa, nose neku vrstu, ako ga tako možemo nazvati, arhaičnog glamura. Koliko je bitno u 2026. godini ponuditi kupcima priču koja nije generisana već je istinska? Prepoznaju li to oni uopće?

„U svijetu u kojem je sve automatski generirano i instant, autentičnost je jedini put, pogotovo za male brendove jer je to prava prilika za pričanje priče koju kupci do sada vjerovatno nisu čuli. To je i prilika da zadržimo pažnju, a danas je pažnja valuta. Na taj način pružate kupcima i nešto više, dajete im nove uvide i znanje. Upravo je takav primjer koji ste naveli: Didov Šćap je prilika da ispričamo priču o „divljem“ voćnjaku i jabukama koje su same nikle, nije ih niko sadio niti kalemio, a nisu divljake tj. pogodne su, odnosno savršene, za vrhunski cider. Ujedno, to je priča o didovima, svećenicima Crkve bosanske, stećcima i srednjem vijeku, porijeklu naziva Bohorina...   

Jesu li Didov šćap, Drug Rudi i Lady Rosa naslovi smišljeni u dobro plaćenoj marketinškoj agenciji ili je ipak emotivni momenat utisnut u svaku naljepnicu na boci? Ko su Dida, Rudi i Rosa?

„Nazivi naših cidera osmišljeni su „in-house“, ali nikako u momentu. Dugo smo promišljali kako ih osmisliti, a da su originalni, autentični i da pomoću njih pričamo priče koje želimo. I mislim sada, kada gledamo sa nekim odmakom, da smo pogodili. Nazivi su uvijek višeznačni, svaki ima neku poveznici i priču oko uzgoja i vrsti voća ili poljoprivredi u najširem smislu, ali isto tako neku vezu sa našom društvenom realnošću, prošlosti ili identitetima.

Na primjer, Drug Rudi je priča o staroj metodi vremenske prognoze: ovisno na kojoj strani svijeta nebo rudi (crveni se) znalo se da li slijedi promjena vremena ili ne. Ujedno, Rudi Čajavec je bio narodni heroj po kojem se nekada zvala moja osnovna škola, simbol nekog prošlog vremena. Danas su u toj zgradi „dvije škole pod jednim krovom“, simbol ovog vremena, jedna užasna realnost koju smo utrpali našoj djeci, problem koji moja generacija nije mogla riješiti. Lady Rosa je priča o važnosti rose kao vrsti vlage u voćnjaku, a ujedno i priča o Rosi Luxemburg, ljevičarki i feministici, o slobodi i kolektivnim identitetima.“

Simbolika vučije glave

Koliko je taj sjajni trio, nesvjesno ili namjerno, odgovor na kič i pretjerivanje kojima smo okruženi u svakoj tački svoga postojanja?

„Definitivno se može reći da su neka vrsta osobne reakcije i protesta prema postojećim vrijednosnim i ideološkim narativima. Ujedno, kao mali i neovisni ne bojimo se reći ono što mislimo jer ne polažemo nikom račune osim sami sebi. Taj osjećaj kad ne morate praviti kompromise je predivan.“

I Vaša estetika je drugačija, svedena, gotovo asketska. Kako se dizajnira luksuz koji ne vrišti, u svijetu koji je nikada glasniji, a površniji?

„Količina informacija kojima smo svakodnevno izloženi je nevjerovatna, a mogućnost da se zapamti neki znak ili poruka je stoga svedena na minimum. Zbog toga je jednostavnost jako važna, ali ona ne smije biti banalna. Naš logo, stilizirana vučija glava, preuzet je sa stećka kneza Radoje u doslovnom smislu. Taj stećak, zajedno sa nekropolom Brdanjak koja se nalazi u Lepenici, nedaleko od Kiseljaka, je nacionalni spomenik BiH i jedini primjer stećka koji na sebi ima uklesan obiteljski grb. Ta obitelj, Pribinići, u srednjem vijeku vladala je župom Lepenica, koja se nalazila na području današnjih općina Kreševo, Kiseljak i Fojnica. Prije skoro sada već deset godina, dvoje mladih historičara napravili su novi popis stećaka na ovom području i utvrdili da ih je za nepunih 50 godina nestalo skoro jedna trećina. To dovoljno govori i našem odnosu prema kulturno-historijskom naslijeđu i onim identitetima koji nisu dio današnjeg folklora.“ 

Bohorina cideri su, iako rađeni po starim metodama, moderni i drugačiji. Jeste li, dijelom zahvaljujući i iskustvu u istraživanju tržišta, znali da će se publika u neka doba zasititi industrijskih pića i potražiti nešto što istinski ima zemlju i sunce u potpisu?

„Istraživački uvidi u potrošačke navike i promjene su svakako pomogli da se dobije šira slika, da se prate trendovi i lakše donesu neke odluke. Već duži niz godina tržište craft pića je u porastu, sve je više malih, neovisnih „zanatskih“ proizvođača i to su najčešće proizvodi koji imaju dodatnu vrijednost i benefite, često zdravstvene. Na primjer, već duži niz godina primjetan je trend konzumacije alkoholnih pića sa manjim udjelom alkohola, u što se cider savršeno uklapa. Također je primjetan trend konzumacije spontano fermentiranih namirnica što pozitivno utječe na crijevnu mikrofloru, pojavljuju se nove kategorije kao što je kombucha, moctails, sparkling teas...“

Gastronomski raj u srcu Bosne

Među Vaše cidere se nekako provukao i jedan gin!?

„Naš „apple cider gin“ je nekako logičan nastavak cijele priče. Opet se radi o zanatskom proizvodu za koji otprilike pola začina i bilja ubiremo sami jer ih uzgajamo na našem imanju, a dio otkupljujemo od berača, uglavnom se radi o aromatičnom bilju koje raste u Bosni i Hercegovini. Dio citrusa nabavljamo sa ekoloških plantaža iz doline i ušća Neretve, a do recepta smo došli sami, kroz nekoliko godina, praktičnim radom kroz pokušaje i pogreške. Naš portfolio destilata zaokružen je još sa dva proizvoda: gorkim bitterom i destilatom cidera koji odležava u hrastovim bačvama po uzoru na francuski Calvados.“

Ko su zapravo Bohorina kupci? Samo ljudi koji kupuju piće ili pak ljudi koji kupuju ulaznicu u jedan smisleniji svijet?

„Mislim da su naši kupci prije svega hedonisti u potrazi za drugačijim i novim iskustvima. Naša želja da zasadimo stare sorte voća, da ih uzgajamo na ekološki i organski način te da proizvodimo proizvode uz minimalne intervencije nama ima smisla i vjerujemo da time privlačimo i kupce koji su spremni. Vjerujem da su naši kupci oni koji cijene vrijednosti koje mi promoviramo kroz naše proizvode i priče o njima.“

Kada smo kod smislenijeg svijeta, na svome imanju organizirate različita tematska događanja. Recite nam nešto o tome.

„Paralelno sa razvojem proizvodnje i širenjem portfolija shvatili smo da je najbolja direktna promocija i to na našem imanju na kojem primamo organizirane manje grupe posjetitelja, pripremajući za njih gastronomska iskustva. Radi se o uparivanju naših pića sa jelima koja su bazirana na sezonalnosti i lokalnim namirnicama. Sve to pripremamo i radimo moja supruga i ja, ona u kuhinji, a ja u podrumu. Ova direktna komunikacija sa našim kupcima je neprocjenjiva, kako za nas, tako i za njih. Pored toga, jednom godišnje, sredinom ljeta, pripremamo koncert na otvorenom za malo veći broj posjetitelja na kojem promoviramo i našu ponudu,  nove etikete i berbu. Na kraju možda da spomenem da upravo završavamo projekt proširenja parkinga, specifično opremljenog za prihvat kamper vozila, tako da ćemo od ove turističke sezone moći ugostiti i posjetitelje koji putuju na ovaj način.“