Zašto većina novih firmi u BiH ne preživi
Minimalna plata u Bosni i Hercegovini raste, ali troškovi poslovanja rastu još brže. Hiljade novoosnovanih obrta i društava s ograničenom odgovornošću ulaze u najrizičnije prve godine poslovanja bez jasnih pravila igre, sistemske podrške i sigurnosne mreže. U takvim okolnostima, upozoravaju stručnjaci, mikropoduzetnici postaju kolateralna šteta fiskalnih i političkih odluka.
Edukatorica za finansijsku pismenost Adela Ramić i poduzetnica Selma Hadžić ističu za Forbes da se iza rasta broja firmi krije drugačija stvarnost iscrpljeni ljudi, visoka stopa propasti biznisa i sistem koji često gura građane na rub zakonitog poslovanja.
Bosna i Hercegovina ima kratku i krhku tradiciju poduzetništva obilježenu s tri vala. Prvi val, od 2000. do 2008. godine, obilježen je privatizacijom i rastom investicija, ali je prekinut globalnom ekonomskom krizom. Drugi val, od 2016. do 2019. godine, donio je razvoj IT sektora i freelancinga, a pandemija je presjekla taj rast. Treći val čine današnji poduzetnici koji u posao ulaze s minimalnim kapitalom i najvećim rizikom.
„Najstabilnije firme su one iz prvog vala. Danas dominiraju mikropoduzetnici, ali su oni i najranjiviji“, ističe Ramić. Biznise najčešće pokreću ljudi koji nisu pronašli posao, osobe srednje životne dobi razočarane karijerom, kao i oni koji žele uložiti ušteđevinu do penzije. Među njima je sve više žena.
Poduzetnica Selma Hadžić upozorava da čak 90 posto startupova ne preživi prve godine poslovanja. „Poduzetništvo znači rad od 12 do 14 sati dnevno, šest ili sedam dana u sedmici, bez garancije da će posao opstati“, kaže ona.
Naglo povećanje minimalne plate u Federaciji BiH, koje je stupilo na snagu početkom godine, za mnoge male biznise predstavljalo je ozbiljan udar. U nestabilnom sistemu, bez predvidivih troškova, planiranje poslovanja postaje gotovo nemoguće, a posljedice su otpuštanja ili zamjena ljudi tehnologijom.
Ramić navodi primjer samozaposlene žene koja proizvodi torbe. Da bi isplatila minimalnu bruto platu, mora prodati više od 30 proizvoda mjesečno, a svako novo povećanje minimalca dodatno povećava taj prag. „Povećanje minimalne plate prvenstveno puni budžet države, dok poduzetnik bira između vlastite plate i opstanka biznisa“, upozorava ona.
Sagovornice ističu da se u BiH često miješa poduzetništvo s pukim samozapošljavanjem. Dok Hadžić naglašava da cilj biznisa treba biti rast i zapošljavanje, Ramić podsjeća da su sve velike kompanije počele kao jednočlani poslovi i da su prve tri godine ključne za opstanak.
Posebno zabrinjava činjenica da država nema pouzdane podatke o broju ugašenih firmi i stvarnim efektima fiskalnih mjera. Prema procjenama, oko 52.000 ljudi radi na crno, dok legalni radnici nose teret finansiranja sistema.
Najranjivija grupa su samozaposlene žene, koje u slučaju kašnjenja jedne uplate gube pravo na zdravstvenu zaštitu, dok su postupci zatvaranja firmi dugotrajni i skupi. „Najporaznije je što se građanima ponekad savjetuje da krše zakon jer sistem ne funkcioniše“, zaključuje Ramić.