Grad pun stanova bez stanara, a cijene rastu: Može li porez promijeniti tržište u Sarajevu?

U mnogim naseljima svjetla u stanovima pale se tek povremeno. Investicioni stanovi kupljeni kao oblik štednje ili plan za povratak iz dijaspore ostaju zaključani mjesecima, pa i godinama. Vlasnici često nemaju potrebu da ih izdaju jer im prihod od kirije nije presudan, dok vrijednost nekretnine s vremenom raste.

Takva praksa smanjuje realnu ponudu na tržištu. Manje stanova u opticaju znači veća konkurencija među kupcima i podstanarima, a to direktno podiže cijene.

Vlada najavljuje porez na prazne nekretnine

Vlada Kantona Sarajevo već dvije godine najavljuje zakon o oporezivanju nekretnina koji bi se, između ostalog, odnosio na prazne stanove. Premijer Nihad Uk više puta je poručio da cilj nije oporezivanje osnovnih, rezidentnih nekretnina, već dodatnih stanova i poslovnih prostora koji nisu u prometu.

Izradu zakona dobio je Ekonomski institut Sarajevo, a u sklopu njega planira se i procjena koliko zaista ima praznih stanova u Kantonu.

Ideja je jednostavna dodatnim porezom motivisati vlasnike da stanove stave na tržište, bilo kroz prodaju ili iznajmljivanje.

Ko bi trebao plaćati porez?

Ekonomski analitičari upozoravaju da treba pažljivo definisati obuhvat zakona. Investicione nekretnine, kupljene radi preprodaje ili kao oblik kapitala, mogle bi biti logična meta oporezivanja. Također, stanovi koji se izdaju „na crno“ trebali bi biti obuhvaćeni strožim nadzorom.

S druge strane, stanove čiji su vlasnici iselili iz zemlje iz ekonomskih razloga trebalo bi tretirati s posebnom osjetljivošću, kako porez ne bi bio dodatno opterećenje ljudima koji su već napustili domovinu zbog teških uslova života.

Glasovi za i protiv

Opozicija tvrdi da se porez uvodi kako bi se popunile budžetske rupe, dok dio stručne javnosti ističe da sam porez ne može riješiti stambenu krizu. Iskustva zapadnih zemalja pokazuju da porez na prazne stanove može smanjiti dugoročnu nekorištenost i blago povećati ponudu, ali bez značajnog uticaja na visinu kirija.

U Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj, Kanadi i Australiji slične mjere već postoje, ali su kombinovane s drugim alatima stambene politike subvencioniranom gradnjom, socijalnim stanovanjem i podsticajima za dugoročni najam.

Osim praznih stanova, rast cijena u Sarajevu pokreću i inflacija, skupa radna snaga, rast cijena građevinskog materijala te spor tempo nove gradnje.

Sarajevo se tako nalazi pred važnom odlukom hoće li prazni stanovi postati aktivni dio tržišta ili će i dalje ostati zaključani simbol investicijske sigurnosti, dok građani sve teže dolaze do krova nad glavom.