Selma Karić: U BiH gastronomiji nema dovoljno žena na poziciji autorki, vrijeme je da se to promijeni"

Od učionice do MasterChefa, od porodične sveske recepata do vizije razvoja bosanske gastronomije, Selma Karić pokazuje kako strast, znanje i hrabrost mogu otvoriti potpuno nova životna poglavlja. Kao profesorica, edukatorica i zaljubljenica u gastronomiju, danas svojim primjerom motiviše žene da vjeruju u vlastite ideje, bez obzira na godine. U razgovoru za Poslovne novine govori o poduzetništvu, nasljeđu, ulozi žena u gastronomiji i potencijalu bosanske kuhinje da postane prepoznatljiv svjetski brend.

Ulazak u MasterChef u 44. godini bio je za mnoge priča o hrabrosti, ali iz biznis perspektive je i strateška investicija u brend i industriju u koju je teško prodrijeti. Jesi li u to ušla više emotivno ili strateški?

U MasterChef sam ušla prvenstveno srcem. Da sam odluku donosila isključivo racionalno, vjerovatno bih ostala u sigurnosti svega što sam već izgradila kao profesorica i edukatorica. Međutim, vjerujem da se najvažnije životne odluke često donose na mjestu gdje se susretnu emocija i hrabrost.

Tek kasnije sam shvatila da je to bila i vrlo dobra strateška odluka. MasterChef mi nije donio samo vidljivost, nego i potvrdu da ono što nosim u sebi ima vrijednost i izvan mog neposrednog okruženja. Otvorio mi je vrata industrije u kojoj sam godinama bila zaljubljenik, ali ne i profesionalac.

Ženama koje razmišljaju o velikoj promjeni u tridesetim, četrdesetim ili pedesetim godinama rekla bih da nikada nije kasno za novi početak. Godine nisu prepreka, nego kapital. Sa sobom nosimo iskustvo, znanje, kontakte i zrelost koju nismo imale sa dvadeset. Važno je da san ne ostane samo emocija – potrebno je napraviti plan, učiti, ulagati u sebe i biti spreman na mnogo rada. Hrabrost otvara vrata, ali ih disciplina održava otvorenim.

Šta po tebi odvaja gastronomski hobi od održivog biznisa?

Voljeti kuhati i voditi gastronomski biznis dvije su potpuno različite stvari. Hobi počiva na strasti, a biznis na sistemu. Možete biti izvrsni u kuhinji, ali ako ne znate upravljati troškovima, graditi brend i razumjeti tržište, teško ćete dugoročno opstati.

Po meni, tri ključne stvari za prelazak iz hobija u održiv biznis su: jasna vizija, prepoznatljiv identitet i kontinuirana edukacija. Ljudi danas ne kupuju samo proizvod ili uslugu – kupuju priču, iskustvo i autentičnost.

Na svom putu naučila sam koliko su važni mentorstvo i zajednica ljudi koji vjeruju u ono što radite. Kapital je važan, ali nije presudan ako nemate jasnu ideju ko ste i šta želite ponuditi tržištu. Upravo zato danas gradim projekte koji nisu samo vezani za hranu nego i za priče, tradiciju i identitet koji stoje iza nje.

Bosanska kuhinja je u svjetskim krugovima podcijenjena. Vidiš li u njoj konkretnu poslovnu priliku?

Apsolutno. Bosanska kuhinja je jedna od naših najvećih neiskorištenih razvojnih prilika. Imamo autentične recepte, bogatu tradiciju i kulturu stola koja je mnogo više od same hrane.

Vidim priliku u gastronomskom turizmu, edukativnim radionicama, autorskim restoranima, digitalnim sadržajima i izvozu gastronomskih iskustava. Turisti danas ne putuju samo da bi vidjeli destinaciju nego da bi je osjetili kroz njene okuse.

Mislim da nas godinama nije kočio nedostatak kvaliteta nego nedostatak zajedničke priče i samopouzdanja. Često više cijenimo tuđe nego svoje. Grci, Italijani ili Peruanci uspjeli su jer su svoje nasljeđe pretvorili u brend. Vrijeme je da i mi počnemo vjerovati da ono što imamo vrijedi predstaviti svijetu.

Profesionalna gastronomija je dominantno muška industrija. Šta vidiš kao najveće prepreke za žene?

Najveća prepreka nije nedostatak talenta nego nedostatak prilika i vidljivosti. Mnoge žene nose ogroman dio gastronomskog nasljeđa, ali rijetko dobijaju prostor da ga pretvore u profesionalni uspjeh.

Kod nas još uvijek postoji uvjerenje da žena može biti izvrsna kuharica u svojoj kući, ali da profesionalna kuhinja pripada nekome drugom. To se polako mijenja, ali promjene zahtijevaju podršku institucija, medija, brendova i kolega.

Voljela bih imati mentorsku ulogu za žene koje tek ulaze u ovaj svijet. Ako moje iskustvo može nekome skratiti put ili dati dodatnu hrabrost, smatrat ću to velikim uspjehom. Vjerujem da uspjeh ima najveću vrijednost kada ga dijelimo s drugima.

U MasterChef si ponijela očevu svesku sa receptima iz 1969. godine. Kako gledaš na to nasljeđe?

Ta sveska za mene nije samo zbirka recepata. Ona je porodična priča, dokument jednog vremena i veza između generacija. U njoj su zapisani okusi, navike, jezik i način života koji bi bez takvih tragova lako nestali.

Kao profesorica bosanskog jezika, uvijek sam vjerovala da su jezik i gastronomija mnogo povezaniji nego što mislimo. Recepti nisu samo upute za pripremu hrane – oni čuvaju riječi, običaje i identitet jednog naroda.

Zbog toga na očevu svesku gledam i kao na inspiraciju i kao na odgovornost. Voljela bih da jednog dana preraste u nešto veće – knjigu, edukativni projekat ili format koji će sačuvati te priče za buduće generacije. Posebno mi je važno da ih jednog dana prenesem svojoj kćerki Asiji, jer nasljeđe ima smisla samo ako nastavi živjeti.

Šta ti znači biti dio WOMEN 100 Impact Night-a i koju poruku šalješ ženama?

Velika mi je čast biti među ženama koje svojim radom mijenjaju industrije, zajednice i živote ljudi oko sebe. Takvi susreti podsjećaju nas da nijedan veliki put ne prolazimo same.

Za mene je ovo posebno emotivan trenutak jer se nalazim na životnoj prekretnici. Nakon godina rada u obrazovanju ulazim u novo poglavlje koje spaja moje znanje, strast i poduzetničke ambicije.

Poruka koju bih poslala ženama u dvorani je jednostavna: ne čekajte savršen trenutak. On najčešće ne dolazi. Ponekad je dovoljno da vjerujete sebi samo malo više nego jučer. Najveće promjene počinju onog dana kada odlučimo da nas strah više neće zaustavljati. Sigurnost je važna, ali ponekad upravo izvan nje počinje život koji smo oduvijek željele živjeti.