Nina Višković, Helen Doron BiH: Naš put od dvije učionice do nacionalne mreže – sagradili smo sistem koji raste  

Sa 23 godine, kada većina mladih još uvijek pokušava shvatiti kojim će profesionalnim putem krenuti, Nina Višković napravila je korak koji će joj, ispostavit će se, odrediti cijeli poslovni život.

Kao Helen Doron teacher u Beogradu, upoznala je metodologiju učenja koja ju je toliko oduševila da je već tada pomislila kako bi se njome mogla baviti cijeli život. Nekoliko godina kasnije, u Sarajevu otvara prvi Helen Doron centar – mali prostor sa svega dvije učionice, u kojem je tokom prve godine više od 120 mališana dobilo potpuno novo iskustvo učenja engleskog jezika.

Danas, više od dvije decenije kasnije, iza iste ideje stoji mreža od više od 20 centara i hiljade djece koja su kroz Helen Doron sistem učila ne samo jezik, nego i kako da se bez straha otvore svijetu. Ono što je počelo kao poduzetnički iskorak preraslo je u ozbiljan obrazovni sistem. Želim graditi sistem koji može rasti, a da pritom nikada ne izgubi ono zbog čega je nastao, rečenica je u kojoj je sadržana njena poslovna filozofija: rasti, ali ne izgubiti sebe. 

Jasni ciljevi i veliko povjerenje

U intervjuu za Poslovne novine Nina Višković otkriva kako napraviti veliki sistem, kako globalni franšizni model učiniti lokalnim, kako standard pretvoriti u iskustvo i kako od poslovne mreže napraviti zajednicu ljudi okupljenih oko istih vrijednosti.

Kako je zapravo počela Vaša Helen Doron priča? Kada ste otvorili prvi centar u Sarajevu, jeste li mogli zamisliti da ćete jednog dana voditi mrežu od više od 20 centara kroz koju će proći na hiljade đaka? Šta Vam je tada bio san, a šta je danas poslovni cilj?

„Počela sam vrlo mlada. Imala sam 23 godine i moj prvi posao je bio Helen Doron teacher u Beogradu. Bila sam oduševljena metodom. Nisam mogla vjerovati da djeca mogu tako lako, prirodno i efektno učiti engleski jezik. Već tada sam pomislila: Ovo je nešto čime bih se mogla baviti cijeli život.

Uz veliku podršku porodice započela sam svoju Helen Doron avanturu i otvorila prvi centar u Sarajevu. Bio je skroman, sa samo dvije učionice, u Čekaluši 14. Ali taj mali centar je već u prvoj godini otvorio potpuno novo iskustvo učenja za više od 120 mališana iz Sarajeva.

Imala sam veliko povjerenje ljudi oko sebe koji su vjerovali da je Sarajevo spremno za školu svjetskog glasa, za novi način učenja i da baš ja to mogu donijeti u naš grad. Tako da, da, mogla sam zamisliti da će sve jednog dana biti mnogo veće.

Od samog početka moj cilj bio je pružiti najbolju uslugu i uz pomoć Helen Doron metodologije približiti djeci jednostavan, prirodan, a ujedno inovativan način učenja.

Danas je cilj isti, samo je skala drugačija. Želim da svako dijete koje uđe kroz naša vrata dobije jedno jedinstveno iskustvo, od prvog kontakta sa našim timom, preko časa, pa sve do svih drugih aktivnosti i druženja koje organizujemo.

Broj centara i učenika se promijenio, ali suština cilja nije: želim graditi sistem koji može rasti, a da pritom nikada ne izgubi ono zbog čega je nastao.“

Vi ste sjajan primjer da franšiza nikada ne znači samo „kupiti poslovni model“, već da uvijek ima prostora za učiniti ga svojim. Koja je najvažnija poslovna lekcija koju ste naučili o poduzetništvu kroz Helen Doron?

„Najvažnija lekcija koju sam naučila je da su vjera u sebe i vjera u ono što nudite najvažnije. Naravno, bilo je odluka koje nisu bile lake. Bilo je trenutaka kada sam morala donijeti odluke za koje neki od naših franšizera nisu odmah mogli vidjeti kako su u njihovom interesu. Bilo je i veoma turbulentnih perioda.

Kao lider morate biti spremni preuzeti odgovornost i za odluke koje nisu popularne. Vrijeme je na kraju najbolji pokazatelj da li ste bili u pravu.

Činjenica da smo i nakon svih tih perioda ostali na vrhu i nastavili rasti meni je najbolji dokaz da je većina tih odluka ipak bila dobra. Uz to, naučila sam koliko su važne vrijednosti. Kada znate šta želite, kada imate cilj i kada iskreno vjerujete u ono što gradite, mnogo je lakše prolaziti kroz izazove.“

Od prvog uspjeha do velike priče

Šta je, kada pogledate u retrovizor, bilo teže: napraviti prvi centar ili izgraditi sistem koji danas funkcionira?

„Otvoriti prvi Helen Doron centar na tržištu koje skoro ništa nije znalo o našoj metodologiji značilo je ljudima objasniti da postoji potpuno drugačiji način učenja engleskog jezika.

I danas se često susrećemo sa očekivanjem klasičnog učenja, sjedenja u klupi i sadržaja koji djeci nisu dovoljno zanimljivi, aktuelni i bliski. A prije petnaest godina bilo je još mnogo teže objasniti da učenje može izgledati potpuno drugačije. Zato je prvi centar bio najveći izazov, ali i najvažniji dokaz da ono u šta vjerujemo stvarno funkcioniše.

Nakon uspjeha prvog centra, otvaranje novih lokacija širom BiH dolazilo je mnogo prirodnije. Kada roditelji vide rezultat, kada djeca vole dolaziti na časove i kada se o tome počne pričati, mreža počinje rasti organski.“

U Vašoj priči lijepo se spajaju obrazovanje i poduzetništvo. Da li je za uspjeh u ovom ili bilo kojem drugom poslu važnije voljeti ono što radite ili su ipak presudni disciplina, brojke i poslovna strategija?

„Čini mi se da sam već djelimično odgovorila na ovo kroz prethodna pitanja, ali to je nešto što uvijek rado ponavljam.

Za mene su najvažnije vrijednosti vjera u ono što radimo i osjećaj stabilnog puta koji zajedno gradimo. Kada znate zašto nešto radite i kada vjerujete da to što radite može donijeti bolju budućnost našoj djeci, a time i cijeloj zajednici, onda i disciplina, brojke i poslovna strategija dobijaju svoj pravi smisao.

Naravno da bez dobrog poslovnog upravljanja nema održivog sistema. Ali meni je uvijek bilo važno da iza poslovne matematike postoji nešto mnogo veće od samih brojeva: jasna svrha.“

Benefiti franšiznog poslovanja

Koliko Vam je, kada ste tek ulazili u svijet poduzetništva, bilo važno da ne morate baš sve sami praviti od nule?

„Teško je objasniti koliki je benefit franšiznog poslovanja, pogotovo kada radite unutar ovako dokazanog i stabilnog sistema kao što je Helen Doron. Franšiza je pomalo kao da imate najboljeg prijatelja koji zna sve. Ili čak mamu, kako često volim reći. Ne morate svaki put izmišljati točak jer imate metodologiju, iskustvo, standarde, podršku, ljude koji su već prošli određene situacije i sistem koji se godinama razvijao i dokazivao.

To ne znači da je posao jednostavan, ali znači da nikad niste sami.

Danas, kada je tržište edukativnih franšiza sve konkurentnije i pretrpanije, mislim da je ta kombinacija dokazanog sistema i lokalnog razumijevanja tržišta ogromna prednost.

Nije dovoljno samo otvoriti školu. Potrebno je opstati, održati kvalitet, izgraditi povjerenje roditelja i iz godine u godinu dokazivati zašto ste drugačiji. Tu iskustvo i snaga sistema stvarno dolaze do izražaja.“

Postoji li nešto što ste Vi na početku morali naučiti na teži način, a što danas možete prenijeti budućim poduzetnicama i olakšati im početke?

„Mislim da svi poduzetnici znaju o kojim se lekcijama radi, ali kroz iskustvo i kroz rad sa ljudima unutar mreže shvatila sam da su mnoge poduzetničke lekcije vrlo slične životnim lekcijama.

Kao djeca možemo sto puta čuti: „Ne trči nizbrdo, past ćeš.“ I svejedno nas ponese osjećaj slobode, vjetar, zabava i želja da idemo brže. I onda lekciju naučimo na teži način - padom. 

Tako je i u poduzetništvu. Možete nekome prenijeti sva svoja iskustva i upozoriti ga na sve što može krenuti po zlu, ali neke stvari svako mora proći sam.

Ono što je važno jeste da kada padnete, imate nekoga ko će vas dočekati i pomoći vam da ustanete. Baš to za mene predstavlja dobar franšizni sistem. Ne može vam ukloniti svaki izazov, ali vam može omogućiti da kroz njega ne prolazite sami i da se od svake greške mnogo brže oporavite.“

Ženska podrška i širenje mreže

Koliko jedna uspješna žena zapravo ima, uvjetno rečeno, obavezu da povuče za sobom još jednu ženu? Pitam Vas i kao lidericu i kao ženu koja može drugima otvoriti vrata.

„Za mene je to apsolutno obaveza i ne govorim to samo iz feminističkog stava već, prije svega, iz jednog vrlo praktičnog razloga. Žene često grade poslovanje dugoročno, strpljivo i kroz odnose sa ljudima. U našem poslu upravo se kroz to grade najvažnije stvari: povjerenje roditelja, odnos sa djecom, kvalitet tima, reputacija i dokaz da metodologija zaista funkcioniše.

Zato smatram da žena koja je uspjela ima odgovornost da otvori vrata drugoj ženi kada god je u mogućnosti. Ne zato što nekome nešto duguje, nego zato što iskustvo i znanje imaju veću vrijednost kada ih prenesete dalje.

Mislim i da ne moramo čekati da budemo na vrhu da bismo nekome pomogle. To može biti mentorstvo, preporuka, prilika za posao, kontakt ili spremnost da nekome kažete ono što biste voljeli da je neko rekao vama kada ste počinjali.

Meni je to jedan od najljepših dijelova liderstva: ne samo napraviti nešto svoje, nego omogućiti i drugima da naprave svoje.“

Najavili ste širenje mreže Helen Doron škola u Republici Srpskoj. Gdje ste na tom tržištu prepoznali prostor za rast? Koji su gradovi u fokusu, recimo za narednih godinu dana?

„Naš prioritet je da inovativno i prirodno učenje engleskog jezika učinimo dostupnim djeci u svim zajednicama u BiH. Helen Doron škola u Banjaluci već posluje fenomenalno i od septembra očekujemo rast veći od 40%. Imamo i novog franšizera upravo u tom gradu, što nam je posebno drago jer pokazuje da smo izgradili sistem koji je privlačan ljudima koji žele pokrenuti vlastiti posao u Republici Srpskoj.

Za narednu godinu fokus nam je Doboj, a nakon toga Prijedor i drugi gradovi u kojima prepoznamo prostor i ljude koji dijele naše vrijednosti.

Ne želimo se širiti samo da bismo imali više lokacija. Želimo da u svaki novi grad dođemo sa kvalitetom koji već postoji u našoj mreži.“

Čovjek nije njegov CV

Širenje posla znači nova radna mjesta, nove učitelje i poduzetnike, ali i nove porodice koje postaju dio sistema. Kakav ekonomski i društveni efekat želite da Helen Doron ostavi u sredinama u koje tek dolazi?

„Želimo znanje i mogućnosti približiti svima, a na prvom mjestu djeci. Kada danas gledam našu djecu na putovanju u Londonu, mislim da je to najbolji dokaz zašto ovo radimo. Dijete koje je, možda, prije nekoliko godina prvi put ušlo u naš centar, danas sjedi u Londonu, razgovara sa djecom iz drugih zemalja, koristi engleski prirodno i ima priliku polagati prestižne međunarodne ispite.

To je mnogo više od učenja jezika. To je samopouzdanje, otvorenost prema svijetu, osjećaj da pripadate nečemu većem i spremnost da komunicirate sa ljudima koji dolaze iz drugačijih sredina.

Roditeljima želimo pružiti izvanredno iskustvo obrazovanja i osjećaj da su svoje dijete povjerili ljudima koji o njemu iskreno brinu, a učiteljima i franšizerima želimo ponuditi posao i poslovnu priliku koja nije samo posao. To je mogućnost profesionalnog i ličnog rasta, širenje vidika, osjećaj pripadanja sistemu čije su vrijednosti univerzalne i usmjerene prema budućnosti obrazovanja.

Ako iza nas ostanu djeca koja vole učiti, roditelji koji imaju povjerenje u obrazovanje i ljudi koji su kroz naš sistem dobili priliku da rastu, onda smo ostavili ono što želimo.“

Kada HD traži nove franšizere, šta je važnije: prethodno poslovno iskustvo, energija, kvalifikacije, odnos prema djeci…?

„Iskustvo nam je važno, ali se uvijek iznova pokazuje da su najvažnije vrijednosti koje kandidat nosi u sebi i koliko se one poklapaju sa našim vrijednostima.

To su, prije svega, ljubav prema djeci, vjera u njihov potencijal i kapacitet i iskrena želja da im se pruži najbolje iskustvo učenja.

Tu su i briga za druge ljude, starije i one kojima je potrebna pomoć, odnos prema životinjama i okolini, kao i iskreno prihvatanje različitosti.

Kada pogledate našu zajednicu, ona je upravo takva: veoma interesantna i raznolika, ali okupljena oko istih ideja i želje da djeci pružimo izvrsnost u učenju.

Zato nam je često važnije kakav je neko čovjek nego šta piše u njegovom CV-u.“

Franšiza, ali sa ličnim pačatom

Franšiza budućem vlasniku daje provjeren sistem, ali ipak ostavlja prostor za neki lični pečat. Gdje je granica između praćenja standarda globalnog brenda i slobode da u svaku lokalnu školu unesete svoj potpis?

„Ova branša zahtijeva lični pečat jer franšiza daje sistem, standarde i smjernice, ali ljudi su ti koji tom sistemu daju život.

Ono što naše franšizere učimo od prvog trenutka jeste da u odnosu prema djeci i roditeljima moraju biti, prije svega, iskreni, srdačni i ljubazni. Genuine, friendly and polite, s tim da je genuine uvijek na prvom mjestu.

Možete imati savršeno uređen prostor, marketing i potpuno definisan proces, ali ako roditelj ne osjeti da vam je stvarno stalo do njegovog djeteta, ništa od toga nije dovoljno.

Zato želimo da svaka škola bude prepoznatljiva kao Helen Doron, ali istovremeno i kao mjesto koje ima svoju energiju, svoje ljude i svoj karakter.“

Koliko je danas teško održati kvalitet kada mreža raste? Jer jedno je imati pet odličnih centara, a sasvim drugo imati 20, 30 ili 40 lokacija koje moraju govoriti istim jezikom brenda.

„Nije teško kada imate smjernice za gotovo svaki dio poslovanja; od načina korištenja društvenih mreža i komunikacije, preko uređenja i dekorisanja prostora, odnosa prema roditeljima, ličnog i profesionalnog rasta zaposlenih, pa sve do potpuno definisanog svakog časa u svakom našem programu.

To je jedna od najvećih vrijednosti franšize, ne morate nijedan segment poslovanja graditi sami.

Ali sistem sam po sebi nije dovoljan. Potrebno je okružiti se pravim ljudima i napraviti tim koji vjeruje u ono što radimo. Kada imate ljude koji dijele iste vrijednosti, onda dosljednost postaje najvažnija stvar.

Danas, kada imamo više od 20 centara i hiljade djece u sistemu, najveći izazov više nije samo rast. To je rast bez gubitka kvaliteta. Želim da dijete koje uđe u Helen Doron centar u Sarajevu, Banjaluci, Mostaru, Tuzli ili bilo kojem drugom gradu dobije isto ono iskustvo zbog kojeg smo i sve počeli.

To je za mene prava definicija uspjeha: rasti, ali ostati dosljedan onome u šta vjerujem.“