Goran Račić, Privredna komora Republike Srpske: Izvozom sirovine i poluproizvoda izvozimo i dio svoje razvojne šanse
Kada su definisani prioriteti poput digitalizacije, dualnog obrazovanja i otvaranja novih tržišta, u Privrednoj komori Republike Srpske postavili su jasan cilj - da institucija ne bude samo posmatrač koji prepoznaje probleme, već operativni partner koji s privredom kreira konkretna rješenja. U proteklih godinu dana rezultati su najvidljiviji u internacionalizaciji poslovanja, digitalnoj i zelenoj tranziciji te snažnijem zastupanju interesa privrednika.
Kroz organizovane nastupe i poslovne misije na sajmovima kao što su Canton Fair u Kini, Carrefour International du Bois u Nantu i China Brand Fair u Budimpešti, napravljen je konkretan iskorak ka diverzifikaciji tržišta. Ambicija je jasna: privredu osloboditi zavisnosti od samo jednog izvoznog pravca i pružiti joj podršku sve dok se prvi kontakt ne pretvori u ugovor. Paralelno, kroz Centar za digitalnu transformaciju i projekte poput DiGreenSMEs, mala i srednja preduzeća dobijaju konkretne mape puta za uvođenje vještačke inteligencije i održivih rješenja u svakodnevni rad.
Od zacrtanih ciljeva do konkretne podrške
Ipak, procesi poput tehnološke transformacije, reformi i povezivanja obrazovnog sistema s potrebama tržišta rada nemaju konačnu tačku završetka. O tome dokle se stiglo u rasterećenju privrede, zašto je finalizacija proizvoda ključna razvojna šansa i na koji način Komora mjeri vlastiti uspjeh, u razgovoru za Poslovne novine i projekat 100 najvećih u BiH i regionu govori predsjednik PKRS, Goran Račić.
Komora ove godine organizuje odlazak privrednika na sajam u Kini. Šta želite da kompanije dobiju tim odlaskom, nove kupce, investitore ili možda znanje o tome kako izgleda konkurencija na jednom od najvećih svjetskih tržišta?
„Kada govorimo o Kini, govorimo o ogromnom ekonomskom prostoru, o kupcima, dobavljačima, investitorima, tehnologijama i prilici da naši privrednici vide kako izgleda konkurencija na jednom od najdinamičnijih svjetskih tržišta.
Želimo da kompanije sa tog puta donesu kontakte koji imaju potencijal da prerastu u poslovne odnose, da upoznaju tehnologije koje mogu unaprijediti njihovu proizvodnju, otvore mogućnosti za investicije i realno procijene gdje je njihov proizvod u odnosu na svjetsku konkurenciju.
Važno da je svoju privredu ne vezujemo samo za jedno tržište, zemlju ili pravac. Za nas je diverzifikacija tržišta pitanje ekonomske sigurnosti i dugoročne otpornosti.“
Pravi posao počinje tek poslije sajma. Kako možete pomoći privrednicima da se ostvareni kontakti pretvore u konkretne ugovore, investicije i partnerstva?
„Greška bi bila da uspjeh mjerimo brojem ostvarenih kontakata, vizit karti ili sastanaka. Rezultat vidimo kada se nakon sajma pojave konkretne ponude, novi kupci, ugovori ili partnerstva.
Nakon sajma želimo da sa kompanijama pratimo ostvarene kontakte, identifikujemo one sa najvećim poslovnim potencijalom i, gdje god možemo, uključimo naše međunarodne partnere, komore i institucije u proces povezivanja.
Komora privrednicima stoji na raspolaganju prije, tokom i nakon sajma – od pripreme za nastup, odabira potencijalnih partnera i organizacije B2B sastanaka, do podrške u narednim fazama komunikacije i povezivanja. Cilj je da kompanija ne ostane sama kada se vrati sa sajma i kada počne najvažniji dio posla.
Dobar primjer je i naše otvaranje ka francuskom tržištu. Ove godine smo omogućili nastup naših kompanija na specijalizovanom sajmu drvne industrije – Carrefour du Bois - u Nantu i za njih je to bila prilika da upoznaju francuske i evropske kupce i procijene prostor za plasman proizvoda.
Povratne informacije kompanija učesnica su veoma pozitivne, posebno u pogledu kvaliteta kontakata i same vrijednosti nastupa. To nam je dodatna potvrda da postoji prostor za naše proizvode na tržištima koja do sada možda nisu bila dovoljno zastupljena u njihovim izvoznim strategijama. Takav pristup želimo primjenjivati i prema drugim tržištima.“
Finalizacija proizvoda kao ključni pravac razvoja
Jedan od problema jeste i struktura našeg izvoza. Možemo li dugoročno biti konkurentni izvozeći i dalje veliki dio proizvoda sa nižim stepenom finalizacije?
„To je pitanje koje moramo otvoriti bez uljepšavanja jer struktura izvoza direktno govori o tome koliko vrijednosti stvaramo unutar naše privrede. Ako izvozimo sirovinu ili poluproizvod, a neko drugi u drugoj zemlji od toga napravi finalni proizvod, najveći dio dodate vrijednosti, marže, znanja i tehnološkog razvoja ostaje izvan naše ekonomije. Mi tada ne izvozimo samo proizvod, već i dio vlastite razvojne šanse.
Smatram da finalizacija mora postati jedan od ključnih pravaca razvoja naše industrije. Ne znači to da treba preko noći napustiti postojeće proizvodne modele, ali moramo postaviti pitanje: šta još možemo napraviti od onoga što već proizvodimo?
Mala ekonomija ne treba da pokušava da pobijedi velike ekonomije na njihovom terenu i u njihovim pravilima. Naša šansa je da pronađemo niše u kojima možemo izgraditi vrhunski kvalitet, specifično znanje, tehnologiju ili dizajn i da tu postanemo prepoznatljivi na međunarodnom tržištu.“
I o digitalizaciji smo razgovarali kao o jednom od ključnih prioriteta Komore. Koliko su kompanije digitalno transformisane, a koliko se digitalizacija svodi na web stranicu, društvene mreže i nekoliko softverskih rješenja?
„Digitalna transformacija podrazumijeva promjenu načina na koji kompanija proizvodi, upravlja procesima, koristi podatke, komunicira sa kupcima, donosi odluke i razvija nove proizvode i usluge. Naše kompanije su napravile značajan iskorak, ali nivo digitalne zrelosti nije isti u svim sektorima i kompanijama. Poseban izazov su mala i srednja preduzeća bez dovoljno resursa, znanja ili stručnog kadra da sama naprave kvalitetan plan digitalne transformacije.
Komora ima Centar za digitalnu transformaciju, čija je uloga da kompanijama pomogne da razumiju gdje se digitalizacija u njihovom poslovanju isplati i kako da je pretvore u mjerljiv poslovni rezultat.
Centar je mjesto gdje privrednik može dobiti podršku da sagleda sopstvenu digitalnu zrelost, definiše prioritete i pronađe odgovarajuća tehnološka rješenja. Želimo da kompanije digitalizuju poslovanje zato što im to donosi veću produktivnost, manje troškove, kvalitetnije proizvode, bolje upravljanje i pristup novim tržištima.“
Međunarodnim saradnjama do kompetentnih uposlenika
Umjetna inteligencija je iz teme o kojoj se govorilo na konferencijama postala svakodnevni alat. Prihvata li domaća privreda dovoljno brzo AI i postoji li opasnost da ćemo shvatiti značaj tehnologije kada konkurencija već napravi veliku prednost?
„Ta opasnost postoji i ne treba je potcjenjivati. Kompanije koje danas koriste AI za analizu tržišta, optimizaciju procesa, prodaju, korisničku podršku, razvoj proizvoda ili donošenje odluka već ostvaruju određenu prednost. Ali, ne treba ni stvarati mit da će AI riješiti sve probleme. Tehnologija je alat. Njena vrijednost zavisi od toga koliko je dobro kompanija zna koristiti.
Mislim da ćemo u narednih nekoliko godina sve manje govoriti o tome koje kompanije koriste AI, a više o tome koje kompanije ga koriste pametnije od konkurenata. Naš je zadatak da kompanijama približimo tehnologiju, ali i da insistiramo na znanju, bezbjednosti podataka i odgovornoj primjeni.“
Nedostatak stručnog kadra također je jedan od naših gorućih problema. Je li veći problem nedostatak radnika ili činjenica da obrazovni sistem i potrebe privrede ne govore istim jezikom?
„Danas imamo oba problema, ali je dugoročno veći problem nepodudarnost između obrazovanja i potreba privrede. Trebamo sistem koji će obrazovati ljude za poslove koji su potrebni danas i za poslove koji će biti potrebni sutra.
Pri Komori djeluje Centar za dualno obrazovanje i obrazovne politike, koji ima važnu ulogu u povezivanju potreba privrede sa obrazovnim sistemom, praćenju potreba tržišta rada i kreiranju inicijativa koje mogu doprinijeti boljem usklađivanju obrazovanja sa ekonomskim razvojem.
Pored toga, kroz Edukativni centar Komore nastojimo da kompanijama i zaposlenima omogućimo sticanje novih znanja i vještina jer obrazovanje ne završava diplomom. U vremenu brzih tehnoloških promjena, koncept cjeloživotnog učenja osnovni je preduslov konkurentnosti i pojedinca i kompanije.
Važan dio ovog procesa je i naše učešće u projektima u okviru Erasmus+ programa, kroz koje sarađujemo sa partnerima iz evropskih zemalja na unapređenju obrazovnih politika, razvoja kompetencija, stručnog obrazovanja i povezivanja obrazovanja sa potrebama tržišta rada. Ta saradnja nam omogućava da učimo iz iskustava zemalja koje su određene modele već uspješno primijenile i da najbolje prakse prilagođavamo našim potrebama.
Važno je što kroz takve projekte naši stručnjaci, obrazovne institucije i kompanije imaju priliku da budu dio evropskih mreža i da razmjenjuju iskustva o tome kako se obrazovni sistemi prilagođavaju digitalnoj i zelenoj tranziciji, automatizaciji i novim oblicima rada.
Zato mislim da pitanje više ne treba da bude kako zadržati radnu snagu, već kako stvoriti sistem koji će ljudima omogućiti da budu konkurentni bilo gdje, a privredi da ima kvalitetan kadar koji može zaposliti i zadržati upravo ovdje.“
Komora je most između privrede i institucija vlasti. Šta bi vlast, po Vašem mišljenju, mogla promijeniti relativno brzo, što bi privrednicima ozbiljno promijenilo poslovni ambijent?
„Privrednici traže predvidivost, stabilnost i uslove u kojima mogu planirati poslovanje. Kada privrednik investira, zapošljava ili izlazi na strano tržište, mora moći da planira najmanje nekoliko godina unaprijed. Stabilan regulatorni okvir, jasni propisi, efikasna administracija, brže procedure i predvidiva poreska politika među najvažnijim su zahtjevima koje privreda upućuje institucijama.
Od Vlade očekujemo snažan dijalog sa privredom, ali dijalog koji će imati konkretan rezultat. Komora artikuliše stavove i potrebe privrede, ali je i partner institucijama u pronalaženju rješenja. Nije naš cilj da kažemo šta nije dobro; cilj je da ponudimo rješenje ili ideju kako određenu promjenu možemo sprovesti u praksi.
Brojne su stvari koje se mogu unaprijediti brzo i bez velikih finansijskih izdvajanja: pojednostavljenje administrativnih procedura, smanjenje broja nepotrebnih dokumenata, veća digitalizacija javnih usluga, bolja povezanost institucija i princip da se od privrednika ne traži podatak koji država već posjeduje. Važno je i da se privreda konsultuje prije, a ne nakon donošenja propisa. Kompanija koja će taj propis primjenjivati najbolje zna gdje se u praksi mogu pojaviti problemi. Ako to znanje uključimo u proces donošenja odluka, dobijamo kvalitetnije propise i manje potrebe za naknadnim izmjenama.
Važna stvar je i predvidivost. Privrednik može prihvatiti i zahtjevnije pravilo ako zna šta ga očekuje i ima vremena da se prilagodi. Problem je i neizvjesnost, kada se pravila često mijenjaju ili kada različite institucije isti propis tumače na različite načine.
Zato je cilj da se udaljimo od modela u kojem privreda i institucije razgovaraju samo kada se pojavi problem. Potrebna nam je stalna institucionalna komunikacija, u kojoj se problemi identifikuju prije nego što postanu prepreke.
Ne treba ni svaku reformu posmatrati kroz trošak. Mnoge reforme ne koštaju mnogo, ali mogu proizvesti veliki efekat. Ako kompaniji omogućimo da dozvolu dobije za pet dana umjesto za trideset, da proceduru završi elektronski umjesto na nekoliko šaltera ili da dobije jasan odgovor umjesto da mjesecima čeka – mi smo joj direktno povećali konkurentnost. Privreda ne očekuje da joj institucije vode biznis već da joj omoguće da biznis vodi brže, jednostavnije i sigurnije.“
Trošak propuštenih poslovnih prilika
Koliko stvarno domaću privredu danas koštaju administracija, procedure, čekanje, neusklađeni propisi i nepredvidivost?
„Mnogo više nego što se vidi u bilo kojoj budžetskoj stavci. Kada zaposleni dane provede prikupljajući dokumentaciju, kada kamion čeka, kada investitor čeka dozvolu ili kada kompanija ne zna kako će se određeni propis primjenjivati – to su sve realni troškovi poslovanja. A postoji i još veći, često nevidljiv trošak – propuštena poslovna prilika.
Investitor koji želi investirati danas neće čekati godinu dana. Kupac koji traži hitnu isporuku neće čekati da se naš sistem usaglasi. Kapital i tržišta ne čekaju administraciju. Zato je brzina rada institucija dio konkurentnosti privrede.
U tom kontekstu je značajan BFC SEE program sertifikacije gradova i opština sa povoljnim poslovnim okruženjem. Bit programa je u tome da lokalne zajednice uspostave standarde i procedure koje privrednicima i investitorima omogućavaju jednostavnije poslovanje.
Stvarna vrijednost BFC sertifikata je u procesu koji lokalnu upravu usmjerava da preispita procedure, skrati nepotrebne korake, unaprijedi komunikaciju sa privredom i uvede standarde u radu sa poslovnom zajednicom.
Smatram da ovakve programe treba dodatno razvijati jer privredniku nije važno samo kakav je propis napisan na papiru već i koliko brzo, jasno i predvidivo može završiti posao u stvarnom životu.“
Dio ste naše priče 100 najvećih u BiH i regionu. Šta je važno kada okupljamo najuspješnije kompanije – rezultati ili razgovori o tome šta moramo uraditi da bi naše kompanije bile još konkurentnije?
„Rezultati su važni jer pokazuju gdje smo danas, ali je važnije šta ćemo uraditi s tim rezultatima sutra. Priča o 100 najvećih je priča o kompanijama koje su uspjele da budu konkurentne u zahtjevnom poslovnom okruženju. Njihova iskustva treba koristiti kao model i osnov za razgovor o narednom koraku – kako da imamo više uspješnih kompanija, više izvoza, više investicija i veću dodatnu vrijednost domaće proizvodnje.
Cilj treba da bude više kompanija koje rastu, izvoze, investiraju, zapošljavaju, uvode nove tehnologije i stvaraju proizvode sa većom dodatom vrijednošću.“