Mladen Milanović, MG MIND: Najčistiji oblik društvene odgovornosti kompanija je ulaganje u ljude i njihov razvoj

Dosljedan viziji da je “najčistiji oblik društvene odgovornosti ulaganje u ljude”, Milanović već godinama gradi poslovni sistem koji u jednakoj mjeri spaja profit, stabilnost i humanost.

U razgovoru za Poslovne novine govori o protekloj poslovnoj godini, strateškim ulaganjima u bankarski sektor, širenju regionalnog poslovanja, ali i o onom što smatra svojom ličnom misijom – stvaranju prilika za mlade, obrazovane i odgovorne ljude koji će graditi budućnost ove zemlje.

 Osnaživanje grupacije

Od našeg posljednjeg razgovora prošla je godina dana. Šta je najznačajnije što se kompaniji MG MIND desilo u tom periodu? Šta je obilježilo godinu?

„U protekloj godini, MG MIND je potvrdio jednu od svojih temeljnih težnji: kontinuitet rasta i proširenje obima poslovanja. Sve kompanije unutar naše grupacije ostvarile su značajne poslovne rezultate, povećan je obim prihoda i dobit u odnosu na prethodnu godinu. Rast je bio održiv, jer nije nastao na jednokratnim uspjesima, nego strateškim ulaganjima u stabilnost i diversifikaciju poslovanja.

Istovremeno bih istaknuo razvoj bankarskog sektora pod okriljem naše grupacije, koji je ojačan i transformisan tako da danas predstavlja ključni stub rasta i finansijske stabilnosti. Takođe, naši projekti u regionu, u Sloveniji i Srbiji, dodatno su učvrstili međunarodni karakter našeg poslovanja i pokazali da standardi kvaliteta i poslovne filozofije imaju težinu i izvan domaćih granica.

Smatram da je ova godina obilježena ne samo brojkama, nego dubljom potvrdom vizije: da se poslovanje može širiti, da se može stvarati vrijednost i da to može biti čvrsto ukorijenjeno u principima odgovornosti i poštenja, bez kompromisa u pogledu etike i dugoročnog održanja.“

Kupovina Nove banke bila je prekretnica za Vašu grupaciju. Nakon godinu dana – šta su ključni rezultati tog poteza? Jeste li zadovoljni?

„Kupovinu Nove banke doživljavam kao strateški zaokret, ali ne kao krajnji cilj, već kao priliku za dodatno osnaživanje naše grupacije i jačanje finansijske platforme. U proteklom periodu radili smo na restrukturiranju organizacione arhitekture, optimizaciji procesa, uspostavljanju kulture usmjerenosti na korisnika i intenzivnom usklađivanju bankarskih operacija s visokim standardima upravljanja rizikom.

Rezultati pokazuju da smo na pravom putu: Nova banka je zabilježila rast prihoda, ojačala svoju poziciju u tržištu Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, a njen doprinos donio je novu dimenziju stabilnosti grupaciji.“

Suočavanje sa izazovima

Planirate li nova širenja u finansijskom sektoru ili je ovo, barem za sada, dovoljno?

„Finansijski sektor za nas nikada nije bio konačna stanica. Korak s preuzimanjem Nove banke samo je temelj za naredne faze. Moja vizija jeste da bankarsku djelatnost razvijamo i šire, ne samo unutar Bosne i Hercegovine, nego i na regionalnom nivou. Naravno, širenje mora biti promišljeno i realizovano tamo gdje postoji komparativna prednost, gdje možemo ponuditi stvarnu vrijednost. Važno je da ambicija postoji i da već radimo na analizama novih tržišta i prilika.“

Vaša grupacija posluje u više sektora. Za koji je sektor ovaj period najizazovniji?

„Svaki sektor ima svoje ritmove, dinamiku i izazove, posebno u uslovima inflacije, promjena cijena, nestabilnosti globalnih lanaca i pritiska regulative. Ako bih morao imenovati jedan sektor koji je definitivno testirao našu agilnost i otpornost, onda je to građevinski.

U građevini, suočavali smo se s naglim skokovima cijena materijala, logističkim problemima i pritiskom na rokove. No, upravo u tom izazovu morali smo pokazati svoju snagu tako što smo jačali odnose s dobavljačima, uvodili dugoročne i stabilne ugovore i integrisali rizik u projektnu procjenu.

Međutim, ni trgovinski, a ni bankarski sektor nisu bili bez izazova,  ali u tim područjima imali smo veću fleksibilnost i mogućnost da preraspodijelimo resurse. Dakle: građevina je bila najizazovniji ispit, ali smatram da smo pokazali otpornost i sposobnost adaptacije.“

Kako rješavate izazove koje spominjete, vezane za građevinu?

„Tu vrstu izazova rješavali smo na dva nivoa. Prvo, strateški, kroz dugoročne ugovore s dobavljačima, diversifikaciju lanaca nabavke i plansko osiguravanje preventivnih zaliha materijala, gdje je moguće. Nastojimo da budemo fleksibilni kada treba i da ne dozvolimo da nepredvidive oscilacije naruše realizaciju projekata.

Drugo, i još važnije, s izazovima smo se nosili ulažući u naše zaposlene. Nedostatak kvalifikovane radne snage rješavamo kombinacijom ulaganja u edukacije i privlačenja talenata. Osim toga, radimo na kulturi rada u kojoj svaki radnik mora da osjeti sigurnost, perspektivu i dostojanstvo u svom poslu.

Smatram da je ključno što moji bliski saradnici i ja izazove ne doživljavamo kao prepreke, nego kao mjerila naše sposobnosti da planiramo, da budemo agilni i da ulažemo u ljude jer bez njih nijedna strategija ne opstaje.“

Proizvodnja kadrova i stipendiranje

Je li moguće taj nedostatak kvalificirane radne snage, barem kada govorimo o građevinskom sektoru, premostiti kratkoročno proizvodnjom vlastitih kadrova ili dugoročno stipendiranjem perspektivnih studenata?

„Apsolutno! To smatram jednom od vitalnih elemenata naše društvene i poslovne misije. Od samog početka svog poslovnog puta vjerovao sam da je najveća investicija u ljude. Zgrade, putevi i fabrike ostaju kao vidljiv trag i imaju svoj značaj, ali jedina prava garancija dugoročnog razvoja su obrazovani i motivisani ljudi. Ulaganje u edukaciju i stipendiranje mladih ne posmatram kao trošak, već kao našu najvažniju obavezu i privilegiju. Kroz stipendiranje i podršku studentima želim da pokažem da talenti u ovoj zemlji imaju na koga da se oslone. Mnogi od njih, danas inženjeri, menadžeri, stručnjaci iz naše grupacije, upravo su ljudi koji su kroz našu podršku njihovom obrazovanju dobili vjetar u leđa kada je bilo potrebno. To je za mene najveća potvrda ispravnosti tog puta.“

Na koji način MG MIND danas privlači stručnjake i koliko ulažete u njihovu edukaciju i razvoj?

„Ulaganje u ljude, u njihovu edukaciju i razvoj, za mene je najčistiji oblik društvene odgovornosti. Smatram da ukoliko pomognemo jednom mladom čovjeku da postane bolji, obrazovaniji i samouvjereniji, pomogli smo cijeloj zajednici i osigurali budućnost koja je vrijedna truda. Privlačenje i zadržavanje stručnjaka je, takođe, srž strategije ljudskog kapitala. Težimo da budemo grupacija koja ima jasno definisane vrijednosti, kao što su integritet, predanost, poštovanje, te da te vrijednosti žive u našoj svakodnevici. Važno je ne izgubiti osjećaj da naši zaposleni ne traže samo platu, nego smisao, perspektivu i okruženje u kojem mogu rasti. Rezultat ovakvog pristupa je neminovan: broj stručnjaka koji žele raditi kod nas raste, a mnogi dolaze upravo zbog reputacije da kod nas mogu izgraditi karijeru.

Zadržavanje mladih i strani radnici

Kakav je stav Vaše grupacije prema angažiranju stranih radnika? Čini se da ih je u svim oblastima sve više. Je li to dobro ili loše za ekonomiju zemlje?

„U svijetu, mobilnost radne snage postala je realnost koju ne možemo ignorisati. Moj stav je da prioritet damo domaćoj radnoj snazi, mladima, talentima, onima koji žele da ostanu i doprinesu.

Kada domaći resursi nisu dovoljni, kada tržišni uslovi nameću potrebu za dopunskom radnom snagom iz inostranstva, smatram da je to prihvatljivo, pod uslovom da se takva praksa koristi umjereno, da ne guši razvoj lokalnog kapaciteta i da se poštuju zakoni i standardi prema tim radnicima. U idealnom svijetu, strani radnik bi trebalo da donese nešto što lokalni radnik u tom trenutku ne može, ali da uz sebe ostavi i transfer znanja, da naši ljudi sutra preuzmu njegovu ulogu. Ukoliko se radi samo o uvozu radnika bez integracije, to nije dobro.“

Prošle godine govorili ste o zadržavanju mladih u kompaniji i zemlji. Kakva su nova iskustva? Odlaze li ili ostaju? Koji je to ključni faktor koji prevagne za ostati ili otići?

„Iskustvo je mješovito, prvi trend je da i dalje ima odliva, naročito kada mladi vide prilike vani i kada osjećaju da kod nas nema perspektive. Takođe, primjećujem i promjenu: oni koji odluče ostati, traže smisao, lojalnost, dugoročnu viziju i osjećaj da mogu biti dio nečega što stvara trajnu vrijednost.

Ključni faktor, po meni, leži u sinergiji. Pojedinac mora vidjeti da prilika nije dar, nego rezultat truda, da njegovo angažovanje ima smisla, da može rasti, da može ostaviti trag, da može doprinositi razvoju. Ako ponudimo samo radno mjesto, bez vizije, motivacije i partnerstva, ljudi odlaze. Mi, kao grupacija, možemo uraditi mnogo, ali država i društvo moraju stvoriti širi okvir. Dobar znak je što vidim da se sve više mladih okreće preduzetništvu, da biraju da ovdje grade svoje živote i poslove, ukoliko osjete da neko vjeruje u njih.“

Partnerstvo privrednika i institucija

U kojim Vam je sektorima najlakše, a u kojim najteže zadržati ljude?

„Nije zahvalno reći „najlakše“, ali svakako su dijelovi grupacije sa stabilnim radnim uslovima i jasnim karijernim putevima, poput finansijskog sektora, administracije, upravljanja, relativno „lakši“ u zadržavanju. Tamo je izazov manji jer je radni ambijent često privlačniji, sa većim osjećajem sigurnosti.

Najteže je, po mom iskustvu, u sektoru građevine, zbog fizičkih poslova, sezonskog rada, zahtjevnijih uslova te migracije građevinskih radnika prema boljim ponudama u inostranstvu. Tamo je borba za zadržavanje najveća jer ljudi imaju mnogo opcija i često su naši ljudi najtraženiji na tržištu rada šire regije. Zbog toga smo, posebno u građevinskom sektoru, uvodili brojne stimulativne mjere, prepoznajući razvojni potencijal naših radnika te time nudili kvalitetnu alternativu odlasku na rad u inostranstvo.“

Poslovna dinamika u BiH i regiji promijenila se u ovih proteklih godinu dana? Čini se da smo, kada govorimo o našoj zemlji, skloni kompliciranim sustavom sami sebi praviti dodatne probleme, kao da nam ovi veliki svjetski nisu dovoljni? Kako to spriječiti?

„To je jedno od važnijih pitanja jer nijedan investitor, nijedna firma ne može trajno napredovati u ambijentu stalne institucionalne neizvjesnosti i sukobljenih interesa.

Država i javne institucije moraju shvatiti da je privrednik zapravo njihov partner. Porezi, regulative i administracija moraju biti servis privredi, a ne dodatne prepreke. Država treba da ima ulogu navigatora stabilnosti, ne arbitra sukoba. Razvoj, investicije, rad i zapošljavanje, to su temeljne osovine za zajednički interes. Zato smatram da je dijalog neizbježan između privrednika, institucija i civilnog sektora. Moramo stvoriti forume u kojima se racionalno razmjenjuju prijedlozi i gdje se čuju glasovi onih koji posluju i stvaraju.“

Turizam kao dio strategije

Mogu li privrednici stvarno utjecati na vlast da se ona počne ponašati onako kako bi i trebala – kao njihov servis?

„Privrednici mogu i moraju biti katalizatori promjena, ali to ne znači da trebaju postati vlast. Njihova najveća snaga je kredibilitet. Ako privrednik posluje transparentno, odgovorno, ako komunicira jasno i istinito, ako učestvuje u javnim prostorima s argumentima, može oblikovati narativ, može postaviti standarde, može tražiti promjene kroz javnu raspravu.

Međutim, ono što ne smije tražiti je da se zamijeni funkcija institucija. Privrednik ne može preuzeti ulogu regulatora, ali može podržati reforme, predlagati ih. Dakle, odgovor na Vaše pitanje je: Da, privrednici mogu, kroz kredibilitet, lobiranje, partnerstva i otvorenost, uticati na vlast, ali samo ako zadrže granice, ostanu nezavisni, etični, transparentni i orijentisani ka opštem dobru.“

Primjećujete li promjene u potražnji za stambeno-poslovnim objektima u gradovima poput Banje Luke, Beograda i Ljubljane, gdje ste mnogo gradili prethodnih godina i gradite i dalje?

„Potražnja se mijenja, ali nije nestala. U Banjaluci vidimo da ljudi traže kvalitet, lokaciju i održivu strukturu objekata, a ne samo kvadrate. Projekti poput Palate i Naselja Park nude društveni kontekst, komfor i pristup infrastrukturi te se traže i prodaju. U Beogradu i Ljubljani su tržišta zasićenija i kompetitivnija, ali postoji prostor za projekte koji donose inovaciju, ekološke standarde, multifunkcionalne sadržaje i urbanu integraciju. Mi nastojimo da ne gradimo radi kvadrata, nego radi vrijednosti.

Promjena se dešava i na nivou očekivanja: kupci žele održive materijale, energetsku efikasnost, fleksibilne prostore, digitalne servise. To više nije „premium dodatak“, već pretpostavka. Takvi projekti bolje prolaze u svim tržištima.“

Projekti na Jahorini, govorimo o rizortu Snježna Dolina, pokazuju Vaše jače prisustvo u turizmu. Postaje li turizam važan dio strategije razvoja MG MIND-a?

„Turizam jeste dio naše strategije, ali oprezan i promišljen. Ulažemo samo tamo gdje vidimo održivost, potencijal diferencijacije i dodatne vrijednosti. Projekat Snježne Doline na Jahorini upravo to i jeste jer se ne radi o masovnom turizmu, nego ekskluzivnom, kvalitetnom, povezanom s prirodom, kulturom i lokalnim identitetom.

Pandemija nas je naučila da sektor turizma može biti ranjiv, ali isto tako može biti motor razvoja lokalnih zajednica, infrastrukture, međunarodne vidljivosti. Stoga ćemo nastaviti ulagati u turizam tamo gdje ga vidimo kao komplementaran sektoru nekretnina i regionalnog razvoja, ali s vrlo jasnim mjerilima održivosti.“

Nova tržišta, novi sektori

Da li već sada imate u planu nova tržišta ili sektore u koje ćete ući?

„U narednom periodu razmatramo ulazak na tržišta regiona i šire, u sektore povezane s tehnologijom, obnovljivim izvorima energije, pametnim rješenjima u građevinarstvu.

Za mene, ključ nije da budemo svugdje, nego da tamo gdje uđemo budemo snažni, da ponudimo ono što lokalno tržište nema, da doprinesimo inovacijom, odgovornošću i perspektivom.“

Vaša kompanija je jedna od onih koja prepoznaje, kao iznimno važnu, društvenu odgovornost. Na koje ste društveno odgovorne projekte bili fokusirani u prethodnoj godini?

„Iako ne volim da se eksponiram kao dobrotvor zarad publiciteta, smatram da je društvena odgovornost neizostavan dio mog identiteta. U godini koja je na izmaku, kao i u godinama koje su iza mene, pružili smo podršku socijalno ugroženim, podržali stipendiranje studenata, ulagali smo u lokalne zajednice, sponzorisali mnoštvo sportskih i kulturnih projekata i nastojali da pružimo pomoć širom Bosne i Hercegovine.

Posebno sam ponosan na to da ove akcije nisu jednokratne, one su kontinuitet. Svaki put kada nekome pomognemo, želim da to bude sa dostojanstvom, a ne kao milosrđe, da to bude podrška koja osnažuje. To, jednostavno rečeno, nije čin, nego način života. U poslu gradim kompanije, a u životu želim da gradim povjerenje i dobrotu. Vjerujem da se pravo bogatstvo ne mjeri onim što si stekli, nego onim što smo spremni da damo.“