Minimalac u Njemačkoj raste na 13,90 eura: Radnici dobijaju više, mali biznisi strahuju od otkaza i poskupljenja

Međutim, dok jedni ovu promjenu vide kao prijeko potrebnu zaštitu radnika, dio poslodavaca – posebno manjih – upozorava da povećanje dolazi u nezgodnom trenutku, kada su mnoga preduzeća već oslabljena godinama kriza, stagnacije i rasta troškova.

Jedan ugostitelj iz Mainza, koji vodi restoran i dva kafića te zapošljava stalne radnike i veliki broj zaposlenih na mini-poslovima, poručuje da problem nije samo u tome što će “ispomoć” sada biti skuplja. Po njemu, čim poraste minimalac, odmah raste pritisak da i svi ostali proporcionalno dobiju više, kako se ne bi izbrisala razlika između kvalifikovanih radnika i početnih pozicija. U praksi, to može dovesti do apsurda da neko ko radi puno radno vrijeme i nosi veću odgovornost, na kraju ima neto platu koja je “stisnuta” preblizu minimalcu.

Sličnu dilemu ima i mesar iz područja Landaua, koji kaže da jednostavno ne može “preliti” sve troškove na kupce. Tvrdi da ljudi već sada kupuju opreznije i rjeđe uzimaju skuplje proizvode, pa je dodatno poskupljenje rizično. Ipak, svjestan je da će rast minimalca povući i rast plata stalno zaposlenih, što automatski znači manju dobit i stezanje kaiša tokom 2026. godine.

U poljoprivredi su poruke još direktnije. Proizvođač povrća iz Falačke navodi da zapošljava sezonske radnike koji rade nekoliko mjeseci i da mu povećanje minimalne satnice donosi dodatne troškove od oko 20.000 eura godišnje. U sektoru gdje su marže već tanke, ovakvo opterećenje, uz birokratiju i cijene energenata, mnogima može biti “posljednja kap”.

S druge strane, ekonomisti podsjećaju da se ovo povećanje odnosi na oko četiri miliona radnika, odnosno približno deset posto zaposlenih u Njemačkoj. Ali u praksi, efekat se širi i na one koji nisu na minimalcu, jer kvalifikovani radnici kuhari, pekari, slastičari i drugi očekuju veće plate kako bi se održala razlika u odnosu na minimalnu satnicu.

Institut ifo upozorava da bi posljedica mogla biti i smanjenja broja zaposlenih, navodeći da prema anketama više od svakog petog pogođenog preduzeća razmišlja o otkazima. Također, dio firmi najavljuje da će, zbog rasta troškova, zaustaviti investicije i zadovoljiti se manjom dobiti, jer minimalac raste brže od plata dogovorenih kolektivnim ugovorima – što u uslovima ekonomske slabosti može dodatno pritisnuti poslovanje.

Sindikati, međutim, odbacuju “crne scenarije” i podsjećaju da su i prilikom uvođenja minimalca 2015. godine najavljivani masovni gubici radnih mjesta, a to se nije ostvarilo. Naprotiv, u pojedinim sektorima minimalne plate su čak otvorile prostor za nova radna mjesta. Poruka sindikata je jasna: rezanje radnika ne bi smjelo biti prvo rješenje, već firme trebaju preispitati modele poslovanja.

Ipak, i oni koji brane mjeru priznaju da je realno očekivati poskupljenja u nizu djelatnosti, jer će mnogi pokušati dio troškova prenijeti na krajnje cijene. Koliko će taj rast cijena biti direktno vezan baš za minimalac, vidjet će se tek u narednim mjesecima, jer na tržište utiču i drugi faktori.

Uz sve to, dio stručnjaka upozorava da je mnogo veći problem širi trend – slabljenje industrije i gubitak radnih mjesta u tom sektoru, što smanjuje ukupnu kupovnu moć i indirektno “pogađa” i usluge i zanate. Drugim riječima: minimalac jeste važna socijalna mjera, ali u ekonomiji koja već nosi teret ozbiljnih promjena, pitanje je ko će i kako izdržati sljedeći krug troškova.