Emina Maruna, Međunarodni aerodrom Sarajevo: Avijacija traži hladnu glavu, vrhunske kompetencije i čeličnu disciplinu

Cargo sektor, kompleksno srce zračnog saobraćaja, na svakom je aerodromu svijeta sakriven iza kulisa terminala, blistavih Duty Free šopova i aviona spremnih za polijetanje. Tim srcem, na Međunarodnom aerodomu Sarajevo, zajedno sa svojim muškim kolegama, vlada i jedna jedina žena - Emina Maruna.

Njen profesionalni put, započet još devedesetih godina u njemačkoj Lufthansi Cargo, prava je biznis odiseja: od referentice međunarodne špedicije do ugledne instruktorice i tehnologa. Njena priča je mnogo više od impresivne biografije. Kao jedina žena u službi među 23 muškarca, rodne stereotipe i poljuljane muške egocentrizme lomila je vrhunskim znanjem i dosljednošću. Njen profesionalni vijek obilježili su i dramatični, gotovo filmski trenuci, poput velike pljačke Cargo centra 2007. godine, kada se suprotstavila naoružanim napadačima.

Savršeni sklad operacija

Danas, dok se s osmijehom odaziva na „Eminem“, nadimak koji su joj dali kolege, Emina u razgovoru za Poslovne novine govori o balansu između discipline koja je čuva i prilagodljivosti koja joj obezbjeđuje mirnu glavu u kriznim situacijama. Otkriva zašto su i u rukama uposlenika cargo centara, a ne samo pilota i kontrolora letova, životi putnika, zašto je u trenucima uvoza posmrtnih ostataka važnije biti čovjek nego službenik u uniformi te šta bi poručila mladim djevojkama koje tek sanjaju svoj iskorak u avio-industriju.

Posao tehnologa cargo operacija zahtijeva veliku preciznost, organizaciju i odgovornost. Kako izgleda jedan Vaš radni dan kada je sve, nazovimo to tako, redovno i bez iznenađenja?

„Da, zahtijeva sve što ste naveli. Moj radni dan počinje jutarnjim sastankom sa kolegama, šefom službe i vođama dva odjela na kojem vršimo analizu planiranog izvoza, najavljenog uvoza, sastavljanju timova za navedene zadatke, odgovore na upite kupaca i aviokompanija. Nakon toga slijedi moj ključni posao - nadzor svega navedenog. Pored toga, radim na raznim analizama unapređenja cargo operacija, izmjena i dopuna zahtjeva aviokompanija te pripremi novih informacija za finalno ažuriranje dokumentacije na nivou službe, procedura i instrukcija za rad u koordinaciji sa kolegama. Zatim vršim nadzor i kontrolu sprovođenja ISO standarda u službi, upotrebu mnogobrojnih aplikacija aviokompanija, upoznavanje kolega o izmjenama u propisima aviokompanija, kao i pripremu inspekcijskih nadzora. Uz to, rijetko da nema iznenađenja, pa ako se dese - posvećujem se i njima.“

Vi ste i instruktorica dva stručna predmeta iz oblasti zračnog saobraćaja. Kojih predmeta i koje obaveze imate u tom dijelu Vašega posla?

„Da, angažovana sam kao instruktor teorijske i praktične obuke na dva stručna predmeta u Centru za obuku stručnog osoblja. To su DGR - Opasne materije i Basic Cargo - Osnove prihvata i otpreme robe i pošte. Radi se o odgovornom poslu koji zahtijeva veliki angažman oko ažuriranja naših priručnika u 10 IATA priručnika za pripremu nastave za moja dva predmeta, od toga pet za Opasne materije i pet za Basic Cargo. Radi se o prevođenju izmjena i dopuna sa engleskog na bosanski jezik, skeniranju slika, pripremi pitanja i odgovora, videa i procjeni znanja na radnom mjestu. Nakon toga, radim na pripremi plana časa, programa, održavanju predavanja i konačno, na kreiranju izvještaja o sprovedenoj obuci. S obzirom da sam filantrop željan znanja, taj dodatni angažman s velikom ljubavlju obavljavam.

“Životi i sigurnost kao prioritet

Cargo sektor podrazumijeva i traži stroge procedure, sigurnosne standarde, brzinu isporuke i visok nivo koordinacije. Koliko uopće u takvom sistemu ima prostora za grešku, a koliko za improvizaciju?

„U cargo operacijama prostora za grešku nema jer svaka nepravilnost može utjecati na sigurnost, usklađenost s propisima, tok robe, vrijeme isporuke i zadovoljstvo kupaca. Posebno ističem da postoje razne vrste robe, od toga i specijalne, koje podrazumijevaju i eksplozivne tvari, a transport robe i pošte se vrši putničkim zrakoplovima te su i životi putnika u našim rukama ukoliko dođe do nepravilnosti. Zbog toga se svi procesi odvijaju prema jasno definisanim procedurama, međunarodnim standardima i sigurnosnim zahtjevima uz maksimalnu pažnju vremenu potrebnom za izvršenje usluge, uvezujući sve instance - od carine, granične policije, špeditera i drugih faktora u lancu.“

Je li uopće moguće da se desi da se pošiljka pogrešno označi, krivo preusmjeri ili preda osobi ili kompaniji kojoj nije namijenjena?

„Moguće je. Analize pokazuju da je u 90% slučajeva uzrok svih grešaka ljudski faktor. Na svu sreću, nama su takve greške, uz nadzor rukodilaca, savjestan rad uposlenika i mene kao tehnologa, svedene na minimum. Posebna pažnja je posvećena specijalnim pošiljkama i situacijama kada imamo npr. dvije pošiljke posmrtnih ostataka u uvozu na istom letu.“

Kompetencije grade sistem

Koliko tehnologija danas mijenja cargo operacije i koliko je važno da ljudi u tom sektoru konstantno uče i prilagođavaju se?

„Tehnologija značajno mijenja cargo operacije, kako kroz digitalizaciju procesa i automatizaciju, tako i kroz praćenje pošiljki u realnom vremenu i bržu razmjenu podataka između svih učesnika u lancu transporta. To povećava efikasnost, smanjuje mogućnost grešaka i omogućava bolje planiranje operacija. Upravo zbog brzog razvoja tehnologije, smatram da su kontinuirano učenje i prilagođavanje novim sistemima i tehnologijama ključne kompetencije za uspješan rad svih u ovoj oblasti.“

Radite u industriji koja se tradicionalno smatra muškim terenom. Jeste li kroz karijeru osjećali potrebu da dodatno dokazujete svoje znanje i autoritet samo zato što ste žena?

„Tokom karijere susretala sam se s različitim percepcijama, ali sam uvijek vjerovala da se autoritet i profesionalni ugled grade znanjem, odgovornošću i rezultatima rada. Možda je ponekad bilo potrebno dodatno dokazati kompetencije poljuljanom muškom egu pojedinaca, ali to nisam doživljavala kao prepreku, već kao priliku da dokažem svoju stručnost i budem još bolja, na čemu sam im zahvalna. Čak su mi kolege dali i nadimak Eminem na koji se sa osmijehom odazivam. Danas smatram da u cargo i avio industriji sve više prevladavaju profesionalni kriteriji, a ne spol te da kvalitetan rad i posvećenost uvijek dolaze do izražaja i ruše stereotipe.“

Šta je u Vašem poslu važnije - iskustvo, disciplina ili sposobnost prilagođavanja nepredvidivim situacijama?

„Sve tri kompetencije su podjednako važne. Iskustvo daje širinu i sigurnost u procjenama, disciplina osigurava da se procedure poštuju bez izuzetka jer sigurnost ne trpi improvizaciju, dok je prilagodljivost ključna u nepredvidivim situacijama koje su sastavni dio našeg posla. Moj rad se zasniva na balansu ova tri elementa: iskustvo me vodi, disciplina me čuva, a prilagodljivost mi omogućava da donosim ispravne odluke u realnom vremenu i prilagodim se situaciji na najbolji mogući način hladne glave.“

Više od službenika znači biti čovjek

Nadovezat ću se na iskustva, pa Vas molim da nam nešto kažete o specifičnim iskustvima, opasnostima, osjetljivim situacijama i slicno koje ste evenutalno imali kroz svoj dugogodišnji rad u cargo operacijama?

„Da, bilo ih je jako puno. S obzirom na specijalne vrste robe koje se transportuju zračnim putem, od živih životinja, opasnih materija i posmrtnih ostataka, pa sve do novčanh pošiljki, izdvojit ću dvije najopasnije situacije koje sam doživjela. Prva je pljačka pošiljke novca u Cargo centru 2007. godine. Slijedilo je hapšenje, silna saslušanja do jutra, poligrafi, sudnice, oduzimanje telefona, pa ponovno hapšenje 2010. godine i lisice na rukama jedne žene i majke tada dvije maloljetne djevojčice, koja je samo radila svoj posao i bila svjedok. Inspektori su me tada, samo zato što sam žena, smatrali najslabijom karikom. Tražili su insajdera, a zapravo sam bila jedina koja se suprotstvaila pljaškašima sa puškom ispod brade i upozorila na grub odnos prema kolegama i ponašanje, dok nisam shvatila da je pljačka, progutala knedlu i obavijestila šefa. Nakon hapšenja i mog saslušanja sam uz saglasnost i pod pratnjom policijskog auta preuzela svoj auto sa parkinga aerodroma, uzela novčanik, ne oštetivši dokaze, kupila na benzinskoj pumpi i odnijela kolegama u SIPA-u hranu, cigarete i piće da izdrže. Nakon njihovog saslušanja tokom noći i jutra sam ih, umjesto da idem kući, razvezla njihovim kućama ili u hitnu pomoć, a bilo ih je petnaest. Ujutro sam bila prva na poslu bez minute spavanja. Kada su osjetljive situacije u pitanju, posebno su osjetljivi uvozi posmrtnih ostataka i dolazak ožalošćenih porodica kojima morate pružiti i rame za plakanje, imati u torbi tabletu za smirenje, donijeti čašu vode, biti dobar slušalac, psiholog i psihijatar, odnosno čovjek, a ne samo službenik u uniformi. Vremenom prihvatite svoj poziv i naučite se nositi sa svim nepredviđenim opasnim i teškim situacijama.“

Javnost ne vidi i ne prepoznaje ogromnu logistiku koja stoji iza avijacije i jednog civilnog aerodroma. Šta mislite da ljudi najmanje razumiju kada je riječ o cargo operacijama?

„To je potpuno tačno. Putnici vide samo zrakoplov i terminal, ali iza svakog leta stoji ogroman lanac ljudi, procedura i tehnologija, posebno u cargo operacijama — od sigurnosnih provjera svakog paketa ili poštanske vreće koje možda kriju bakterije koje su velika opasnost za putnike u zrakoplovu, zatim dokumentacije i carinskih procesa, do koordinacije s aviokompanijama, handling timovima, špediterima i regulatorima. Sve mora biti precizno, usklađeno i izvedeno bez greške. Moj posao i posao ostalih rukovodilaca Cargo službe je, uz kolege iz Sektora sigurnosti i zaštite, upravo u tome: da taj nevidljivi dio sistema funkcioniše besprijekorno jer od toga zavisi sigurnost putnika, robe i cijelog aerodroma.“

Životne lekcije naučene na poslu

Šta ste kroz godine rada u cargo sektoru naučili, a što je primjenjivo na život izvan posla?

„Cargo me naučio strpljenju, preciznosti i odgovornosti, ali i tome da se život, baš kao i avijacija, sastoji od nepredvidivih situacija. Naučila sam da se ne reaguje impulsivno, nego da se procijeni, razmisli i donese odluka koja je sigurna i održiva. Naučila sam i važnost timskog rada: niko ne može sve sam, ni u poslu ni u životu, sve je lakše u dvoje koji slijede iste procese života. I možda najvažnije - naučila sam da se svaki problem može riješiti ako postoji dobra komunikacija, mirna i hladna glava. Tada nemoguće ne postoji.“

Mlade žene danas sve češće ulaze u tehničke i logističke sektore. Vi ste jedna od onih koja im primjerom pokazuje da je to moguće. Šta biste poručili djevojkama koje možda razmišljaju o karijeri u avijaciji ili blizu avijacije, ali nisu sigurne da tu pripadaju?

„Poručila bih im da nikad ne potcjenjuju sebe. Avijacija nije muški posao, već posao za one koji imaju znanje, disciplinu i hrabrost. Tehnički i logistički poslovi traže fokus, odgovornost i spremnost na učenje, a žene to nose jednako dobro kao i muškarci. Najvažnije je da vjeruju u svoje sposobnosti i da se ne plaše izazova jer upravo izazovi grade karijeru, a iskustvo i znanje samopouzdanje. Ako sam ja mogla, može i svaka hrabra žena spremna na ulaganje u sebe i svoje znanje, kao najbolju investiciju života. Sama činjenica da sam jedina žena među 23 muškarca u službi, dovoljno govori.“